Earthship ili zemljani brod u slobodno prijevodu.Prije dvije godine čačkajući po netu naletio sam na dokumentarac "Ratnik smećem",oduševio me i zaintrigirao.S obzirom da sam odmalena volio kopati po smeću,ne mislim po kantama nego mjestima gdje su ljudi u šumi bacali nepotrebne stvari,plastika,metal razni predmeti koji im više ne koriste,jer tada nije bilo kontejnera niti mjesta gdje to možeš odvesti niti zakona da u šumi to ne smiješ.Pravo mjesto za mene koji je oduvijek imao kreativan um te se igrao sa čudnim igračkama koje sam si sam napravio,život na selu ipak nudi svakakve mogućnosti,alate i uređaje.
Želim earthship.
Ratnik smećem to isto radi,i to savršeno,automobilska guma punjena nabijenom zemljom postaje zamjena za ciglu,savršeno,u gradnji se koriste,boce,limenke,slama,drvo,kamen te se dobije kao rezultat sigurna,protupotresna,dobro izolirana niskoenergetska,energoneovisna,pasivna,samodostatna kuća.
Što nam više treba.Zar to nije cilj,živjeti bez troškova vode i struje bez plaćanja komunalija i raznih drugih kamatarskih nameta ovog robovlasničkog sistema.Ok zabrijao sam,ljuti me,i vas sigurno.
Volim prirodu,želim biti što bliže prirodi,cvrkutu ptica,zelenilu,čistom zraku,miru,zvjezdanom nebu bez svjetlosnog zagađenja bez zvukova prometa i auto puteva.Ipak još postoje mjesta koja se uklapaju u moje želje,takvo je naše zemljište koje sam opisao u prethodnom postu.
Čovjek nije stvoren da radi za drugog,mora raditi za sebe,što manje,fizički rad u prirodi oslobađa,zdrav je,budi nas iz sna,daje nam snagu i vitalnost.Dosta o tome za sad.
Kuća od guma?Radite kuću od guma?Nemoguće?To će se srušiti!Kako to izgleda?Dali ste to već radili?
Komentari raznih ljudi,mještana,slučajnih prolaznika,bagerista koji nam kopa i dovozi materijal za nasipavanje.Radi i ne vjeruje što radi,ha.
Naš je projekt da sve što radimo napravimo sami osim teških radova za koje unajmimo bager,inače bagerista je i vjećnik tog malog sela,ima i kombajn tako da nam je i slama već osigurana.
Uglavnom već je prošlo šest mjeseci od postavljanja gume temeljca i veoma smo dobro napredovali,postavljeno je 90% guma,nasuto je 80% materijala iza zidova tako da sad kuća već ima izgled zemljanog broda.
U glavi su svi nacrti i sva tehnička rješenja u 3D formatu koja su sklona malim promjenama i izmjenama u toku radova,ali to je ljepota takvog načina gradnje.Inače da se razumijemo zadnjih se petnaestak godina bavim vođenjem svoje građevinske firme,te sam elektrotehničar po zanimanju,otac mi je zidar,majstor,tako da gradnja teče mojim žilama,ne bi svakom preporučio da se upusti u ovaj pothvat bez iskustva u radnim granama građevine i konstrukcije.Meni je ovo igra i ništa mi nije teško.
Radimo u dvoje,ja sam zadužen za teže poslove i planiranje dok je djevojka za malo lakše fizičke radove mada i ona zna potegnuti i ne ustručava se dobro se oznojiti.Nije nam dosadno,sami uz pratnju našeg psa koji nas vjerno gleda i prati svaki naš zahvat,zovemo ga nadzorni inženjer,ipak je ovo ozbiljno gradilište te bez inženjera po hrvatskim se zakonima ne smije graditi,eto imamo i to.
Krovna će konstrukcija biti građena od drvenih borova iz obližnje šume koju nam je ustupila teta Mirna,trideset se srušenih i od kore očišćenih debala suši i čeka proljeće te će biti ugrađeno u krovište.
Vrlo je vjerovatno da će krov biti izoliran balama slame te pokriven profiliranim limom ili nekim drugim pokrovom,vidjećemo do tada ima još dosta,a vrijeme čini svoje i ideje se množe.
Toliko od mene za sada.