Na razmjeni sam se ogrebala za još jednu zaninimljivu biljku - jari grah ili sikirica.
Sjemenke nisu slične grahu nego su nepravilnog oblika i podsjećaju na glavu sjekire - odatle i ime.
Tek kad sam ih smjestila u vrt (u kućice, oko kukuruza pa neka se penju ako im treba) krenula sam malo istraživati.
Uglavnom, sikirica se često uzgaja u Dalmaciji, osobito u okolici Šibenika i jede u mješavinama suhih mahunarki, vrlo rijetko sama, a ispada da za to postoje dobri razlozi.
Latinski naziv ove biljke je Lathyrus sativus, a engleski 'grass pea' i pod tim se imenima o njoj može naći mnogo više podataka.
Uglavnom, često se uzgaja u Africi i Aziji i ima tu prednost da trpi ekstremne suše i druge nepovoljne uvjete. Nakon suše i građanskih ratova

sikirica je često jedino što ostane stajati, pa tako i jedini izvor hrane lokalnom stanovništvu u vrijeme gladi. Nažalost, prehrana isključivo sikiricom vrlo je nezdrava i može izazvati bolest čiji su simptomi gubitak osjeta u nogama.
Vjerovanje da sikirica skida povišeni šećer u krvi običan je mit koji su plasirali uzgajivači da bi je bolje prodali, a istraživanja su ga u potpunosti opovrgnula.
Ipak, to ne znači da je ne treba saditi. Sikirica je fenomenalni fiksator dušika, vrlo nezahtjevna, a bez straha se može jesti u normalnim količinama - a tu se opet vraćamo na Dalmatince koji su je oduvijek miješali s drugim mahunarkama.
Zasad toliko, a redoviti izvještaji slijede.
