Prirodno drvo nije prikladno za izradu ladica jer se iskrivljuje pod utjecajem sušenja.
Šperploča (blažujka) može poslužiti za izradu ladica, ali je to preveliki i neopravdani trošak.
Današnji iverali, odlične su kvalitete i čvrstoće, za razliku od nekada dostupnih iverica i furniranih iverica. (Ne pitajte me kako to znam.)
Još jedna bitna razlika između kuhinjskih i običnih ladica je ta, da je dno kuhinjskih ladica izrađeno od iverala, zbog čvrstoće dna da nosi tanjure i lonce - (najčešće bijelog - zbog preglednosti i lakog održavanja ladice te prihvatljive cijene), dok se za dno običnih ladica koristi bijeli lesonit.
Sa većim dijelom tvrdnji uopće se ne slažem. No, kako je ovo tema o ergonomiji, nemam namjeru objašnjavati zašto. U svakom slučaju polazim od spoznaje da treba raditi prema svojim mogućnostima, pa i ako je nešto skuplje, radi se za rok od barem 10 godina. Ako radimo sami, uštedimo sve skuplje ruke profesionalaca, pogotovo onih koji znaju (?) i mogu bolje od nas. Osim toga, oblikovanjem prema svojim mjerama i mogućim budućim prilagodbama ostavljamo fleksibilniji pristup ergonomskim zahtjevima. Tako barem ja vidim i radim.