Ovaj post pisem iz svoje perspektive koja nije strucna bar po pitanju kojekakvih certifikata, tako da mislim da ce pristup nekom problemu biti jasniji prosjecnom pojedincu nego da sam prof.dr.mr.sc.elek. jer nisam nimalo opterecen svojstvima elektrona, magnetskim tokovima u poluvidicu i sl. Mozda cu u dobroj namjeri pojedine stvari i krivo interpretirati, pojednostavniti kako bih dosao do logickog zakljucka. Nemojte biti ogorceni zbog toga
Za sve clanke koji ukljucuju rad s "mrezom" ili visokim naponom, jakom strujom, i sl., vazi pocetna pretpostavka da ste ozbiljni covjek, da znadete da vas (npr) mrezni napon moze kompletno ubiti na licu mjesta, na nalicju mjesta ili pak samo djelomicno (i trajno) ostetiti zdravlje, i da popravcima koji ukljucuju petljanje po uredjaju dok je ukljucen u mrezu shvatite krajnje opasnim, i da im shodno tome i odgovorno pristupate. Ali budimo realni - nemojmo raditi bauka od toga - to je tako i kada sjednete u auto, ili se pjesice uputite u trgovinu, na posao, penjete po krovu, drvu itd... Svakako, treba biti svjestan opasnosti i stalno oprezan u djelovanju. Ako se ne osjecate potpuno sigurno, to je u redu - jer to ni niste - ali pritom trebate zadrzati paznju na ono sto radite. A ako se osjecate nesposobni da odrzite paznju od pocetka do kraja, onda ne pristupajte opasnim poslovima, npr s visokim naponom. Zastitnu opremu valja koristiti uvijek kada postoji mogucnost ozlijede koja moze biti znacajna ili "nezarastajuca", npr. oci, ali i u drugim prilikama ako se s njome osjecate sigurnije ili je savjetovano u nekim uputama da se koristi.
Pri popravku elektronike, treba poznavati neke osnove, npr sto je otpornik, dioda, kondenzator, elektrolit, induktor, tranzistor, poluvodicki sklop (cip) i sl. To potrazite na internetu, a ja cu eventualno usput ubaciti i takav slicni info. Treba znati i vizuelno ih prepoznati, te sto ocekivati pri mjerenju na njihovim nozicama. Da se ne ide duboko u proucavanje kako neki uredjaj radi, cesto se veci dio toga preskace, i primjenjuje neka vrsta kratica koja olaksava pronalazak kvara ukoliko je on jednostavne prirode, npr kratki spoj, ili problem s napajanjem, sto je vrlo cesto slucaj.
Kao primjer, kratki spoj je mjesto koje cesto spaja neki od izvora napajanja s referentnom tockom, obicno zvanom ground, GND (sto je uglavnom i negativni pol) preko neke od neispravnih (izgorenih, probijenih) komponenata, recimo dioda, kondenzator, cip... cineci tako napon neadekvatnim, a mjerenjem bilo napona, bilo temperature ili otpora, moze se dokuciti gdje je problem, odnosno ograniciti se na sumnjivo podrucje.
Kratki spoj se cesto spominje kao mjesto malog otpora.
Suprotno kratkom spoju je izostanak napona ili signala, odnosno barijera vrlo velikog otpora koji se isto mjerenjem moze locirati.
Prvo se pristupa vizualnom pregledu uredjaja, gdje se nekada na prvi pogled moze pronaci problem bez potrebe za ikakvim mjerenjem. Ipak, iza sto se promjeni izgorena ili neispravna komponenta (npr napuhnuti elektrolit), a prije nego li se uredjaj testira prikljucivanjem na napajanje, valja obaviti osnovna mjerenja, brza rutinska mjerenja, kako se ne bi uletilo u cestu zamku da je vise elemenata bilo u kvaru, odnosno da je jedan 'povukao' i pokvario drugi, odnosno da samim popravkom nismo nesto krivo spojili. U attachu pod nazivom bliski kontakt nozice elektrolita su na razmaku 5.1mm a signalna linija, kojoj je lak ostecen je oko 0.2mm daleko. Vrlo lako se pri lemljenju to spoji ukoliko ne obratimo paznju na to, i moze doci do nepopravljivog kvara, npr izgoriti cipset i slicno. A samo smo htjeli zamijeniti napuhnute elektrolite...
Tesko bi bilo sve primjere kvarova opisati i kako ih pronaci, zato je najbolje malo po malo vidjeti s stvarnog primjera kako vec budu dosli u mojim (ili tudjim) videima. Neznam koliko ce ih biti i o kojim ce kvarovima biti rijec, jer je ovo spontano snimano.
Na pocetku valja poznavati kako koristiti mjerni uredjaj, multimetar, bar osnovne postavke, odnosno znati mu ogranicenja i sto se s njime ne smije ciniti, npr zasto je losa ideja pokusati izmjeriti jacinu struje mreznog operatera...
Osnove iz mjerenja multimetrom
U videu nisam kompletno obradio sve aspekte mjerenja vec za pocetak vrlo povrsno, samo da dobijete prvi uvid u tematiku.
Neke napomene:
Da ne zbunjujem u vezi oznaka, napon se oznacava sa U i mjeri u voltima V, struja se oznacava s I i mjeri u amperima A, a otpor se oznacava s R i mjeri u omima (grcko slovo omega) eng. ohm.
Medjutim, na otpornicima se uobicajeno ispusta ta oznaka oma, pa pise npr samo 56K, 1M sto znaci 56 kilooma, odnosno 1 megaom. Nomenklatura na shemama ili cak elementima za jos manje vrijednosti je variabilna, pa se za recimo 150 oma moze pronaci oznaka samo 150 bez icega drugog, 150R vrlo cesto i na nekim ruskim 150E. Moze se napisati i 0.15K mada to nije uobicajeno kod otpornika, vec vise kod kondenzatora, npr 0.47uF (mikro farad).
Nije neuobicajeno ni specijalno oznacavanje radi smanjivanja pogreske npr 2K7, sto znaci 2.7K, odnosno 2.7 kilooma, ali je ocitanje sigurnije jer se u nekim slucajevima tockica moze izbrisati ili pojaviti gdje je sadrzaj pun tockica od ostecenja ili kopiranja s prasinom... Isto tako ako pise R27, ili 0R27, misli se na 0.27 oma.
Otpornici koji imaju nozice (THT) cesto su obiljezeni sa prstenovima u bojama, gdje svaka boja oznacava jedan dekadski broj, a znacenje ovisi o mjestu na kojem se nalazi. To je vrlo prakticno i brzo vizualno pretrazivati, lako za nauciti (slicno duginim bojama), sve dok uspijete prepoznati boje. Zbog logaritamske skale vrijednosti otpornika, mnogo puta mozete i pretpostaviti o kojoj se boji radi. Na SMD otpornicima se koristi brojcani kod kao zapis koji prakticki zamjenjuje boje, s tri ili cetiri brojke, npr 273 sto znaci 27000 oma dakle 27K, dok ako pise 100 to znaci 10 oma, 10R.
Mjerenje izmjenicnog napona Vac se uglavnom radi na ulazu, u okolici osiguraca, da se potvrdi prisustvo 230V~ na pcb plocici i eventualno iza mreznog transformatora (linearno napajanje). Dobro dodje i kao trik pri mjerenju mogucih oscilacija nekog od glavnog istosmjernog napona (Vripple) npr ukoliko su ispravljacki elektroliti losi, makar podatak o izmjerenoj voltazi ovisi o obliku pulsa i frekvenciji. Ukoliko uredjaj nije dizajniran da koristi izmjenicni napon - poput onih s triacima i tiristorima - neznam gdje bi se to mjerenje jos moglo primjeniti.
U elektronici se cesto koristi mjerenje istosmjernog napona do 30V.
Mjerenje otpora i vodljivosti (pad napona) se uvijek mjeri dok je uredjaj iskljucen i kada su elektroliti ispraznjeni, jer tada multimetar sam isporucuje tocno odredjenu struju u pipalice, potrebnu za mjerenje.
Otpor je najbolje mjeriti tako da se pojedini otpornik izolira, bilo potpunim odlemljivanjem, odlemljivanjem jedne nozice ili prekidom voda na PCB plocici dok se vrsi mjerenje (kasnije odmah zalemiti to mjesto). Za brzinsku provjeru otpornik se smatra losim ukoliko mu je otpor veci od deklariranog, jer je cesto paralelno spojen s drugim potrosacem negdje na plocici, i ukoliko je bas on problem to zaista moze biti tesko za pronaci.
Mjerenje struje, u elektronici je isto uglavnom za istosmjerno podrucje, no moze se mjeriti i izmjenicna struja, npr zarulje, potrebno je prebaciti na to podrucje. Opseg od 20A uglavnom zadovoljava klasicne potrebe, cesto je to i 10A, a ukoliko se treba izmjeriti veca struja, prakticna su posebna (nekontaktna) strujna klijesta, npr ako zelite vidjeti koliko povuce struje auto pri startanju.
Ampermetar, odnosno multimetar u polozaju za mjerenje struje, treba shvatiti kao obicnu zicu, i cesta pogreska laika je da pokusava izmjeriti kvalitetu baterije (ili drugog izvora napajanja) s njime (jer kao dobiva neka ocitanja), sto je zapravo samo unistava. Da li je neka baterija dobra ili ne, treba izmjeriti njen napon pri opterecenju za koje je dizajnirana, a ne "mjeriti" s ampermetrom radeci tako kratki spoj.
U videu sam pogresno nacrtao shemu svog adaptera, a kvisko pitanje*** je: u kojem mjerenju se to jasno primjecuje, i kako bi to mjerenje izgledalo da je shema iz videa ipak ispravna.
Pa za kraj da vas pocastim i jednim konkretnim popravkom, kojem vjerojatno ne bih pristupio da imam vise znanja o "sofisticiranosti" elektronike, odnosno da vjerujem da samo strucnjaci smiju i znadu to popraviti
Popravak LCD monitora PHILIPS 190CW
Zasto u "text modu" ne titra (npr u BIOSu) vec ima samo smetnje u backgroundu - neznam, zasto kada udje u "grafiku" pocne titrati - neznam, mozda u grafici neki cip povuce i trazi vise struje pa se to tako manifestira, neznam. I nije mi problem to ne znati. Svi elektroliti su izgledali ok, sva napajanja i voltaze su ok radila. Samo taj mali maaali signal se gubio... Ali sada ponovno radi
Sto je vase misljenje po tom pitanju, da li je monitor trebalo baciti u smece i kupiti drugi za 1000kn, ili platiti strucnjaku 500kn za popravak 'kontrolera'? Vec cujem vristanje: u smece, u smece, kupi polovni za 200kn...
Ovaj popravak nazalost nije ucinio planet nimalo ciscim.
Ali sto je s radosti i odusevljenjem iza popravka, zbog popravka? Sto je s stecenim iskustvom, znanjem, koje je ovaj uredjaj omogucio? Sto je s sirenjem znanja i nacina razmisljanja - dijeljenjem prema vama, drugom pojedincu - pristup problemu prezentiran u videu - bez tog uredjaja, bez ispravne odluke "sto da odlucim od ponudjenog"... pokusati ili ne... jel se to isto moze kupiti ili baciti u smece? Da li je popravak uopce ponudjen kao izbor i drustveno pozeljna pojava? Zaista?
Nitko ne voli imati pokvarenu stvar koju bi inace mogao koristiti, ili da "jedva ceka da se nesto pokvari", ali valja imati neka osnovna znanja o svojim stvarima koje koristite i biti otvoren da dozivite neko novo iskustvo na putu uslijed tog upoznavanja.
Isto tako, bio bih presretan da netko javi: "i ja sam popravio svoj xyz, vidi kako!", jer kreativnost ljudi je neogranicena.
*** Nikola i fazy su suspendirani iz odgovaranja na kvisko pitanje, NHF
Tema: Popravak i prevencija kvara (Pročitano: 11869 puta)
