Slažem se, ali ne možeš kućicu za hobite graditi betonom, ciglom, plastikom, piljenom građom, strojevima za iskop, materijal dovoziti kamionom i sl. Hobitima ta tehnologija jednostavno nije bila na raspolaganju. Da jest, pitanje je bi li gradili zemunice, ili nešto drugo. Znači, oni su primitivnom tehnologijom (iz naše perspektive), praktički ručicama i nožicama, gradili lijepe, tople, suhe kuće. Kako?
Moje shvaćanje tih prirodnih materijala govori da malo vlage ne škodi, ta nije čovjek od šećera. Ako se spriječi da kiša natapa kuću, onda je ono malo vlažne zemlje što se ne može izbjeći lijep kompromis u zamjenu za jeftinu, čvrstu, toplu i lijepu kuću. U našem klimatskom pojasu, ljeti je zemunica ugodno hladna. Topao zrak izvana donosi mnogo vlage, koja se kondenzira na hladnim površinama kuće, i ako kuća nije građena kamenom nego nekim materijalom koji provodi vlagu, recimo drvetom, tu vlagu će upiti kuća, a zeleni krov će ostati zelen unatoč ljetnoj suši.
Zimi, kada je sve ionako vlažno, hladan zrak nosi vrlo malo vlage. Kada on uđe u kuću, zagrijava se i time se smanjuje njegova relativna vlažnost. On suši kuću iznutra. Problem ostaje još ta silna vlaga koja dolazi s kišom i snijegom. Vodonepropusni sloj gline možda predstavlja dovoljnu barijeru.