Istina je da se iz državne šume ne smije iznositi ni lišće, a moguće je da je isto sa privatnim šumama. Ja na svoju sreću nemam šumu, nego imam nešto što država zove pašnjak. Tu očito nitko nije pasao već 20-ak godina pa je sve podivljalo i pretvara se u pravu šumu. Ako ostavim tako, to će netko jednog dana proglasiti šumom i morati ću gospodariti tim komadićem onako kako država zapovjeda. Ako sječem sve što tu nađem, ja zapravo ne sječem šumu nego čistim pašnjak, dakle to je ono što se od mene kao vlasnika te zemlje i zahtjeva. Susjedi to granje naravno spaljuju. I moje su htjeli spaliti, pa sam ih spriječio. Meni je to odlično gorivo za raketnu peć, a ono sitnije bi trebalo biti odlično za kompostiranje, ako se usitni.
Sad to usitnjavanje je jedini problemčić koji mi trenutno pada na pamet. Za usitiniti nekoliko kubika granja, treba mi profesionalnija sjeckalica koju nemam. Tako nešto sigurno košta dosta. Razmišljam da granje prvo skupljam na jedan kup, da se dobro prosuši. Kad je suho, onda kako skačem po njemu, ono se mrvi. Samo moram dobro odvojiti krupnije grane koje idu u peć, od sitnijih koje kompostiram.