Ove godine je bilo vrlo malo rojenja. Prošle godine sam uhvatio 2- 3 roja. Ali, čini se da nisu bili moji. Naime, ako pratiš situaciju, primjetiš kada se pojavi rojevni nagon i jednostavno razrojiš na umjetni način. Uzmeš jedan do dva okvira mlađeg legla na kom se nalazi 1- 2 matičnjaka (zametak matice) sve pokriveno pčelama, pa još okvir meda sa peludom, okvir praznog saća i jedna do dvije pogače. Moraš dodati pojilicu s vodom, jer će sve stare pčele odletjeti u staru košnicu, a mlade još ne izlijeću, pa im treba vode za uzgoj legla. Ako ti se čini da je premalo pčela jednostavno ih natreseš sa još jednog ili dva okvira. Kad se matica izleže ode na svadbeni let i ubrzo leže jaja. Do jeseni takav umjetni roj ima šansu da ojača toliko da može preživjeti slijedeću zimu, pod uvjetom da mu dodaš još jednu do dvije pogače. Ako čekaš prirodno rojenje, često ostaneš bez roja, koji odleti, a s prirodnim rojem odleti i pola pčela, pa je takva košnica izgubljena za proizvodnju meda u toj sezoni. Ima još i Belčićeva metoda pripreme pčelaca koji su u rojevnom nagonu za bagremovu pašu. Maticu uhvatiš i ubaciš je u treći nastavak koji postaviš na vrh košnice i odvojiš ga matičnom rešetkom i zatvoriš leto. Praktički zarobiš maticu na 2 tjedna. Nastavku sa maticom dodaš samo okvire s mladim leglom i sa praznim saćem, gdje će leći jaja. Do kraja bagremove paše matica ima dosta mjesta za leženje, a u donja dva nastavka pčele si često odgoje novu mladu maticu. Unos nektara je odličan, a izbjegao si rojenje. Ovo je samo u kratkim crtama. Poanta je da na kraju bagremove paše imaš dva društva i dosta meda.