To je komplicirana tema i dobro je da se svako toliko povuče pitanje što permakultura jest a što nije. Ja sam prije nekoliko godina napravio vrlo jeftinu drvenu kućicu koja nije imala ni temelje, postavljena je na drvene stupiće zabijene u zemlju, ali obitelj ju nije htjela koristiti. Napravio sam kompostni wc, ljudima se gadio. Itd. Koliko je "permakulturno" biti tvrdoglav i raditi po svome, ne slušati nikoga i možda se i razići od svoje obitelji, to ne znam, to neka svatko procijeni sam za sebe.
Ja permakulturu doživljavam kao skup načela, i ta načela nastojim primjeniti u svakom trenutku života, koliko mogu i znam. Permakultura kaže neka svaki element ima više funkcija, ja sam svoju septičku postavio uz kuću da mi je istodobno i terasa. Avi govore da sam lud, da je to trebalo negdje daleko, u šumu je staviti. Samo onda bih morao za nju iskopati rupu, do nje povući dugu cijev, a pred kućom bih morao nasipavati teren da dobijem terasu i po potrebi tu izbetonirati ploču. To je ono što bi svatko tko me savjetuje napravio, a ja sam napravio po svome i uštedio si mnogo novaca i truda, zahvaljujući permakulturi. Ipak, kad netko iz permakulturnih krugova dođe i vidi betonsku septičku, kazati će da to nema veze s permakulturom. Dakle stvar je perspektive. Moja septička je na najvišoj mogućoj razini, jer permakultura kaže da se čim više uspori protok resursa. Ja sada iz nje mogu prirodnim padom ispuštati vodu, pročišćavati je i koristiti za navodnjavanje voćaka, a da je negdje dolje u šumi to ne bih mogao. Slično radim sa svakim elementom u svojoj gradnji, svaki element ima samo meni smisla i ja znam zašto je to baš tako, ali rezultat nije toliko spektakularan kao popularne permakulturne građevine.
Samo moram upozoriti, bilo je slučajeva rušenja slamnatih kuća (govorim za Hrvatsku) i to kuća koje su gradili relativno iskusni graditelji. Ja ne kažem da se i moja neće srušiti za par godina, ili da neće izgoriti krovište ili da neće eksplodirati plinska boca, ali to su detalji koje ljudi rado zaboravljaju kad gledaju na slici upravo završenu kućicu. Koliko ljudi je recimo u stanju izraditi krevet? Ili sastaviti gotove kuhinjske elemente koji dolaze u dijelovima? Ili zamijeniti gumicu na špini? Po mom iskustvu vrlo malo, a ja radim i puno kompliciranije stvari od toga i opet se ne usudim graditi slamom. Tko ima dovoljno vještine, znanja i hrabrosti, ali i dovoljno vremena, samo neka izvoli i napravi što god si je zamislio, ja mu kapu skidam na svakom uspješno realiziranom projektu. Ipak, treba poznavati i vlastite granice, gradnja nije isto što i crtanje kućice na papiru ili u glavi.
Evo npr. ove godine kod mene ne prestaje kiša. Ja jedva uspijem nešto izbetonirati kad malo stane kiša, a kamo li da bih slamu spasio od kiše. Jednostavno, podneblje je kišovito, a godina izrazito kišovita, i jedno s drugim, značilo bi da ja gradnju odgađam do sljedeće godine. Snijega kod mene napada preko 2m, i kad tako padne, ja kući ne mogu prići. Par mjeseci bi mi snijeg ležao naslonjen na zidove kuće i isprao ih, a ja bih na proljeće imao ogromnu štetu, možda morao i ponovno graditi. Ovo je tek početak u cijelom nizu problema o kojima sam razmišljao, a o kojima ljudi baš ne vode računa. Rezultat je takav da neki imaju kuću a neki nemaju. Ako mi onaj koji ima bolju kuću kaže da moja ne valja, u redu. Ali ako onaj koji ima kuću na papiru kaže da moja ne valja, to ne prihvaćam