Sažetak teme ovogodišnjeg uzgoja krumpira bez (ili uz minimalno?) kopanja.
Krajem zime, vrt koji je godinu dana bio neobrađen, samo sam počešljao vilama za prozračivanje, bez preokretanja slojeva zemlje. (
link)

Livadu koja okružuje prostor tog vrta sam prekrio agrotekstilom. (
link)

Početkom 5. mjeseca sam posadio krumpir, i golu zemlju oko njega zasijao zelenom salatom, ostaci starog sjemena. (
link)

Nešto kasnije (20.05.) sam otkrio agrotekstil sa livade i vilama također prozračio tlo koje je sada bilo uglavnom bez korova.


Tako sam dobio dvije površine koje uglavnom nisu kopane, ali su ipak prilično različite. Desno je vrt koji je godinama kultiviran (oranje, kopanje, nagrtanje krumpira...) i onda jedne godine samo zapušten. Lijevo je komadić livade uz ogradu koja nikad nije kultivirana, barem nije zadnjih 12 godina. Na lijevoj površini sam sadio isti krumpir kao na desnoj, samo 2-3 tjedna kasnije. Krumpir je stajao u podrumu ali je ipak dosta isklijao, cca 5 cm klice, tako da nakon sadnje, neke su klice već virile iz zemlje ili bile ravne sa površinom. Sadio sam oprezno, sa dva prsta bih napravio rupu u zemlji i povukao zemlju malo na stranu, drugom rukom lagano spustio krumpir u rupu, i nježno stisnuo zemlju oko klice. Kao da presađujem osjetljive sadnice.
U nastavku radova, prvi komad (stari vrt) redovito kosim električnom kosilicom za travnjak. Novi komad vrta ne kosim jer je zemlja toliko rahla da mi noga propada unutra, neravno je, a osim toga niti nema korova. (
link)


Kad je upeklo ljeto, i krumpir bivao sve veći, potreba za košenjem među redovima je skoro potpuno izostala. Nije tu bilo ničega osim krumpira. Krumpir nisam okopavao niti nagrtao, gredice su takoreći posve zapuštene. Posve ravne.

Tu gdje je ranije bila livada, pa pokriveno plastikom, sada krumpir raste mnooogo bolje. Razlika je ogromna. Lijevo je stara livada koja nije ničim gnojena. Desno je stari vrt koji je gnojen konjskim gnojem. Lijevo su stabljike mnogo deblje, više (skoro do koljena), lišće tamnije zeleno.

Krajem 7. mjeseca, cime su polegle i počele se sušiti. Čim se to dogodilo, korov je eksplodirao. Kao da je sve hiberniralo ispod krumpira, i samo čekalo priliku da dobije svoj trenutak slave.

Krumpir sam vadio ovim zakrivljenim vilama, To mi je inače omiljeni alat za vađenje krumpira, najmanje ga oštetim, najviše uspijem izvući.

Red po red, vadi se krumpir. Na donjoj slici se još jednom vidi količina korova. Krumpirovih stabljika gotovo uopće nema, osušile su se ili su posve neprimjetne u tom korovu. Zemlja je ugodno rahla i vađenje krumpira ide ok.

Urod krumpira je iznenađujuće dobar. Rekao bih, bolji nego prijašnjih godina, ali nisam još stavio sve na vagu. Kad izvažem, javim konačni rezultat.

Moram još dopuniti ovaj sažetak ocjenom obje metode uzgoja. Za sad, rekao bih da su obje dale natprosječne rezultate, ali "stara livada" koja je bila pod plastikom za sad izgleda malo bolja. Na tom su dijelu krumpiri veći, jednolikiji. Tu gdje je rasao korov koji sam kosio, je također urod prilično dobar, jedino što su krumpiri malo sitniji, i više ih je. Na temelju cime (stabljike krumpira) očekivao sam na novom dijelu vrta mnogo bolje rezultate, ali zapravo su bili samo malo bolji. Možda, da sam čekao još 2-3 tjedna, pa onda vadio ovaj koji je kasnije sađen, bili bi krumpiri i veći, tko zna. U tim je cimama još bilo malo života.
Potpuni izostanak okopavanja i nagrtanja, po meni, nije imao negativne posljedice. Dapače, kao što sam rekao, krumpir je bolji (i više ga je) nego kada sam sve okopavao. Tu i tamo, neki je krumpir provirio iz zemlje i malo zazelenio, i ti koji su bili blizu površine su stradali od glodavaca. To bi možda bilo drugačije da sam okopavao, ali i ranije sam imao štete od glodavaca. Možda i više.
Krumpirovih zlatica je bilo manje nego inače. Sve sam na vrijeme pokupio rukom, nije bilo značajne štete.