O spajanju materijala lijepljenjem
ovdje cu navesti neke bitne osnove na sto treba usmjeriti paznju prije pocetka rada.
Ljepilo je vezivni element koji sluzi u povezivanju dva dijela i upotrebljava se iskljucivo u tankom sloju. To znaci da povrsine koje namjeravamo lijepiti ne smiju biti odvise grube ili da se ne poklapaju. Ljepila nisu dizajnirana da imaju cvrstocu u debljem sloju, te ako je potrebno povezati takve elemente, onda koristimo neki od kiteva, npr dvokomponentni poliesterski kit.
Kit je u biti ljepilo ispunjeno nekom inertnom ispunom, i kada se osusi tvori novi cvrsti dio kao poveznica koja fali.
Ukoliko radimo s fluidnim ljepilom kao npr sekundno, mozemo u njega dodati sodu bikarbonu kao ispunu sto ga u nekom slucaju pretvara u kit. Primjer je u videu #2232.
Ljepila mogu biti fluidna poput vode, ili gusta poput gume, mogu reagirati s osnovnim materijalom povrsinski ga topeci ili biti po tom pitanju inertna. To je vrlo vazno znati prije odabira ljepila, npr necete lijepiti stiropor s neostikom...
Ukoliko imate npr plastiku topivu u acetonu, mozete je zalijepiti s drugim takvim dijelom samo nanasanjam jedne kapi acetona koja ce ih otopiti, pa kada on ispari ostati ce povezane. Tako se lijepi i plexiglas s octenom kiselinom koja ga otapa.
Kod "gumenih" ljepila cesto nazivanih univerzalnih, potrebno ih je nanijeti na jednu ili obje povrsine u vrlo tankom sloju, pricekati koji trenutak da otapalo ispari, pa tek onda pridruziti dijelove i jako ih stisnuti. Uvijek je dobrobprouciti upute sa proizvoda jer svaki proizvodjac ima neke svoje trikove...
Ljepila na bazi vode kao drvofiks znacajno se steze pri susenju, povlaci, pa ukoliko imamo neku pukotinu ga trebamo mnogo vise nanijeti da ne ostanu kanali iza susenja. Isto tako mijenja boju od mlijecno bijele u lak prozirnu.
Samo da spomenem jos i ljepila koja spajaju kada se rastope pod utjecajem visoke temperature, sto nekada zgodno dodje umjesto koristenja kita, jer dobro ispunjavaju vece supljine.
Rad sa brzim sekundnim ljepilom #2306