Od tri društva, jedno nije preživjelo. To jedno mi je bilo sumnjivo zadnjih mjesec-dva. Kao da je broj pčela počeo naglo padati pred zimu. Kada sam krajem ljeta dodavao šećernog sirupa, ove su nekako slabo reagirale na taj sirup. Nastojao sam ih što manje gledati i uznemiravati, jedino sam početkom 12. mjeseca tretirao oksalnom kiselinom protiv varoe. Tada se vidjelo da ih slabo ima, ali kažu, nekad znaju biti dublje u košnici, zapravo okruže maticu pa gdje je matica, tu su i one. Nadao sam se da je samo to.
Prije par dana sam išao premještati košnice jer sam napravio bolje postolje. I na dvije košnice dignem poklopac i vidim na vrhu baš mnogo pčela. Dignem na toj trećoj i ne vidim ni jednu. Niti što čujem, ni vidim, ništa. Pa krenem vaditi ramove, svi puni meda, ali nema pčela. Nađem šaćicu pčela i maticu na jednom od ramova, uginule. Šta je uzrok ugibanju, sad mogu samo nagađati, glad očito nije jer su bile okružene medom. Kažu neki pčelari koje pratim preko neta, događa se i njima svake godine da par društava umre. Isto znaju biti različite teorije. Recimo matica prerano u godini prestane nesti jaja. Pčele imaju kratak životni vijek, makar je to tijekom zime mnogo duže. Pčele pomalo stare i ugibaju, a ne zamjenjuju ih nove pčele. I tako najoštriju zimu dočekaju u premalom broju, ne uspiju ugrijati jedna drugu i smrznu se. To je jedna teorija, a sad može biti bolest, greška pčelara i tko zna što.
Ako ova dva društva dočekaju snažna proljeće, meni isto ok. Gledati ću ih umnožiti da nadoknadim gubitak zajednice. Sad imam praznu košnicu sa mnogo meda i izgrađenog saća unutra. Moram malo istražiti kako se dijele društva, jer ne bih volio da moram hvatati spontane rojeve po stablima.