Kakva sam luda bio, dvije se godine natežem s raznim kosilicama, polovnim i novim, popravljam, oštrim, kupujem gorivo, mijenjam ulje, opet popravljam... I sve zbog nekih, valjda zlobnih jezika, koji su mi govorili, "joj, ručna kosa, to treba klepati, brusiti, a tek košenje, to je vještina koju se teško stječe..." I tako mi je u startu bila mrska pomisao da ću cijelo ljeto provesti ručno koseći travu, pa sam i krenuo odmah na motorne strojeve.
Eto, nedavno sam kupio običnu ručnu kosu. Raspitao se kako se to klepa, brusi, i kako se kosi. Ja naklepao, nabrusio, i pokosio popriličan komad livade dok sam čekao da žena napravi kavu. Možda i ne ide brže nego recimo trimerom, ali nije ni puno sporije. Nije ni fizički napornije, zapravo je užitak mahati kosom. Možda je malo zeznuto što moram paziti na kamen, granu, i da ne odrežem mladu voćku, ali kad usporedim povremeno brušenje koje ne traje ni pola minute, sa kupovinom goriva za trimer, pripremanje mješavine, ulijevanje goriva, pa nošenje teškog stroja obješenog o bok, petljanje sa onim flaksom, itd. ovo s kosom zaista i nije neki problem. Kosim, a čujem istodobno cvrčke, ptice, vjetar...
E sad, tek sam počeo, ovo su mi prvi zamasi, i ide bez velikog umaranja, i to prilično brzo, sve se bojim što će biti kad par puta sredim livadu od 2-3 tisuće kvadrata i kad malo uhvatim mot. E, i izgleda totalno fora kosom urezati krivudavu stazu kroz travu visoku do struka, djeca to obožavaju a ja ponosan.
Ako imate kakav savjet oko košenja, ali baš ovog ručnog, dajte, imam ja još toga za pokositi ohoho.