čikin traktor, ko što ima onaj samoodrživi australac, od 2kvadrata/1m visine, sa 6 kokoši mi uopće ne izgleda permakulturno, to je zlostavljanje.
Mislim da je šteta odricati se i jaja i mesa (i perja). fazani , jarebice, itd do nojeva sve bi da mogu. Teško mi ih je klati jer sam valjda peder.
Dobra je stvar to premještanje kokošinjca. Treba neku mobilnu ogradu (visoku ili im podrezati krila), ako ih je 5-6, lako ih se potjera u drugo 'dvorište' ili skupi sa paše. Sad imam tucet (12, nisam tu riječ čuo još od Zagora-te-neja pa je rado upotrijebih) kokoši i ne puštam ih na pašu više jer su neposlušne.
Ovo, da ih ostaviš dugo bez nadzora mi zvuči teško uspješno, ali ja bi probao... Stvoriti im plodonosno okruženje i zaštitu, nabaviti neke jedinke koje su naviknute na slobodu i stvaran život, a ne na inkubatore itd... Pa ako su dostupne te automatske hranilice i možda skupljanje kišnice, pa po zimi složiš donekle izolirano pojilište sa onim solarnim grijačima vode od satelitske antene+ crni kolektor sa antifrizom, valjda se ne bi smrzlo.
Kunići- imali smo jednog ljubimca, pa pridružili ljubimicu. nakon mjesec dana je skužio kako se učinkovito jebava (prvo ju je u njušku, alaj smo se smijali). Pa ih je bilo 6, za mjesec dana 15, pa 27. Pola su potamanile mačke. Ostali su se tukli (isti spol) ili parili (incest, suprotni spol). Kad je sin oca nagnao da jeca u ćošku, odlučio sam ih jesti. Jedva sam 3 oderao, skupio muda ipak sam muško, još jedvije ih pojeo... ostale mladunce smo pustili... potukoše ih psi.,kao i originalni par u ograđenom dvorištu...
Trauma, Branko moj... Trebaš ih izolirati u kaveze, a to ti pak nije permakultura. Možda je najbolje biti lovac, pa tko preživi- priča