Kondenzat je nažalost neizbježan Gorane kod hladnih peći, dimovoda i dimnjaka.
No on se ne pojavljuje nakon uspostave radne temperature i svakodnevnog korištenja.
Tako je i kod moje peći prisutan kondenzat kod paljenja sasvim hladne peći, jer vrući dimni plinovi (bolje rečeno ugljični dioksid i vodena para kao rezultat sagorjevanja raketne peći) pri svom prolazu kroz rocketicu, nailaze ne hladne stijenke i tada se na tim sasvim hladnim stijenkama kondenzira vodena para.
Idući dan korištenja, kondenzacije više nema.
Istu pojavu kondenzacije imam i prilikom paljenja onog "raketnog" plamenika na kotlu centralnog grijanja, kod starta potpuno hladne peći kada kondenzat kaplje iz VBR izmjenjivača kotla po ložištu, pa se čuje kao da netko kapa vodu na vrući metal. Idući dan također više nema pojave kondenzata.
U firmi smo imali velike kotlove za zagrijavanje sistema centralnog grijanja.
Zimi su kotlovi radili samo tokom dana, a noću su gašeni radi "uštede".
Ujutro su kotlovi i voda u sistemu centralnog grijanja, bili potpuno hladni, i tokom zagrijavanja tako hladnih kotlova, iz njih je curila voda (kondenzat) i do 20 litara po kotlu. Isprva smo koristili lož ulje kao energent, a kasnije zemni plin. Plin je davao više kondenzata od loživog ulja, pa se prešlo na kontinuirano loženje, te je kondenzat izostao.
Za napomenuti je da svaki takav industrijski kotao ima na sebi "bypas" između izlaznog (polaznog) i ulaznog (povratnog) voda u kotao. Na tom bypasu je vodena pumpa, koja je uključena cijelo vrijeme dok je kotao hladan. Tek, kad se kotao zagrije na 700C, termostat isključuje pumpu. Taj Bypas upravo i služi da spriječi pojavu kondenzate u kotlu, ali je bespomočan dok je sistem potpuno hladan.