Opet ću se morat malo nadovezat na ovu temu. Mislim da mi ovdje često imamo razliku u shvaćanju terminologije koja dolazi iz engleskog jezika. Definicija samo-održivosti je :
Self reliant - having confidence in and exercising one's own powers or judgment ; confident in your own abilities and able to do things for yourself
i najčešće se javlja u sklopu koncepta homesteading, što je isto u principu neprevodivo na hrvatski, a radi se o tome da je država davala velika područja poljoprivrednog zemljišta u SADu i ako si napravio kuću i živio tu 5 godina postajalo je tvoje vlasništvo. Samoodrživost kao termin se veže za homesteding, jer su ljudi koji su tako naseljavali prostranstva SADa bili prije svega skrbni i nisu imali viškova novčanih sredstava pa su pokušali što je više moguće proizvesti na farmi i biti što je moguće više samoodrživi. Cilj nije bio bit odsječeni od svijeta, bez kontakta i trgovine, već smanjit troškove i ovisnost o novcu. Osnovna jedinica je bila obitelj a ne nikakvo pleme.
Evropa ima drugačiju tradiciju, pa ljudi žive u selima, a ne na izdvojenim farmama (homsteadovima) i potreba za tako naglašenom samoodrživošću je manja, ali su i materijalna bogatstva manja. i psihički sklop je drugačiji (mindset).
Iz perspektive evropljana američki princip je pretjeran i samoodrživost kao koncept pomalo ekstreman.
Sa napretkom civilizacije i modernih čuda, ljudi su sve ovisniji o tehnologiji nedostupnoj na razini pojedinca i njihova ovisnost o društvu je tim veća. (naravno ako trebaju tu tehnologiju)
Po mom mišljenju američko shvaćanje samoodrživosti je puno bolje. Čovjek, obitelj, selo, grad, bi trebali pokušati bit što samo održiviji, da što manje ovise o vanjskim uticajima, ali to ne znači da su imuni na to; ali ako proizvodiš 60%hrane za svoje potrebe, to je već puno bolje nego 10% ili ništa, puno si samoodrživiji iako nisi 100%...
Biti samoodrživ u većem postotku znači odreći se potrošačkog stila života, hedonizma i besposličarske kulture življenja gdje je jedini cilj fizički raditi što manje i što više uživati na što besmisleniji način i biti "originalan" sa zadnjim komadom potrošačke tehnike koji vrišti svima koliko si uspješan i moderan, a sakriva jad i bjedu bankovnih računa, dugova i života od danas do sutra, tableta za spavanje i sl. Grad je u principu nespojiv sa visokim postotkom samoodrživosti, ali tko je spreman otići u prirodu i raditi, imati obaveze i "ne uživati" u blagodatima moderne civilizacije. Lako je laprdat da je nemoguće bit samoodrživ i ne poduzet ništa nego se pustit i neka struja nosi. To je čisti eskejpizam. Naš osnovni civilizacijski problem je što ovisimo o centralnom sustavu koji nas opskrbljuje svim što trebamo, a bar bi mi koji smo doživjeli kolaps društvene zajednice morali bit svijesni koliko je to opasno i kako niti jedan društveni sustav ne živi vječno. Nikad u povijesti ljudi nije civilizacija toliko ovisila o centralnom sustavu opskrbe, hranom i potrebštinama. To je toliko opasno da mi nije jasno kako tako malo ljudi to uviđa.
Tema: NEZAVISNA KUČA (Pročitano: 9355 puta)
