Kako “pročitati” i razumjeti teren i svoje mogućnosti prije nego uložite vrijeme, novce i fizičku energiju u radove ili u kupnju?

Naučite na online radionici u srijedu 4.3.2026. u 18h. Prijave: https://bit.ly/prije-sadnje

Imate ili želite nabaviti komadić zemlje i viziju što tamo želite: možda vrt, voćnjak, šumu hrane, vjerojatno samoodrživiji život. Ali najčešće se dogodi sljedeće… Želimo puno. Počistimo cijeli teren i sve zasadimo. Naporno se naradimo. I onda tokom cijele sezone (ili puno sezona) ispravljamo greške. I pola (ili puno više) nam propadne.

Ova radionica će vam pomoći da malo zastanete, baš sad prije proljeća i prije planiranih radova, da očitate i razumijete svoje mogućnosti i mogućnosti terena, prije nego se fizički bacite na posao i promijenite ga.

Na radionici ćete:

• naučiti kako promatrati i razumjeti zemljište i vaš kontekst
• naučiti kako se u vašoj klimi prirodno ponaša vegetacija i kako će se realno ponašati vaš vrt (ili voćnjak, livada, šuma hrane, njiva…)
• procijeniti koje potrebne informacije o zemljištu već imate, a koje tek trebate prikupiti
• procijeniti u kojoj mjeri se vaše želje poklapaju s mogućnostima koje teren nudi
• naučiti iz tuđih grešaka kako NE napraviti štetu i uštedjeti energiju
• napraviti okviran plan za što i kako je realno ove godine

Postat će vam jasno:

• što ima smisla napraviti na početku
• što treba dulje promatrati
• što ostaviti na miru

Nećemo vas zatrpati teorijom, nećemo vam reći da odmah trebate komplicirani projekt. Ako želite napraviti nešto otporno i stvarno održivo, malo planiranja treba doći prije krčenja i sadnje. Ova radionica će vam pomoći da dobijete taj temelj i da već prvi korak bude dobar… i da kasnije možete manje raditi, a po mogućnosti više uživati.

Sve tehnikalije o radionici:

Vrijeme radionice je srijeda 4.3.2026. od 18:00 do 20:00. Moguće ju je pohađati isključivo putem interneta i održavat će se interaktivno na platformi Zoom. 

Radionica će biti snimljena i svi polaznici će dobiti snimku, te radni list s podsjetnikom na što obratiti pažnju na terenu.

Preporučena kotizacija za radionicu je 30 EUR. Prakticiramo solidarno financiranje i dajemo mogućnost da odaberete kotizaciju prema svojim mogućnostima.

Voditeljica radionice je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica i edukatorica koja se u podsljednjih 15 godina nagledala svakakvih terena i grešaka koje se događaju kad radimo bez plana. Neke od tih grešaka su srećom samo škola za dalje, ali neke uzrokoju trajnu štetu a vrlo ih je lako izbjeći.

Radionica je prikladna za:

• one koji imaju zemljište ili vrt i već su počeli raditi na njemu, ali žele naučiti više
• one koji imaju zemljište ili vrt i tek počinju s radovima
• one koji razmišljaju o kupnji ili preseljenju i žele dobiti smjernice unaprijed
• sve ostale znatiželjne

Obavezne su prijave unaprijed i uplata prije radionice.

Prijave putem obrasca ovdje: https://bit.ly/prije-sadnje

Uplata kotizacije kao donacija udruzi Hrvatska permakultura: PODACI OVDJE (uključuju barkod za mobilno bankarstvo, link za kartično plaćanje ili broj računa za uplatnicu)

U obrascu za prijavu možete unaprijed upisati svoja pitanja na koja želite odgovore na radionici, pod uvjetom da su vezana uz temu. Ako želite naučiti više i o čitanju terena i o detaljnijem planiranju sadnje ili radova na drugim specifičnim projektima koje imate u planu, u tijeku su i prijave za opširniji tečaj permakulturnog dizajniranja koji se održava od 10.3. do 28.4.2026.

Objavio: Gordana

Zima je idealno vrijeme za maštanje i planiranje. Dođite na tečaj dizajniranja šumskih vrtova i šuma hrane!

Prijave: https://bit.ly/sumski-vrt_2025

Šumski vrt je način uzgoja hrane koji oponaša najproduktivniji sustav u prirodi – mladu šumu. To je “vrt” u kojem rastu trajnice i u kojem svake godine imamo sve veći urod, a sve manje posla. Šumski vrt nije niti vrt u šumi, a niti je konvencionalni voćnjak. Možete ga saditi otpočetka, ili nadograditi u njega vrt ili voćnjak koji već imate. Naučite kako ga dizajnirati, što u njemu saditi, kako ga uspostaviti i održavati!

Voditeljica tečaja je Gordana Dragičević, diplomirana permakulturna dizajnerica

Tečaj je moguće pohađati isključivo putem interneta i održavat će se interaktivno na platformi Zoom. Sastoji se od 5 modula nastave i jednog dodatnog, “bonus” susreta za podršku. Nakon nastavnih modula polaznici imaju priliku dizajnirati vlastite projekte ili samostalno ili uz stručno mentorstvo. Nije obavezno prisustvovati svakom susretu uživo, moduli će biti snimljeni i dostupni polaznicima.

Raspored

petak 5.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
subota 6.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
utorak 9.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
petak 12.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
subota 13.12.2025. 17:30 – 20:30, Zoom
+ petak 9.1.2025. 18:00 – 20:00 Zoom pitanja & odgovori
+ individualne konzultacije, 2 x 60 min po dogovoru

Što ćete dobiti na tečaju?

• znanje o šumskim vrtovima kao stabilnim ekosustavima
• osnove razumijevanja zemljišta i analize mogućnosti terena
• način kombiniranja biljaka u šumskom vrtu
• postupak dizajniranja šumskih vrtova za bilo koju klimu i bilo koju veličinu zemljišta
• preporuke za odabir biljaka, posebice za umjerenu i mediteransku klimu
• preporuke za uspostavu šumskog vrta, sadnju i održavanje
• interaktivna predavanja s mogućnošću postavljanja pitanja u svakom trenutku
• domaće zadaće koje vas vode po koracima kako biste što prije završili svoj dizajn (nisu obavezne)
• snimke svih modula uz neograničen pristup, za slučaj da neki termin propustite ili kasnije želite nešto ponovo pregledati
• sve prezentacije i bogatu kolekcija dodatnih materijala na koje se možete referirati bilo kad i nakon tečaja
• popise biljaka prikladnih za šumske vrtove koje ili rastu samonikle u našim krajevima, ili su dostupne u rasadnicima
• odgovore na pitanja koja se pojave nakon glavnog dijela tečaja i provjeru dijela dizajna kojeg završite do bunus susreta
• za opciju uz konzultacije: individualnu mentorsku pomoć 1:1

Kotizacija

Cijena pohađanja samo grupnog dijela tečaja u navedenim terminima i bez pojedinačnih konzultacija je 125 EUR. Puna cijena tečaja je 210 EUR, što uključuje individualne konzultacije pri izradi pojedinačnih dizajna (preporučuje se za potpune početnike, ali nije obavezno).

Postoji mogućnost djelomične potpore ili razmjene, pod uvjetom da se skupi dovoljan broj sudionika koji plaćaju punu kotizaciju.

Prijave

Prijava je obavezna unaprijed i broj mjesta na tečaju je ograničen.
Molimo da za prijavu na tečaj ispunite sljedeći kratak upitnik: bit.ly/sumski-vrt_2025

Kontakt za pitanja: gordana.permakultura@gmail.com

Malo više o šumskim vrtovima i tečaju

Šumski vrtovi su energetski najučinkovitiji sustavi za uzgoj hrane. Omogućuju nam na relatovno malom prostoru namirivanje potreba za hranom, lijekovima, građom, vlaknima… U šumskom vrtu raste voće, orašasti plodovi, aromatično bilje i povrće, a moguće je sustav kombinirati i sa životinjama ili prostorom za odmor i rekreaciju.

Tečaj se sastoji od sljedećih cjelina:

• Što je šumski vrt?  Usporedba s voćnjakom, vrtom i šumom. Sličnosti s ostalim polu-šumskim sustavima; šume hrane, šumski pašnjaci, obnavljajuća poljoprivreda.
• Zašto saditi šumske vrtove u umjerenoj klimi? Odabir sustava koji je najučinkovitiji za naše potrebe. Alternative za druge klime i autohtone biome.
• Analiza terena i osnove permakulturnog dizajniranja.
• Odabir biljaka za šumski vrt. Popis korisnih biljaka za sadnju i savjeti oko nabavke.
• Dobri i loši biljni susjedi među trajnicama. Biljne zadruge i tampon-biljke.
• Samonikle biljke u šumskom vrtu i u prehrani.
• Mjerenje terena i precizno ucrtavanje.
• Dizajn šumskog vrta – kako organizirati održiv sustav koji ne treba gnojiti niti navodnjavati? Kako najbolje iskoristiti prostor? Kako dimenzionirati šumski vrt? Koliko biljaka stane u šumski vrt? Primjeri za različite terene, klime i tipove tla.
• Uspostava šumskog vrta po koracima.
• Kako pretvoriti voćnjak u šumski vrt?
• Održavanje i briga o šumskom vrtu.
• Praksa: dizajniranje projekata koje predlažu polaznici

Polaznici će dobiti na korištenje sve prezentacije, skripte i popise biljaka koje ćemo koristiti, kao i pristup snimkama. Svi moduli su interaktivni. Dizajn vlastitih projekata sudionici izrađuju sami ili (po želji) u manjim grupama. Stručno mentorstvo dostupno je kroz bonus online susret za pitanja i odgovore mjesec dana nakon tečaja, te online konzultacije (2 x 60 min) i individualizirane preporuke.

Na ovom tečaju sudionici će dobiti više specifičnog znanja o šumskim vrtovima nego u sklopu 72-satnog tečaja permakulturnog dizajniranja. Certifikat 72-satnog tečaja nije uvjet za sudjelovanje.

Malo više o voditeljici tečaja

Gordana Dragičević diplomirala je fiziku, ali se posvetila izgradnji pravednijeg i solidarnijeg svijeta uz ekoaktivizam, permakulturu i tranziciju u niskougljično društvo. Posebni interesi u permakulturi su joj sistemski dizajn, samoorganizacija zajednice te održivi sustavi za uzgoj hrane uz polikulturu, trajnice i samoniklo jestivo bilje. Sa šumskim vrtovima se upoznaje kroz vlastitu praksu od 2007. Permakulturnu diplomu stekla je 2013. godine otkad je održala preko 40 tečajeva permakulturnog dizajniranja i 14 tečajeva dizajniranja šumskog vrta. Od 2020. redovno održava i interaktivne online edukacije.

Objavio: Gordana

Već 25 godina radim za poslodavca. Solidan posao, dobro plaćen, dinamičan, ali zahtjevan po pitanju slobodnog vremena. Otkako sam zakoračio u permakulturu, mučim se da uskladim ono što volim raditi sa onim što moram raditi. “Moram” se odnosi na to da sam jedini zaposlen u obitelji sa dvoje djece. Nešto sam gledao da je moguće zasaditi vrt, prodavati povrće i živjeti od toga kao da je “pravi posao”. Ima nekih vrtlara na youtubu koji tako počnu, evo jedan primjer:

I tako sam ja lijepo dao otkaz… Formirao oko 100 m² vrtnih gredica i krenuo sa uzgojem. Razglasio da dostavljam košarice sa povrćem i evo već mjesec dana traje ta avantura. Ubrzo mi se pokazalo, ne može se živjeti od uzgoja povrća. Barem ne na 100 m². Sva zarada je već prije početka otišla na nabavu opreme, komposta, sadnica… Puno se vremena troši na brigu o vrtu, berbu, pakiranje, dostavu, odnose sa kupcima… I što sad, financijske rezerve na izmaku, ja na izmaku snage, ideja, jesam li nepovratno zaglibio? Pročitajte cijelu priču, jer malo je kompliciranija nego u prvi mah izgleda.

Uzgoj povrća za prodaju

Pripreme

Sa pripremama sam krenuo još pretprošle godine, krajem 2023. Radi se o površini opisanoj ovdje:

Nakon sezone uzgoja bundeva, cijela je površina zasijana pokrovnim usjevima kako bih povratio organski udio u tlu. Raž i grahorica su 2024. pokošeni i ostavljeni na tlu. Krajem 2024. je površina preorana i ostavljena do proljeća 2025. Kad je zima završila, tlo je kultivirano motornim kultivatorom i odmah su uređene trajne stepenaste gredice. Inače, mnogo pažnje posvećujem zaštiti života u tlu i minimalno kultiviram, ali površina jednostavno nije bila prikladna za uzgoj. Značajan nagib tla, teško se kreće, radi, sve što stavim na tlo kiša odnese… Jednom u životu, moralo se oblikovati tlo u praktičniji oblik.

Formirao sam ukupno 8 gredica širine 70 cm, duljine 20 metara. Terase su ukupne širine oko 1.3 m, jer treba barem 60 cm za staze, potporne zidiće i sl. Gredice su prekrivene tankim slojem kvalitetnog komposta kalifornijskih glista. Prilično skup, ali i najkvalitetniji materijal za prekrivanje gredica koji sam mogao naći. A samo na dobrim temeljima se gradi dobar posao.

Početak uzgoja

Instaliran je sustav navodnjavanja. Tijekom 4. mjeseca sam posadio gotovo sve gredice. Sadilo (sijalo) se:

• Rukola
• Razne zelene salate
• Blitva
• Cikla
• Celer
• Kelj
• Kupus
• Luk (kapula)
• Poriluk
• Mrkva
• Korabica
• Tikvice
• Raštika
• Krumpir
• Razno cvijeće i začinsko bilje

Mjesec je bio prilično hladan, kišovit, a vrt stalno u opasnosti od smrzavanja. Isto se nastavilo i u 5. mjesecu, pa sam tek krajem 5. posadio još i rajčicu, papriku, batat, grah mahunar… Tri točkice znače da sam toliko sadio da sam nešto možda i zaboravio spomenuti.

Gdje god sam mogao, sadio sam gusto da suzbijem korov, iskoristim prostor i povećam produktivnost. Također, praznine među jednom kulturom su popunjavane drugom kompatibilnom kulturom. Luk među glavicama salate, tikvice usred gredice sa rukolom, neven ispod raštike…

Marketing

Ključno pitanje, za koga je sav taj trud, svo to povrće??? Još nemam kupce niti ideju za plasman. Za prodaju na veliko, vjerojatno trebam registraciju neke djelatnosti. OPG ili nešto slično. Kome mogu ponuditi razno povrće, kako što bude dolazilo? Odlučio sam se za model CSA, Community Supported Agriculture odnosno poljoprivreda uz podršku zajednice. Za pokrenuti ovako nešto, i opstati do kraja sezone a da se ne posrne, zaista treba velika podrška zajednice. Koju još nemam.

Usporedno sa sadnjom povrća, uspio sam registrirati obrt (zašto ne OPG, objašnjeno u nastavku). Izradio web stranicu kojom promoviram svoj uzgoj i tražim kandidate za pilot projekt. Ovo je objavljeno početkom 4. mjeseca:

Prema nekom izračunu, na ovoj površini je moguće osigurati hrane za oko 15 košarica. To vrijedi za iskusne vrtlare koji neće napraviti početničke greške. Ja sam tu brojku malo smanjio pa ponudio 10 “košarica” tijekom sezone uzgoja. To znači da kupci plaćaju unaprijed, kao neka vrsta pretplate. Meni to osigurava novac koji trošim na sustav navodnjavanja, sadnice, gnojivo… I ujedno znam kome dostavljam i koju količinu. Također, to stvara veliku obvezu da uspijem isporučiti što sam obećao.

Čim sam dogovorio uvjete sa 10 kupaca… Možda preciznije reći partnera u uzgoju, ljudi koji me podržavaju… zaključio sam prijave. Svi koji su se nakon toga javili, stavljeni su na listu za eventualne viškove sa imanja. Očekujem da ih bude, i mnogo mi znači da imam kandidate i za te viškove.

Isporuka košarica

Isporuka se obavlja svaki drugi tjedan, konkretno u nedjelju navečer. Moja nedjelja započinje oko 5:30 kada ustajem, gucnem kavu, pojedem nešto i krećem sa berbom. Povrće je najukusnije dok je još jutarnja rosa na njemu, salate budu hrskave, slatke, i vrijedi krenuti što ranije. Berem brzo dok je vrt još u hladu, i povrće odmah ide u korito sa hladnom vodom. Temeljito sve perem, važem i pakiram u vrećice. Trenutno vidim najveći problem u učinkovitosti po pitanju berbe, pranja i pakiranja. Cijeli proces se oduži do kasno popodne, praktički bez stajanja. Moguće da se sve ubrza sa plodovitim povrćem (rajčice, paprike, tikvice…), ali sa salatama je zaista mnogo posla.

Košarice se označavaju, jer upisujem kojem sam kupcu koliko isporučio. Neke stvari su pomalo varijabilne, recimo masa glavice salate ili korabice. Ne bih volio da netko bude na kraju zakinut za obećanu masu povrća. Ako mu jedna košarica bude malo manja, sljedeća će sigurno biti veća da se to kompenzira.

Dostava povrća je poseban logistički izazov. Potrebno je sa svim kupcima provjeriti jesu li u određeno vrijeme na svojoj adresi. Onda se radi najučinkovitiji plan puta, pa računanje kada sam na kojoj adresi. Najavim se ljudima i krećem od kuće do kuće.

Prve reakcije

Moram priznati da su prve reakcije zaista ugodne. Svi hvale povrće, javljaju mi se na mail, porukama, i jedva čekaju narednu isporuku. Već na sljedećoj isporuci, neki imaju dodatne “kandidate” koji bi se uključili, članove obitelji ili prijatelje. Mislim da je to ogromna potvrda i nagrada za sav ovaj trud, i dodatni poticaj za nastavak.

Može li se živjeti od ovog posla?

Ovdje se priča pomalo komplicira, odnosno postaje zanimljiva! Što znači “živjeti”, samo preživljavati? Ja sam upravo napustio posao kojim mogu zaraditi oko 3000 eura mjesečno. Približno toliko obitelj i troši, tj. treba za svakodnevne aktivnosti. To su dvije prosječne plaćice u Hrvatskoj, tj. budžet jedne tipične obitelji. Ne radi se ni o kakvom luksuzu, nego jednostavno cijena života u gradu, obrazovanje djece, ulaganje u razvoj vlastitog imanja. Osiguravanje nekakve mirovine i donekle sigurna starost. Mogu li uzgojem povrća pokriti taj nedavni gubitak posla?

10 košarica prosječne cijene 20 eura mjesečno znači 200 eura. Značajan iznos odlazi na troškove, postoji rizik da vrt podbaci, a postoji i taj dio godine kada vrt nije produktivan. Pa kako da se živi od tog iznosa, jesam li nešto krivo izračunao? Kako mi se ovo moglo desiti?

Permakulturni pristup poduzetništvu

Ajmo sad biti malo realniji. Permakulturom se ozbiljno bavim dobrih 15 godina. Specijalnost mi je stvaranje sustava koji su održivi, traženje kreativnih rješenja. Iskorištavanje svakog detalja kao resursa. I ovaj posao je jedan takav sustav, pomno dizajniran. Gledajmo izvan okvira onih 8 skromnih gredica površine 100 m². Već godinama stvaram tzv. šumski vrt koji upravo postaje produktivan. Jabuke i šljive su krcate plodova, pod njima masivni grmovi ribiza prepuni bobica. Vrt se svake godine pomalo širi i dopunjava novim biljkama. Da nemam CSA kupce, što bih ja sa tim silnim plodovima? Desi se da naberem par kila jagoda, punu kantu bobica, rabarbare više nego možemo pojesti… Do sad, to mi je bio “otpad” sa imanja. Sada imam adrese koje redovito obilazim i desetke ljudi prijavljenih za viškove sa imanja.

Što ćemo sa zimom?

Do sad, za zimu bi znali pohraniti stotine kila vlastite zimnice. Imamo mnogo čičoke, tikvi, graha, krumpira, kiselog kupusa, zapravo nam sve to dođe nekako usput. I svake godine dočekamo proljeće sa prepunim podrumom, pa se višak baca. Umjesto toga, pretplatnici za košarice mogu nastaviti cijele zime primati plodove ako to žele. Još će se pokazati da je cijeli taj posao sa povrćem bio samo marketing za druge proizvode imanja. I kad imam taj element u dizajnu, lakše i razvijam imanje. S više povjerenja uzgajam neobične biljke poput pasjeg trna, bazge, koprive… To su izuzetno vrijedni plodovi koje samo treba uklopiti u dobru priču.

Priča, međutim, ide dalje, jer ipak je riječ o permakulturnom dizajnu.

Širenje priče prema zajednici

Već nakon mjesec dana ovog modela dostave, novi se ljudi žele uključiti u “priču”. Možda vam je promaknulo, ja sam prošle zime putem društvenih mreža pokušavao naći još par ljudi koji imaju vlastiti vrt i nešto viška za prodaju. Da se udružimo i lakše većem broju kupaca osiguramo najbolje moguće proizvode. Nitko od nas ne može sve raditi dobro. Razlikuje se mikroklima, tlo, osobne sklonosti… Iz više lokalnih vrtova možemo imati dužu sezonu, veći izbor plodova, možda mogućnost da se bira što se kome dostavlja, češće dostave… Međutim, pozivao ja, ne pozivao, nitko se tada nije odazvao.

Sada je situacija drugačija. Postavio sam model na nekakve temelje, pokazalo se da funkcionira, i zaista se javljaju ljudi koji bi se uključili vlastitim proizvodima. Susjed ima vrhunski med, drugi je poznati kolekcionar starih sorti voćaka. Nudi razne proizvode koje i sam koristim. Međutim, uključiti više ljudi u ovakav model možda traži da sve to netko i logistički pokrije. Pa kako se bude formirala zajednica, možda se otvori prilika da netko radi komunikaciju sa kupcima, pravi plan uzgoja, vodi brigu što je kada i gdje dostupno… Ali polako, malim koracima prema nekim novim idejama.

Otvara se prostor za nove usluge

Ako promotrimo neku zajednicu koja dobro funkcionira, recimo obitelj, vidimo da nitko nije baš specijaliziran. Nemamo člana koji samo ide na posao, ili samo pere posuđe. Svi rade bezbrojne aktivnosti. Svaku aktivnost može raditi više članova, i to je ta stabilnost sustava koju zagovara permakultura. Obitelj se neće urušiti ako je jedan član povrijeđen, otputuje ili možda ima loš dan. I tako treba graditi održive zajednice budućnosti.

Što to znači za ovu našu “wanabe” zajednicu? U mojoj obitelji, ja sam “kućni majstor“. Gradim, pregrađujem, adaptiram, opremam… Znači, radio sam do sad sve poslove od zidarije, gradnje drvetom, metalne konstrukcije, elektroinstalacije, vodovod, polaganje podova, izradu namještaja, ličenje, čišćenje, vješanje zavjesa… I to je značajna stvar imati u obitelji nekoga sa širokim spektrom vještina. Trudim se stvoriti “brand” kako bih iste usluge mogao nuditi i široj zajednici.

Moja najuža specijalnost je elektrika, kako kućna tako i brodska. Stručnjak sam za sigurnosne sustave, alarmi, video nadzor, radim naravno i elektroinstalacije, održavanje starih instalacija…

Kakve sad to veze ima sa onim gore? U “normalnom” sustavu koji stavlja ljude u kalupe, očito nikakve. Ili si poljoprivrednik, ili električar. Odluči se. Međutim u stvarnosti, jednom kućanstvu zaista treba netko tko može od starog stana napraviti novi, na brzinu riješiti kvar na elektroinstalaciji, montirati novi namještaj, zamijeniti bojler, postaviti solarnu elektranu, i zgodno je ako je to čovjek kojeg ste dobro upoznali kroz dostavu povrća. Također, i meni je draže i sigurnije raditi više stvari za poznate ljude, nego raditi uvijek istu stvar na uvijek novoj adresi. Gradi se povjerenje, dobri odnosi i zadovoljstvo svih uključenih.

A onda dodajmo i da od takvih poslova zaista živim, ulažem u razvoj imanja i na kraju to imanje hrani desetak ili više kućanstava, promovira permakulturu i na neki način educira širu zajednicu.

Profesionalne usluge u permakulturi

Započelo je kao eksperiment, ali pokazuje se da je i ova usluga prilično tražena. Što su te profesionalne usluge? Recimo da razvijate vlastito imanje i treba vam pomoć. Iskopati nešto, posaditi voćke, odraditi dizajn imanja… Možda radite prema vlastitom dizajnu i jednostavno je zapelo. Događa se, i meni je često zapinjalo u početku. Treba vam netko sa malo više iskustva da pogleda što se može popraviti. Ili voditi razvoj imanja od ideje do funkcionalnog rješenja. To su te usluge koje nudim.

Povezivanje svih usluga pod “isti krov”

Kako sam napisao, većina bi se zamislila što od svega ovog žele raditi. Ja bih pokušao ostati svestran, jer upravo u tome uživam, i mislim da je to prirodnije. Više puta mi se kroz permakulturu dokazalo kako povezivanje elemenata donosi brojne prednosti. Sjetite se primjera šumskog vrta. Mnogo biljaka na malom prostoru, posloženih tako da podržavaju jedna drugu. Jedno permakulturno poduzetništvo bi moralo funkcionirati slično. Umjesto da imamo velik sustav (država ili šire) u kojem je svatko usko specijaliziran, radije gradimo male sustave sa svestranim pojedincima.

Ja sam na početku jednog novog poglavlja u životu. Podržite me dijeljenjem ove objave ili preporukom neke od usluga koje nudim. Hvala!

Objavio: Nikola

Kopriva (lat. Urtica) je rod biljaka iz porodice koprivovki (Urticaceae) čije su stabljike i listovi pokriveni dlakama žarnicama koje se pri dodiru lome izlučujući mravlju kiselinu. Iako je mnogima poznata kao neugodna korovska biljka koja izaziva osip, kopriva je zapravo pravo blago za zdravlje i kućanstvo.

Ova biljka, koja na prvi pogled izaziva nelagodu zbog svojih žarnih dlačica, zapravo krije mnoštvo korisnih svojstava koja je čine nezamjenjivim elementom svakog okoliša bliskog prirodi.

Permakultura teži stvaranju samoodrživih ekosustava koji oponašaju prirodne procese. Kopriva se u ovom kontekstu pokazuje kao iznimno vrijedan suputnik iz mnogo razloga. Evo nekih od njih:

• Iznimna jestiva samonikla trajnica: Kopriva nosi sve odlike idealnih biljaka za preživljavanje u prirodi. Može se koristiti u brojnim jelima, dostupna je veći dio godine i raste gotovo svugdje.
• Prirodno gnojivo i stimulator rasta: Kopriva je bogata dušikom, kalijem, željezom i drugim mineralima koji su neophodni za zdrav rast biljaka. Fermentirana otopina (čaj od koprive) djeluje kao izvrstan prirodni stimulator rasta, pojačavajući otpornost biljaka na bolesti i štetnike.
• Privlačenje korisnih insekata: Cvjetovi koprive privlače mnoge korisne insekte poput pčela, bumbara i osa. Oni su ključni za uspješno oprašivanje voćaka i povrća, dok ose pomažu u suzbijanju štetnih insekata.
• Malčiranje i obogaćivanje tla: Odrezane stabljike i listovi koprive mogu se koristiti kao malč, koji poboljšava strukturu tla, zadržava vlagu i sprječava rast korova. Tijekom razgradnje, kopriva obogaćuje tlo organskom tvari i hranjivim tvarima.
• Ljekovita svojstva: Kopriva je poznata po svojim ljekovitim svojstvima. U permakulturnom vrtu, to znači da imamo pristup prirodnom ljekovitom bilju nadohvat ruke.
• Hrana za životinje: Mladi listovi koprive mogu se dodavati u hranu za perad i druge domaće životinje, obogaćujući tako njihovu prehranu.

Ukratko, kopriva je višenamjenska biljka koja u permakulturnom vrtu obavlja mnoge korisne funkcije. Ona je ne samo izvrstan dodatak za gnojidbu i zaštitu biljaka, već je i vrijedan izvor hrane i lijeka. Uključivanjem koprive u svoj vrt doprinijeti ćemo općem zdravlju ekosustava i pri tom ostvariti brojne koristi za nas same.

U nastavku ćemo se detaljnije pozabaviti sljedećim temama:

• Kako prepoznati koprivu
• Kako uzgajati koprivu
• Načini upotrebe koprive
• Priprema gnojiva od koprive
• Korištenje koprive u borbi protiv štetnika
• Recepti s koprivom
• Ljekovita svojstva koprive

Kako prepoznati koprivu

Kopriva (lat. Urtica) je rod biljaka koji obuhvaća nekoliko vrsta, no najčešće se susrećemo s običnom koprivom (Urtica dioica). Stabljika je uspravna, četverobridna, naraste do 150 cm visine. Korijenje je žućkaste boje. Listovi su smješteni nasuprot jedan drugoga, duguljasto su jajasti, zašiljeni i pilasti (blago nazubljeni), nalaze se na dužoj ili kraćoj peteljci. Cijela biljka naoružana je dlačicama koje ispuštaju mravlju kiselinu te žare u dodiru s kožom, što smo vjerojatno svi iskusili u djetinjstvu.

Dvodomna je biljka te muški i ženski cvjetovi rastu odvojeno na stabljikama. Cvjetovi su dakle jednospolni, žućkastozeleni, sitni i neugledni, skupljeni u guste viseće cvatove koji rastu u pazušcima gornjih listova. Cvatu od srpnja do rujna. Sjeme je mnogobrojno i vrlo sitno, biljka ga stvara i do 20 000 u sezoni, zadržava sposobnost klijanja i nakon 600 godina.

Stanište

Raširena je u gotovo cijelom svijetu. Često se nađe u prirodi gdje raste u gustim skupinama. Raste na polusjenovitim livadama,  zapuštenim tratinama, na ruderalnim staništima, na poplavljenim područjima, na staništima bogatima hranjivim tvarima, posebno dušikom. Nalazimo je od nizina do planinskog područja – 3000 m n.v. Izvor: https://www.plantea.com.hr/kopriva

Kako razlikovati koprivu od sličnih biljaka?

Postoji nekoliko biljaka koje na prvi pogled mogu nalikovati koprivi. Međutim, pažljivim promatranjem možete ih lako razlikovati:

• Mrtva kopriva: Mrtva kopriva (Lamium album) ima slične listove kao kopriva, ali ne posjeduje žarne dlake.
• Hmelj: Hmelj (Humulus lupulus) ima dlakavu stabljiku i listove, ali listovi su veći i nalik dlanu.
• Divlja metvica: Divlja metvica (Mentha arvensis) ima zaobljene listove i karakterističan miris metvice.

Uzgoj koprive

Postoji mnogo razloga zbog kojih se ne bi trebali zadovoljiti samo onom koprivom koju možete naći u prirodi. Neke sam spomenuo u uvodu, a dalje u tekstu će biti još razloga za uzgoj koprive u blizini kuće.

Razmnožavanje koprive

Koprivu možete razmnožiti na dva načina:

• Sjemenom: Sjeme koprive je sitno i najbolje ga je sijati u proljeće ili jesen direktno u zemlju. Možete ju također razmnožavati rasadom, ali je to nešto zahtjevniji postupak.
• Dijeljenjem korijena: Ovo je najjednostavniji način razmnožavanja. U proljeće ili jesen iskopajte postojeću biljku i podijelite je na nekoliko manjih dijelova, svaki s nekoliko pupova. Zatim posadite dijelove na željeno mjesto.

Gdje posaditi koprivu?

Kopriva nije zahtjevna biljka što se tiče tla, ali će najbolje uspijevati na:

• Vlažnom tlu: Kopriva voli vlagu, stoga ju posadite na mjesto gdje se tlo neće brzo isušivati.
• Plodnom tlu: Iako nije nužno, kopriva će bolje rasti na tlu bogatom organskom tvari.
• Sjenovitom ili polusjenovitom mjestu: Kopriva dobro podnosi i sunce i sjenu, ali će na previše sunčanom mjestu tlo brže presušivati.

Kopriva odlično podnosi širok spektar temperatura, tako da u našim krajevima gotovo da nema klimatske zone koja joj ne odgovara. Strani izvori navode USDA hardiness: 3-10.

Njega koprive

Kopriva je vrlo izdržljiva biljka koja ne zahtijeva puno njege. Biti će vam zahvalna ako ju redovito zalijevate, pogotovo u sušnim periodima. Također, dobro je povremeno oko nje odstraniti korov kako bi imala dovoljno prostora za rast.

Je li kopriva invanzivna?

Kao i obično, ovo je “varljivo” pitanje. Kopriva je izuzetno izdržljiva pionirska vrsta koja će brzo kolonizirati “oštećen” okoliš. Odlično se sama zasijava, a njeno korijenje se širi pod zemljom. Ako sami niste zauzeli neki prostor, vjerojatno ste koprivi dali priliku da ona to učini. U tom smislu, ona jest invanzivna i mogla bi preuzeti susjedne gredice ako se ne kontrolira.

Ako želite ograničiti širenje koprive, možete poduzeti sljedeće mjere. Redovito košenje će spriječiti biljku da proizvodi sjeme. Uklanjanje korijena, barijere u području korijena ili uzgoj u posudama trebali bi spriječiti podzemno širenje koprive.

Koliko dugo kopriva može preživjeti na jednom mjestu?

Kopriva je višegodišnja biljka koja može živjeti na jednom mjestu nekoliko godina. Njena maksimalna životna dob ovisi o uvjetima rasta i načinu održavanja.

Načini upotrebe koprive

Teško je nabrojati sve moguće načine jer se radi o jednoj od najsvestranijih biljaka koje poznajemo. Ovo su neki tipični, i neki manje poznati.

Korištenje koprive u tradicionalnoj medicini

• Čaj od koprive: Jedan od najčešćih načina korištenja koprive je u obliku čaja. Čaj od koprive se tradicionalno koristi za:
  • Pročišćavanje krvi
  • Liječenje anemije (zbog visokog sadržaja željeza)
  • Smanjenje upala
  • Poboljšanje probave
  • Liječenje kožnih problema
  • Olakšavanje simptoma prehlade i gripe
• Oblozi od koprive: Topli oblozi od listova koprive mogu ublažiti bolove u zglobovima i mišićima, te smanjiti upale.
• Tinktura od koprive: Tinktura se koristi za unutarnju i vanjsku upotrebu, ovisno o problemu koji se želi riješiti.

Kopriva u kuhinji

Mladi listovi koprive su jestivi i imaju blag okus sličan špinatu. Možete ih dodati u:

• Juhe i variva: Kopriva daje juhama i varivima bogat okus i hranjivu vrijednost.
• Salate: Mladi listovi koprive mogu biti osvježavajući dodatak proljetnim salatama.
• Pire i umake: Kopriva se može dodati u pire od krumpira ili pripremiti kao samostalan umak.
• Omleti i fritaje: Kopriva je odličan dodatak jajima, dajući im bogat okus.
• Čaj: Čaj od koprive je ukusan i zdrav napitak.

Kopriva u kozmetici

Ekstrakti koprive se koriste u proizvodnji:

• Šampona: Kopriva potiče rast kose, smanjuje perut i jača vlasište.
• Losiona za tijelo: Kopriva ima adstringentna svojstva i može pomoći u smanjenju upala kože.
• Krema za lice: Kopriva se koristi u kremama za njegu masne i problematične kože.

Ostale upotrebe koprive

• Bojenje tkanina
• Vlakna
• Biomasa
• Kompost
• Tekuća gnojiva
• Ulje
• Biorepelent
• Pokrivač tla i druge funkcije u šumskom vrtu

Kako napraviti tekuće gnojivo od koprive

Jedna od najčešćih primjena koprive u biovrtu i permakulturi jest za pripremu tekućeg gnojiva za biljke. Gnojivo od koprive je prirodno i učinkovito rješenje za gnojidbu biljaka u vrtu. Bogato je dušikom, što potiče rast zelenog dijela biljke, a sadrži i druge minerale koji su potrebni za zdrav razvoj.

Potrebni sastojci

• Svježa kopriva (najbolje mladi izdanci)
• Voda (najbolje kišnica)
• Posuda (plastična bačva ili kantica)

Postupak

1. Priprema koprive: Sakupite svježu koprivu i po potrebi ju operite. Možete koristiti cijelu biljku, uključujući stabljike i listove.
2. Punjenje posude: Nasjeckajte koprivu na manje komadiće i čvrsto je napunite u posudu.
3. Dodavanje vode: Prelijte koprivu vodom, ostavljajući oko 15-20 cm praznog prostora na vrhu posude, jer će se smjesa tijekom fermentacije pjeniti.
4. Fermentacija: Posudu pokrijte poklopcem i ostavite na toplom mjestu oko 10-14 dana. Tijekom fermentacije povremeno promiješajte smjesu.
5. Cijeđenje: Nakon fermentacije, procijedite tekućinu kroz sito ili cjedilo. Dobit ćete tamno smeđu tekućinu koja je spremna za upotrebu.
6. Razrjeđivanje: Prije upotrebe, gnojivo od koprive treba razrijediti vodom. Općenito pravilo je da se jedan dio gnojiva razrijedi s 10 dijelova vode.

Korištenje gnojiva od koprive

• Prihrana biljaka: Razrijeđeno gnojivo koristite za zalijevanje biljaka jednom tjedno.
• Prevencija bolesti: Gnojivo od koprive jača biljke i čini ih otpornijim na bolesti i štetnike.
• Poticanje rasta: Gnojivo potiče rast zelenog dijela biljke i razvoj korijenja.

Dodatni savjeti

• Ubrzavanje fermentacije: Da biste ubrzali proces fermentacije, možete dodati malo kvasca.
• Čuvanje gnojiva: Gotov gnojivo čuvajte na hladnom i tamnom mjestu.
• Ostale biljke: Osim koprive, možete koristiti i druge biljke za pripremu gnojiva, kao što su gavez, preslica, maslačak itd.

Važno: Gnojivo od koprive je prirodno i neškodljivo za okoliš, ali ga ne treba pretjerano koristiti. Pridržavajte se uputa za razrjeđivanje kako ne biste oštetili biljke.

Kopriva kao prirodni pesticid i fungicid

Kopriva je bogata različitim bioaktivnim tvarima i ima nekoliko mehanizama djelovanja koji je čine učinkovitom u zaštiti bilja.

Kako kopriva djeluje protiv štetnika i bolesti?

• Odvraćanje štetnika: Oštar miris i okus koprive odvraćaju mnoge štetnike poput lisnih uši, gusjenica, grinja i drugih.
• Poticanje rasta korisnih insekata: Cvjetovi koprive privlače korisne insekte poput osa koji se hrane štetnicima.
• Jačanje biljaka: Gnojivo od koprive jača biljke i čini ih otpornijim na bolesti i štetnike.
• Direktno djelovanje na štetnike: Neke tvari u koprivi imaju toksično djelovanje na određene štetnike.

Priprema pripravka od koprive za zaštitu bilja

Pripravak za zaštitu bilja radi se više-manje isto kao i tekuće gnojivo od koprive, jedino što se primjenjuje malo drugačije. Razrijeđeno gnojivo se prska po lišću biljke koju želimo zaštititi.

Kada prskati biljke?

• Preventivno: Prskati biljke preventivno, posebno u periodima kada su štetnici najaktivniji.
• Nakon pojave štetnika: Ako se pojave štetnici, prskati biljke nekoliko puta u razmaku od nekoliko dana.

Prednosti korištenja koprive u zaštiti bilja

• Prirodno i ekološki prihvatljivo: Pripravak od koprive je potpuno prirodan i ne zagađuje okoliš.
• Jeftino: Kopriva je lako dostupna i priprema pripravka je jednostavna i jeftina.
• Sigurno za korisne organizme: Pripravak od koprive je siguran za pčele i druge korisne insekte.

Mjere opreza

• Alergije: Kod nekih ljudi kopriva može izazvati alergijske reakcije. Prije upotrebe pripravka, napravite test na malom dijelu biljke.
• Redovita primjena: Za najbolje rezultate, pripravak od koprive treba koristiti redovito.

Upotreba koprive u kulinarstvu

Kopriva ima odličak okus i moja je obitelj često koristi u kuhinji. Evo nekih od recepata:

Juha od koprive

Sastojci:

• Mladi listovi koprive
• Krumpir
• Mrkva
• Luk
• Maslinovo ulje
• Voda ili povrtni temeljac
• Sol i papar

Priprema:

1. Očistite koprivu i blanširajte je u kipućoj vodi nekoliko minuta.
2. Na maslinovom ulju popržite sitno sjeckani luk i dodajte naribanu mrkvu.
3. Dodajte očišćeni i narezan krumpir i zalijte vodom ili povrtnim temeljcem.
4. Kuhajte dok povrće ne omekša, a zatim dodajte blanširanu koprivu.
5. Začinite solju i paprom po želji.

Fritaja s koprivom

Sastojci:

• Jaja
• Mladi listovi koprive
• Mlijeko
• Maslac
• Sol i papar

Priprema:

1. Blanširajte koprivu i sitno je nasjeckajte.
2. Umutite jaja s mlijekom, solju i paprom.
3. Dodajte nasjeckanu koprivu u smjesu.
4. Zagrijte maslac na tavi i ulijte smjesu.
5. Pecite na laganoj vatri dok se fritaja ne stisne.

Štrukli sa koprivom

Sastojci za tijesto:

• Brašno
• Voda
• Sol

Sastojci za nadjev:

• Mladi listovi koprive
• Svježi sir
• Sol i papar

Priprema:

1. Pripremite tijesto od brašna, vode i soli.
2. Blanširajte koprivu i usitnite je.
3. Pomiješajte usitnjenu koprivu sa sirom, solju i paprom.
4. Razvaljajte tijesto, stavite nadjev i zarolajte.
5. Kuhajte štrukle u slanoj vodi.

Salata od koprive

Sastojci:

• Mladi listovi koprive
• Svježi krastavci
• Kiselo vrhnje
• Bučino ulje
• Glavica luka

Priprema:

1. Blanširajte i usitnite koprivu
2. Krastavce ogulite i izrežite na tanke šnite
3. Usitnite luk i dodajte u zdjelu sa koprivom i krastavcima
4. Vrhnje pomiješajte sa pola žlice bučinog ulja
5. Prelijte po salati od koprive i dobro promiješajte

Napomena: Prije upotrebe koprive, obavezno je blanširati kako bi se neutralizirala iritacija koju uzrokuju žarne dlačice.

Ljekovita svojstva koprive

Kopriva je biljka koja je poznata po svojim brojnim ljekovitim svojstvima, a koristi se u tradicionalnoj medicini već tisućama godina. Bogata je vitaminima (A, C, K), mineralima (željezo, kalcij, kalij) i drugim bioaktivnim tvarima koje joj daju širok spektar djelovanja na organizam.

Najčešće korišteni dijelovi koprive su listovi i korijen.

Ljekovita djelovanja koprive

• Protuupalno djelovanje: Kopriva smanjuje upale u tijelu, što je korisno kod reumatoidnog artritisa, gihta i drugih upalnih stanja.
• Diuretik: Potiče mokrenje, što je korisno kod upala mokraćnih putova, bubrežnih kamenaca i zadržavanja vode.
• Krvotvorno djelovanje: Bogata je željezom, pa pomaže kod anemije i potiče stvaranje krvi.
• Pročišćavanje krvi: Smatra se da pomaže u pročišćavanju krvi i uklanjanju toksina iz organizma.
• Smanjenje šećera u krvi: Neki studiji pokazuju da kopriva može pomoći u snižavanju razine šećera u krvi, što je korisno kod dijabetesa.
• Poboljšanje probave: Potiče apetit i poboljšava probavu.
• Jačanje imuniteta: Bogata je antioksidansima koji jačaju imunitet i štite organizam od slobodnih radikala.
• Zdravlje kose i kože: Čaj od koprive se koristi za ispiranje kose jer potiče rast kose i smanjuje perut. Ekstrakti koprive se dodaju u kozmetičke proizvode za njegu kože.

Načini upotrebe koprive

• Čaj: Čaj od koprive se priprema od svježih ili sušenih listova. Koristi se za unutarnju upotrebu i ima brojne zdravstvene benefite.
• Tinktura: Tinktura od koprive se priprema maceriranjem svježih ili sušenih dijelova biljke u alkoholu. Koristi se za unutarnju i vanjsku upotrebu.
• Oblozi: Topli oblozi od listova koprive se koriste za ublažavanje bolova u zglobovima i mišićima.
• Dodatak hrani: Mladi listovi koprive mogu se dodati u salate, juhe, variva i druga jela.

Važno je napomenuti:

• Alergije: Kod nekih ljudi kopriva može izazvati alergijske reakcije. Prije upotrebe koprive, napravite test na malom dijelu kože.
• Trudnoća i dojenje: Trudnice i dojilje bi trebale izbjegavati upotrebu koprive bez prethodnog savjeta liječnika.
• Lijekovi: Kopriva može interagirati s nekim lijekovima, stoga se posavjetujte s liječnikom ako uzimate lijekove na recept.

Objavio: Nikola

U permakulturi kažemo “ostvari prinos“. Zaista, jeste li kada imali osjećaj da se prikazuje sadnja, sjetva, ili neki proces u njegovom začetku? Ja se obično pitam što je dalje bilo, koji su rezultati? Jesmo li se najeli iz svog vrta, ili je sve preuzeo korov, odnijele ptice, vrtlar zaboravio? Isto vrijedi za sve ostale projekte u permakulturi. Zaista je neophodno nakon nekog vremena analizirati uloženu energiju i proučiti rezultate. Ali, ovo je post o čičoki, jednom od simbola permakulture u vrtu.

Za početak, možete pročitati i uvodni post o čičoki, kako i zašto je uzgajati.

Kada se bere čičoka?

Čičoka se može brati, tj. vaditi iz zemlje, u fazi mirovanja. To obično nastupa sredinom jeseni, kada ocvate i lišće počne odumirati. U kontinentalnoj klimi se to poklapa sa prvim mrazevima koji dodatno ubrzavaju odumiranje nadzemnog dijela biljke. Formiranje gomolja je tada završeno i oni miruju u zemlji. U zemlji mogu ostati sve do proljeća, ako ju ne mislite odmah konzumirati. Zemlja najbolje čuva svježinu ovih plodova, tako da nema žurbe. U mojoj (planinskoj) klimi se dakle čičoka bere od 1.11. do 1.4. otprilike.

Kako se bere čičoka?

Ja sam započeo rezanjem stabljika. Radi se o štapovima visine 2-2.5m koji sada samo smetaju. Biti će odličan materijal za malčiranje ili kompostiranje, naravno. Stabljika čičoke je debljine prsta, kako koja. Iznutra je šuplja, tj. ima spužvasto tkivo. Lako se reže običnim vrtnim škarama ili škarama za živice.

Berba ide prilično lako. Preporučam da zemlja bude što više suha u vrijeme branja jer je tako lakše. Gomolji se lakše vade, budu čišći.

Od alata, koristim samo sljedeća dva. Iste alate koristim za vađenje i krumpira. Vile za kopanje koristim kako bih lagano podignuo cijeli korijenov sustav. Zakrivljene vile-grablje koristim kasnije da “pročešljam” zemlju kako ne bi nešto ostalo.

Vađenje čičoke iz zemlje

Ako je zemlja dovoljno rahla, kao što kod mene jest slučaj, dovoljno je vile zabosti oko 30cm od stabljike. Stabljika nije odrezana do tla jer je ovako lakše odrediti gdje treba kopati. Kada se vile zabodu, samo se lagano podigne busen korijena. Čim se vidi da se podiže, to je to. Na nekim mjestima nije išlo otprve. Tada bih vile ubo sa druge strane, pa ponovno malo podignuo. Sve uz minimalni napor, oprezno kako ne bih pokidao busen. Kao da presađujemo voćku.

Kada je zemlja olabavljena, rukom uhvatim stabljiku i podignem iz zemlje. Gomolji većinom ostaju uhvaćeni za korijen.

Nakon toga, prvo rukama prođem po rupi u kojoj je bio ovaj korijen. Obično se nađe još koji gomolj koji se otkinuo sa korijena. Na donjoj slici vidite jedan koji raste sa lijeva na desno (duga bijela žila). Taj pripada biljci koju sam upravo iskopao. Iznad njega je još jedan koji pripada susjednoj biljci. Biljke su međusobno odmaknute 40-50cm. Upravo toliko im je prostora i trebalo da pruže gomolje jedna prema drugoj, a ne smetaju jedna drugoj. Prostor je tako maksimalno iskorišten, uz odličnu veličinu i kvalitetu plodova.

Za kraj, još samo “pograbljam” rahlu zemlju vilama-grabljama. nađe se još koji gomolj koji je zalutao malo dalje od biljke.

Sadnja za sljedeću godinu

Za čičoku kažu da se jako širi i teško ju je iskorijeniti vađenjem gomolja. Kažu da uvijek ostane fragment korijena u zemlji koji ponovno niče. To može biti slučaj sa nekim sortama, ali ova koju berem nema takve sklonosti. Često bi na busenu ostalo baš svo korijenje i svaki najsitniji gomolj. Koliko god tražio, ne bih ništa više u zemlji našao. Da ne riskiram da sljedeće godine ipak ne nikne, ja sam odmah odradio i sadnju.

Među izvađenim gomoljima, našao bih onaj veličine oraha ili manji. Vratio bih ga nazad na mjesto gdje je rastao i zatrpao rupu. Tako mogu biti siguran da će sljedeće godine nova čičoka niknuti baš na tom mjestu, a ne negdje spontano. Tako mogu održavati pravilne redove i razmak unutar reda.

U nastavku opisujem kakav je prinos bio po biljci, te ukupni za ovu površinu. Prinos uspoređujem sa uloženim radom tijekom cijele godine. Opisujem kako su se pokazale dvije sorte čičoke koje sam testirao i u čemu su razlike. Kakve su razlike bile tamo gdje je rasla jedna stabljika u odnosu na 4-5 stabljika iz istog korijena? Opisujem kako sam čičoku uskladištio da ostane svježa i lako dostupna tijekom cijele zime.

Nastavak je za članove našeg kluba koji podržavaju razvoj ove platforme. Lijepo vas molim da se za nastavak ulogirate ili pristupite klubu na razinu “Sudjelujem”.

Gdje nabaviti čičoku?

Jeste li zainteresirani za nabavku plodova iz mog vrta, dar prirode i mojih ruku djelo? Javite se putem kontakt obrasca. Ja sam u Rijeci ili Gorskom kotaru, pa kome bude zgodno možemo se direktno razmijeniti. Veće količine mogu poslati dostavnom službom, valjda

Objavio: Nikola

Jesen je obično najbolje vrijeme da se posade neke trajnice. Bilo da se radi o voćkama, grmlju, cvjetnicama… Sve što planirate da ostane godinama uz vas, najbolje je posaditi pred zimu. Biljke pomalo ulaze u fazu mirovanja, sada najbolje podnose presađivanje. Zemlja je još topla, vlažna, a i nema mnogo drugih radova u vrtu. Otkad vrtlarim, jesen uvijek smatram nekakvim početkom. Početak prijateljstva za nove stanovnike šumskog vrta. Onda u proljeće sa znatiželjom obilazim mlade voćke, gledam jesu li potjerale listiće. Trenutak istine, vrijeme veselja, ili razočaranja.

Postoji mnogo stvari koje vrtlar može i treba napraviti za zdravlje svojih biljaka. Ipak, ako ste u prvom koraku pogriješili, ne postoji gotovo ništa čime tu grešku možete ispraviti. A to je izbor kvalitetnih sadnica.

Znate li prepoznati kvalitetnu sadnicu? Znate li razliku sadnice i reznice? Znate li prepoznati je li biljka živa ili mrtva, iako je doba mirovanja? Zanimljivo je da bi Vi to trebali znati, a ne znaju oni koji vam prodaju sadnice. Meni su tako proteklih godina (uspješno) prodali svakakve grane pod sadnice.

Zašto je potrebna kvalitetna sadnica?

Budimo realni, do sadnice nije tako teško doći. Bacite šaku sjemenja u zemlju, nešto će niknuti. Porežite grane s nekog grma i zabodite u zemlju, ukorijeniti će se. Često okolo biljke niču mladice koje možete iščupati i dalje posaditi. Znači nije takav problem doći do sadnica. Problem je doći do kvalitetne sadnice. I to je upravo to što vam (nam) treba.

Ako imate problematično zemljište, nedostatak vremena, znanja… Sigurno vam ne treba biljka kraj koje morate klećati cijele godine da preživi. Treba vam biljka koja će rasti unatoč nedaćama koje je možda očekuju. Onda se s veseljem brinete o njoj, i uskoro ona o vama. A to ne možete dobiti sa nekom grančicom koju netko naziva sadnica. Bolje je da si takve grančice sami pravite, pa barem znate što su.

Moje iskustvo sa kupnjom sadnica

Za početak, nešto tipično ćete naći bilo gdje. Jabuka, šljiva, dunja, ruže… Ali nama u permakulturi često trebaju vrlo specifične i rijetke biljke. Određene sorte otporne na bolesti. Voćke na snažnom korijenju koje će preživjeti stoljeće. Zanimljive bobice prepune vitamina kakvih nema u dućanima. Veoma određena biljka koja ima veoma određenu funkciju. Za takvu specifičnu ponudu, snalazite se s onim što nađete.

Moje iskustvo sa domaćom ponudom kvalitetnih sadnica nije baš sjajno. Čini mi se, ljudi često amaterski pristupaju tom poslu. Iščupaju negdje u dvorištu samonikle grane. Solidan korijenov busen iscjepkaju do te mjere da prodaju neupotrebljive komadiće korijena, ili biljke bez korijena. Prevelike biljke pune lišća naguraju u kutije bez ikakve zaštite i tako šalju poštom. Biljke putuju predugo, osuše se potpuno dok stignu na odredište. Biljke često stižu neoznačene, oznake padnu putem. Ili ni sam trgovac nije znao što su, pa nije označio. Znao sam dobiti biljku naopako okrenutu, sa krošnjom zamotanom u piljevinu, a korijenjem na zraku.

Barem su to neke osnove, okrenuti biljku na pravu stranu. Sačuvati vlažnost korijena, po potrebi skratiti grane. Ili biljku ne dirati dok nije u fazi mirovanja. Ili ne prodavati stvari koje nemate?

Prošlogodišnje sadnice

Prošle sam godine posadio nekoliko desetaka voćnih sadnica. Sadnice su uglavnom stizale poštom. Pa ocijenite kvalitetu, je li to po vama dobar početak prijateljstva?

Ovu sam godinu zato proveo upravo klečeći pred svakom biljkom ne bih li je sačuvao. One malo bolje, potjerale su koju grančicu, par listića. Neke nisu uopće ništa tjerale, nisu preživjele zimu. Druge jesu, jer zima nije toliki problem. Ali došlo ljeto sa vrlo dugim razdobljem bez kapi kiše. Mlade biljke se osušile, uz malo nade da ipak nešto potjera iz korijena.

Ovogodišnje sadnice

Sada pogledajte ovu sadnicu crne maline, pa usporedite sa onima gore.

Ne znam bih li reklamirao gdje sam našao najbolje domaće sadnice… Ali žao mi da se mučite sa lošim sadnicama kao ja, pa evo… Rasadnik Bifurcaria je upravo ono što sam dugo tražio. Mladi ljudi koji ne da se ozbiljno ovim bave, nego zaista žive skladan suživot sa stotinama zanimljivih i rijetkih biljaka. Na svom imanju su postigli takvu produktivnost i harmoniju kakve mnogi od nas tek sanjamo. A sadnice su im vrh domaće ponude.

Ja sam vam gore stavio samo jednu od sadnica, jer je zanimljiva usporedba iste biljke iz dva različita izbora. A kako izgleda ovaj reprezentativni korijen, takvi su bili i svi ostali iz Bifurcarije. Sve biljke koje su golog korijena, uredno zaštićene vlažnom piljevinom, izvađene iz zemlje malo prije mog dolaska. Dok sam sam ih dan-dva kasnije posadio, mislim da biljke nisu ni primjetile neku promjenu. To ja zovem dobar početak!

Značaj i simbolika snažnog korijenja

Sad, možete biti tipični vrtlar pa zaključiti kako je ovaj post o sadnicama. Istražiti ponudu, odabrati nešto. Čega nema, nema. Ili možete razmisliti kako da se podrže ljudi koji su nam toliko značajni. Gore spomenuti rasadnik je recimo dio naše male permanentne kulture. Ljudi koji rade više-manje što i mi, samo su to digli na višu razinu kvalitetom i količinom. I ponudili zajednici ono što joj je zaista potrebno. Mislim da i zajednica treba odgovarajuće odgovoriti, pa podržati takve projekte. Rasprodati ljudima sve što nude, pa da druge godine ponude još više. Ili im se pridružiti, pronaći što još nedostaje u našoj zajednici, pa nam svima pomoći da lakše napredujemo.

Objavio: Nikola

Prilikom dizajniranja svog imanja 2012. godine, napravio sam analizu tla. Analizom sam utvrdio mjesta koja su najpovoljnija, i ona najmanje povoljna za uzgoj biljaka. Apsolutni ekstrem u nepovoljnosti je najviša točka imanja. To je vrh brijega, mještani ga zovu “Breščić”. Izuzetno je izloženo vjetru, na njemu jedva da i trava raste. Doslovno nisam kosio više godina i nije ništa niknulo osim trave. A trava bi bila tanka, rijetka, pa nije ni trebalo kositi. Ispod tankog sloja zemlje je čista stijena, negdje i proviruje ispod tla. To mjesto je označeno kao ono gdje neću ništa saditi.

Jedne godine, baš na najvišoj točki, niknuo je orah. Da trava nije tako loša, možda ga ne bih ni primjetio. Označio sam ga štapom i ostavio da raste. Oko njega sam počeo kositi, donositi sijeno i pokrivati tlo. I tako godinama. Ako se ne varam, za taj orah znam nekih 5 godina, i nije narasao viši od trave. Nekih 30-40 cm.

Na rubu Breščića raste jedan veliki jasen. Nadvio se nad cestu, i mještani su tražili da ga srušim. Pozvao sam stručnjake za rušenje, oni su ga zakačili traktorom, potegnuli dalje od ceste i posjekli. Nadao sam se, samo da ne padne na onaj mali orah. I pao je točno na mali orah.

Sljedeća godina

Od srušenog stabla iskoristio sam sve osim sitnih grana koje su bile na vrhu. One su ostale ležati baš tu gdje je nekad bio orah. I na te grane sam nabacao još granja koje je bilo svuda naokolo. Tako je nastala jedna hrpa granja koja je tako stajala godinu dana. Nedavno, prođem tuda i iznad velike hrpe granja proviruje onaj mali orah. Pružio je dvije velike grane, jedna od njih ima preko 1m. Koliko vidim na dnu granja, izvorni orah je slomljen i zgnječen. Ove dvije grane su narasle negdje iz korijena tog slomljenog oraha.

Ponovno sam pokosio livadu oko te hrpe granja i sijeno nabacao na granje. Kakav god učinak granje imalo na taj orah, nadam se da će i ovo sijeno pomoći. I neko buduće granje koje tu bacim.

Drugi primjer

Svoj prvi šumski vrt započeo sam sadnjom duda (murva, Morus alba, nigra)….) 2011. godine. Mislim da sam i naredne godine sadio još dudova jer volim plodove i super je biljka na mnogo načina. Da bih konačno naučio da oni kod mene baš ne žele rasti. Biljke su dugo stagnirale, lišće bilo izrazito blijedo, suho. Piše negdje da ne podnose lužnato (bazno) tlo. A kod mene je upravo takvo, vapnenačka stijena sa malo zemlje preko. Ako bi biljka i potjerala kakvu grančicu u proljeće, srne bi ju odmah pojele. Ne znam što im je to toliko omiljena hrana, ali jest. I narednih godina, ostao sam bez svih dudova.

Kako među manjim drvećem ima dosta biljaka koje osim što su jestive mogu biti i dobri susjedi velikim voćkama, recimo i tu imam akumulatore dušika i ostalih hranjiva, gledao sam da oko svake voćke stoje takva stabla. Konkretno, radi se o “graškovom drvu” koje akumulira dušik, murvi ili dudu koji ima lišće vrlo bogato mnogim mineralima pa svaka voćka bolje uspjeva uz dud, i bazgi koja uz ovo što sam napisao za dud još i privlači lisne uši na sebe (štiti susjede) i ubrzava razgradnju organskog otpada na tlu. Tako oko svake velike voćke u planu imam graškovo drvo, dud i bazgu, te još 3 “obične” manje voćke.

Šumski vrt a la Nikola

Košenje livade

Narednih godina, sa šumskim vrtom nije baš bilo uspjeha. Sve se to s vremenom osušilo, nestalo. Vrt je preuzela trava, pa sam se specijalizirao za borbu sa travom. Livadu sam redovito kosio, barem jednom godišnje. Uključujući i mjesta gdje su nekad bile posađene voćke.

Jedne godine, mislim 2022., u travi sam nešto primjetio. Lišće mi je izgledalo poznato, a Google mi je potvrdio da se radi o dudu. Posve sigurno, jednom od onih posađenih. Jer, bio je baš na mjestu gdje sam planirao sadnju, i kilometrima daleko nema ni jednog duda. Ne pojavljuje se sam. Znači, preživio je 10-ak godina redovitog košenja.

Zaobišao sam ga kosilicom da vidim što će biti. Bilo je to da su ga srne obrstile do zemlje. Ali je ponovno niknuo. Postavio sam “kavez” od metalne mrežice oko biljke, i uskoro je prerasla taj mali kavez.

Konačno raste?

Prošle godine, dovoljan mi se činio kavez visine 1m. Ovih dana, biljka ima 2m, brojne grane i izgleda prilično nezaustavljivo.

Kako permakulturno analizirati ove primjere?

Što se to u prirodi događa, da “uništavanje” pomaže? Je li moguće da su biljke u prirodi toliko navikle na brojne nedaće, da se baš za njih spremaju? Već znamo da postoji sjeme koje klija tek nakon požara. Korov raste tek kada se prekopa vrt. Mogu li biljke “osjetiti” da je u blizini palo veliko stablo, pa dobiju “nalog” da krenu sa rastom? Jesu li neke biljke toliko ukusne životinjama, da su u svoj “program” uvrstile i redovitu štetu od divljači? Da ne znaju rasti drugačije, pa im ta šteta dođe kao trening za budući razvoj?

Kao permakulturnom dizajneru, “promatraj…” mi je jedno od prvih principa. Mislim da smo suviše vezani za knjige, online informacije, možda neke navike, narodnu predaju… Postupamo sve “po knjizi” i opet nema uspjeha. A nekad jednostavno sjedimo na panju i gledamo prirodu, pa dođemo do odgovora na najteža pitanja. I nekad se tako jednostavno desi da priroda ponudi rješenje do kojeg sami nismo znali doći.

Objavio: Nikola

Pokrovni usjevi (eng.: cover crops) podrazumijevaju mjere održavanja tla uz prisutnost vegetacije na zemljištu. Mjere su s namjerom održanja ili povećanja organske tvari tla, poboljšanja fizikalnih svojstava tla (struktura tla, vodozračni odnosi u tlu), akumulacije dušika u tlu uzgojem mahunarki (leguminoza), poboljšanja mikrobiološke aktivnosti tla, suzbijanja korova biološkim mjerama, odnosno, općenito – podizanja plodnosti tla. (izvor)

Osobno, permakulturu prakticiram na zemljištu od par tisuća kvadrata, od čega je par stotina za uzgoj hrane. Moram priznati da sam dugo imao averziju prema sjetvi ili sadnji bilo čega što nije hrana. Mislim da je prostor suviše dragocjen da bi na njemu raslo nešto što ne želim. Vrijeme je suviše dragocjeno da bih ga trošio na uzgoj ukrasnog bilja, trave, beskorisnog grmlja i sl. Tako su se moje vrtlarske metode dobrim dijelom temeljile na nekakvoj eliminaciji. Kako ukloniti travu sa travnjaka. Kako spriječiti pojavu korova u vrtu.

Uzgoj hrane na većim površinama

Zahvaljujući takvom “eliminacijskom” pristupu, nikad nisam uspio proširiti svoju “proizvodnju”. Lako je održavati par kvadrata ili desetaka kvadrata bez korova. Lako je osigurati kubik-dva komposta za tu površinu. Proći sve vilama za rahljenje, malčirati sijenom svaku pojedinu biljku. Ipak, ako bih pokušao isti pristup primjeniti na većoj površini, to zahtjeva resurse koje jednostavno nemam. Dan ima ograničeno trajanje, vrtlarska sezona isto. Odakle toliki kompost, materijal za malčiranje itd.? Kako to rade komercijalni vrtlari?

U tipičnom slučaju komercijalnog vrtlarstva, radi se o unosu velike količine resursa izvana. Kompost se kupuje u velikim količinama. Neko komunalno poduzeće usitnjava grane pa besplatno istovari kamion sječke. Uspješni komercijalni vrtlari imaju volontere koji pomažu sa radovima. Ako nemate na raspolaganju te resurse, vrtlarstvo se obično svodi na male površine i mnogo rada.

Regenerativna poljoprivreda

Sama riječ “poljoprivreda” znači da se profesionalno bavite obradom polja. Živite od uzgoja hrane. Poljoprivreda je tipično degenerativna, iscrpljuje tlo, uništava okoliš. Poljoprivreda je razvila mehanizme kako prirodne resurse što brže pretvoriti u novac. Zato mi dugo nije uopće bila zanimljiva kao izvor informacija. Međutim, postoji trend (zapravo nužda) u poljoprivredi koji se okrenuo regeneraciji tla. Razlozi za promjenu pristupa u poljoprivredi su prije svega ekonomski, mislim da je tu malo ekoloških motiva. Zdravije tlo znači bolje zadržavanje vlage, manje resursa se troši na gnojiva, manje problema za štetnicima… Uz vješt management, komercijalni poljoprivrednici uspjevaju smanjiti troškove proizvodnje i istodobno oživjeti iscrpljeno tlo. Što je svakako zanimljiva činjenica i za nas u permakulturi.

Pokrovni usjevi u poljoprivredi

Regenerativna poljoprivreda se prije svega oslanja na primjenu pokrovnih usjeva. Umjesto da je polje golo kada na njemu ne raste osnovna kultura, radije se siju pokrovni usjevi. Pokrovni usjevi tipično rastu u periodu kada se ne uzgaja osnovna kultura, makar ima primjera i istodobnog uzgoja obje kulture.

Razlozi za korištenje pokrovnih usjeva u poljoprivredi:

• Smanjenje troškova gnojidbe
• Smanjenje upotrebe herbicida i pesticida
• Poboljšanje stanja tla i povećanje prinosa
• Prevencija erozije
• Očuvanje vlage
• Smanjenje zagađenja vode
• Osobno zdravlje ljudi (manje kemikalija u hrani)

Primjeri sa pokrovnim usjevima u poljoprivredi

Ako se tijekom zime na polju uzgajaju zimski grašak (Pisium sativum), grahorica i lucerka, u proljeće se usjev zaore i sadi krumpir. Krumpir više nije potrebno prihranjivati dušikom, jer je pokrovni usjev osigurao dovoljne količine.

Grahorica koja raste na polju tijekom zime prije sjetve kukuruza, povećava prinos kukuruza dovoljno da opravda trošak sjetve.

Ozima grahorica (Vicia vilosa) se sije u proljeće i raste do jeseni kada ju mraz uništava. U proljeće se siju komercijalne kulture direktno kroz malč prošlogodišnje grahorice.

Ako se krajem 8. mjeseca u polje kupusa sije raž, sredinom jeseni već pokriva 80% površine. Kupus koji se tada bere nije pokazao nikakve štetne posljedice, dok raž nastavlja akumulirati hranjiva koja ostaju iza kupusa. U proljeće se raž zaore i polje koristi za komercijalnu kulturu. Do tada je raž akumulirala oko 90 kg dušika po hektaru.

Značaj ovih iskustava u permakulturi?

Pod “permakultura” sada mislim na manje ekološke farme, uzgoj hrane za osobne potrebe, komercijalni uzgoj u manjim količinama i sl. Jasno je da se poljoprivredna proizvodnja na stotinama hektara ne može samo tako skalirati na prostor dvorišta. Kao što se praksa jedne gredice od 5 m² ne može skalirati na 5000 m². Potrebno je naći kompromis između jednog i drugog, uzeti samo one mjere koje su primjenjive u našem primjeru. I vidim da domaći vrtlari već vješto barataju ili eksperimentiraju sa ovim trendom, što me jako veseli.

Za početak, treba reći da regenerativna poljoprivreda nije napustila mehaničko kultiviranje polja, niti upotrebu herbicida. To im pruža veoma široku paletu pokrovnih usjeva koje mogu koristiti, jer imaju načine za terminaciju. U bilo kojem trenutku poljoprivrednik može prskati usjev herbicidom i kasnije sijati što želi. Mi na okućnicama baš i nećemo tako postupiti. Mnogi od nas ne žele ili ne mogu koristiti strojeve u obradi tla. Zato je paleta pokrovnih usjeva zanimljivih u permakulturi ipak malo uža. Možda nećemo sijati mnogo vrsta odjednom, jer ih je teško kontrolirati. Radije ćemo se fokusirati na one koje je lako terminirati priručnim metodama.

Pokrovni usjevi koji ne podnose smrzavanje

Vjerojatno najlakša metoda terminacije pokrovnih usjeva je obična zima. Ako se radi o osjetljivim biljkama, one će tijekom zime završiti sa svojom vegetacijom. U proljeće nas dočeka debeo sloj malča, površina bez korova. Sadimo ili sijemo kroz taj malč i koristimo mnoge dobrobiti pokrovnih usjeva. Za početak, usjev je akumulirao nutrijente iz tla koji bi inače bili isprani da je polje ostalo golo (npr. nakon vađenja krumpira). Izgradio je gustu mrežu korijenja koje se sada razgrađuje. To ostavlja mnoge pore u tlu i savršenu strukturu koja odlično zadržava vlagu. Na površini imamo prirodni pokrivač koji štiti tlo od sunca i vjetra.

Nedostatak je što takvim kulturama treba nešto vremena da narastu prije zime, dakle važno je vrijeme sjetve. Također, tijekom zime nema fotosinteze, događa se samo razgradnja.

Zimski pokrovni usjevi

Često nam je potrebno da upravo zimi imamo živi, zeleni pokrivač tla. To može biti ako je prethodna kultura rasla sve do zime (kasne kulture). Ili naredne godine želimo uzgajati kulture koje se kasnije sade. Tada nam ne odgovara da proljeće dočekamo sa mrtvim pokrivačem, radije želimo živi pokrovni usjev. Postoji grupa pokrovnih usjeva koja se sije u jesen, proklija i tako prezimi. U proljeće krene brzo rasti i zrelost dostigne krajem proljeća ili početkom ljeta. Tijekom tog vremena štiti tlo od eventualnih korova i priprema prostor za kasnije kulture.

Nedostatak ovakvih kultura je što mogu postati korovi. Ako ih ne uspijemo terminirati na vrijeme, izgubimo uzgojnu površinu. U komercijalnoj poljoprivredi ovo nije velik problem jer se koriste herbicidi, ali u permakulturi postoje alternativne metode. Nekad je dovoljno jednostavno pokositi usjev u pravom trenutku. Nekad ga je bolje gnječiti, pritisnuti o tlo. Ili pokriti tamnim pokrivačem na nekoliko tjedana. U svakom slučaju, terminacija pokrovnih usjeva je najvažnija briga u ovakvom managementu.

Koji pokrovni usjev odabrati?

Nažalost, tu ne mogu dati konkretnu preporuku. Postoje usjevi koji mogu rasti samo u određenom periodu. Postoje oni koji vrlo brzo rastu i zauzimaju prostor, i oni koji možda ostaju više mjeseci na tom mjestu. Postoje fiksatori dušika, akumulatori nutrijenata, oni koji bolje spriječavaju eroziju, oni koji pružaju stanište poželjnim insektima… Ne radi se o samo jednom alatu, već cijelom kovčegu sa alatima, i svaki ima svoju funkciju. Nekad je praktičnije služiti se samo jednim. Nekad najbolje funkcioniraju u kombinaciji, a često morate tek isprobati kako koji funkcionira. U svakom slučaju, vjerujem da je dobro da se ova tema dodatno prouči, popularizira u permakulturi, da se dijele vlastita iskustva.

Moje iskustvo sa pokrovnim usjevima

Ja za sad mogu vrlo malo reći iz osobnog iskustva. Do sad sam isprobavao usjeve heljde, raži, grahorice, sudanske trave, djeteline. Sa nekima sam imao odlična iskustva, druge tek moram naučiti bolje koristiti.

Nakon vađenja krumpira sa površine od 100-tinjak kvadrata, posijao sam sudansku travu. Da budem precizniji, sjeme sam razbacao prije kopanja krumpira. Onda sam jednostavno vadio krumpir i polje se samo prekopalo. Sjeme se zakopalo. Grabljama sam poravnao površinu i tako ostavio. Narasla je impresivna trava, izuzetno bujna, gusta, zelena. 2-3 puta sam ju kosio do zime i onda ostavio da ju zima dokrajči. U proljeće me dočekalo najbolje tlo koje sam ikad na imanju vidio.

Polje koje je bilo zasađeno bundevama sam u jesen zasijao mješavinom raži i grahorice. Do zime se nije vidjelo ništa značajno, tek biljčice od 1-2 centimetra. Nisam zapravo znao što je korov, a što posijani usjev. U rano proljeće se isto krenulo sve zeleniti, kao i divlje livade. Ali kako je proljeće odmicalo, postalo je jasno gdje je sijan usjev. Dok su okolne livade bile jedva do koljena, ovaj usjev mi je već bio do prsa, oko 1.5m visine.

Količina biomase je bila ogromna, traktor (kojim redovito kosim livade) nije mogao pokositi. Morao sam pomoći ručnom kosom. Nisam jedino bio zadovoljan sa suzbijanjem korova. Za vrijeme bundeva, polje se dosta zakorovilo. Testirao sam mogu li raž i grahorica sami eliminirati taj korov. Nisu uspjeli. Gdje je bilo najviše korova, tu je ostalo mješovito. Ali gdje ga je bilo manje, tu je 95% bila samo raž i grahorica.

Za vrijeme dok su rasli raž i grahorica, preko svega sam pobacao sjeme sudanske trave. I tek onda kosio, tako da pokošene biljke pokriju sjeme. Uskoro je niknula sudanska trava, to i sada raste na tom polju. U planu je da nekoliko puta do jeseni sve pokosim i nastojim na taj način smanjiti količinu korova. U najgorem slučaju, u tlo sam unio enormne količine biomase, a korov lako riješim pokrivačem.

Problemi sa pokrovnim usjevima

Nije sve išlo bez problema. Prvi problem sa kojim sam se suočio bio je nedostatak znanja, iskustva, dostupnih informacija. I slaba popularnost ove metode. Malo je ljudi koje mogu pitati za savjet ili iskustvo. Literatura je na engleskom jeziku, za američko podneblje. Literatura se fokusira na komercijalnu primjenu, a ne na naše “permakulturne” potrebe. Sve što sam pročitao, nije mi se potvrdilo u praksi. Bilo je promašaja iz meni nepoznatih razloga, kao sa heljdom koja je više puta sijana bez uspjeha. Znači, treba hvatati informacije gdje se stigne, pa onda graditi vlastito iskustvo.

Dostupnost sjemena je sljedeći problem. Postoji jedno idealno vrijeme za sjetvu usjeva. U tom trenutku nije dostupno u sjemenarnama. Kada ga konačno isporuče, već je pomalo kasno. Prehladno je za klijanje, ili je prošla obilna kiša, nastupila suša i sl. Često sjeme nije dostupno, osim onog najčešće korištenog. Obično je sjeme dostupno samo u velikim vrećama od 25 kila, dok je meni trebalo kila-dvije.

Nedostatak odgovarajuće “mehanizacije” ili alata. Raž i grahoricu je recimo trebalo valjati, a ne kositi.

Ja takav nastavak nisam imao. Da sam je povaljao, vjerojatno sam mogao kroz malč nešto i posaditi. Umjesto toga, košenje je previše usitnilo sijeno i razbacalo ga na sve strane. Razvoj bi trebao ići prema samogradnji potrebnog alata.

Dodajmo ovima i problem sa prostorom. Ja osobno nemam taj probem, imam prostora više nego mi treba i mogu raditi eksperimente. Mogu si priuštiti da neki usjev ne odradi posao i moram sadnju ostaviti za narednu godinu. Ali ako ovisimo o ograničenom prostoru, onda je potreban vrlo dobar plan za učinkovito iskorištavanje prostora.

Zašto nastavljam sa pokrovnim usjevima?

Unatoč eventualnim poteškoćama, pokrovni usjevi su moje najveće otkriće tijekom niza godina. Mislim da se radi o izuzetno obečavajućoj metodi koja radi i kada se ne provede 100% kako treba. Što nam tek može donijeti kada ova tehnologija malo uznapreduje, kada steknemo iskustvo, teško mi je i zamisliti.

Lijep je osjećaj kada se na polje baci šaka sjemena i skloni u kuću. Narednih tjedana mi ne radimo ništa, a sjeme radi za nas. Gledamo kako niču klice, kako se sve zeleni, gradi se tlo koje nitko ne može kupiti. Sjeme, odnosno pokrovni usjev kao tehnologija, je važan saveznik u permakulturi. Ako nemate radnu snagu, volontere na imanju, novac da investirate u navodnjavanje, gnojiva, još uvijek imate šaku sjemena u džepu. Nekad je to sve što vam treba da se posao odradi.

Objavio: Nikola

Kada bi uzgajali samo jednu biljku, koja bi to bila? Mnogi permakulturni edukatori na prvo mjesto stavljaju upravo čičoku. Prisutna je u mnogim permakulturnim vrtovima, ali i kao ukrasna biljka mnogih okućnica. Čičoka se često nađe i na zapuštenim terenima koje su ljudi napustili prije mnogo godina, što govori o njenoj otpornosti.

Ja sam za čičoku prvi put čuo prije 15-ak godina kada sam prvi put istraživao neke aspekte samoodrživosti. Tada sam se bavio idejom kako da osiguram sve što je praktično da si čovjek sam osigura, uključujući i hranu. Čičoka se hvalila kao idealna biljka za preživljavanje, samodostatnost i naravno element zdravije prehrane.

Posadio sam, uzgojio (bez ikakvog iskustva u vrtlarenju) i probao plodove. Bili su jestivi, ništa posebno, i nekako sam zanemario ovu biljku. Tek nedavno, kada mi je jedan član obitelji razvio intoleranciju na krumpir, izbacili smo krumpir potpuno iz upotrebe. Kao i mnoge industrijske proizvode, žitarice i sl. Nakon višemjesečnog isprobavanja alternativa, na red je došla i čičoka. Ukućani su probali kuhanu i pečenu, i oduševili se okusom. Bili su željni okusa klasičnog krumpira, a ovo je konačno bilo jako slično. Najobičnija namirnica koju se može jesti u velikim količinama i od nje živjeti. Ne samo od nje, naravno, ali može biti značajan dio prehrane.

A toliko je laka za uzgoj. Sada konačno razumijem zašto je popularna u “permakulturnim krugovima”, a naučio sam i zašto kod nekih nije omiljena. Evo nekih internet činjenica o čičoki koje sam i na vlastitom iskustvu provjerio. Redosljed mojih ovogodišnjih radova je opisan ovdje: https://www.perforum.info/forum/uzgoj-biljaka/cicoka/75/

Čičoka – kratki opis biljke

Čičoka je biljka koja je u narodu poznata i kao gomoljasti suncokret, jeruzalemska artičoka, divlji krumpir ili topinambur. Iako joj ime možda zvuči egzotično, ona zapravo potječe iz Sjeverne Amerike.

Glavna karakteristika čičoke su njeni gomolji, koji se koriste u prehrani. Oni su slični krumpiru, ali imaju slatkast okus i bogatiji su hranjivim tvarima. Čičoka je posebno preporučljiva za dijabetičare jer sadrži inulin umjesto škroba, što povoljno utječe na razinu šećera u krvi.

Kako se uzgaja čičoka

Čičoka je izrazito zahvalna biljka za uzgoj. Može uspijevati na različitim tipovima tla, a otporna je na štetnike i bolesti.

• Sunce: Čičoka preferira sunčana ili polusjenovita mjesta
• Tlo: Iako nije zahtjevna, bolje uspijeva na lakim, dobro dreniranim tlima
• Priprema: Prije sadnje potrebno je dobro obraditi tlo i ukloniti korov
• Vrijeme: Čičoku možete saditi u proljeće ili jesen
• Način: Sadnja se obavlja sadnjom gomolja na dubinu od oko 10 cm. Razmak između biljaka trebao bi biti oko 40-50 cm
• Zalijevanje: Čičoka je otporna na sušu, ali redovito zalijevanje će potaknuti bolji rast i razvoj gomolja
• Gnojenje: Nije potrebno puno gnojidbe, ali dodatak komposta prije sadnje može biti koristan
• Plijevljenje: Redovito uklanjanje korova pomaže u održavanju optimalnih uvjeta za rast čičoke
• Berba: Čičoku možete brati od jeseni do proljeća. Najbolje vrijeme za berbu je nakon prvih mrazeva. Gomolji se vade iz zemlje lopatom ili vilama
• Širenje: Čičoka se može agresivno širiti, stoga je potrebno kontrolirati njezin rast
• Skladištenje: Gomolji se mogu čuvati na hladnom i tamnom mjestu nekoliko mjeseci

Zašto je čičoka toliko popularna u permakulturi?

1. Otpornost: Čičoka je izrazito otporna biljka. Može uspijevati na različitim tipovima tla, u širokom rasponu temperatura i otporna je na mnoge štetnike i bolesti. To znači da je možete uzgajati i u nepovoljnim uvjetima, što je čini idealnom biljkom za preživljavanje

2. Jednostavnost uzgoja: Uzgoj čičoke je relativno jednostavan. Jednom posađena, čičoka živi mnogo godina i neprestano daje plodove. To znači da je možete uzgajati i bez puno iskustva u vrtlarstvu

3. Hranjiva vrijednost: Čičoka je bogata hranjivim tvarima. Sadrži vitamine, minerale, vlakna i inulin. Inulin je prebiotik koji pomaže u probavi i jačanju imunološkog sustava. Čičoka je također dobar izvor energije

4. Raznolikost upotrebe: Gomolji čičoke mogu se koristiti na mnogo različitih načina. Možete ih kuhati, peći, pržiti, dodavati juhama i salatama, pa čak i koristiti za izradu brašna i slastica. Može se jesti sirova!

5. Dug rok trajanja: Gomolji čičoke mogu se čuvati na hladnom i tamnom mjestu nekoliko mjeseci. To znači da možete imati zalihu hrane tijekom cijele godine

Ukratko, čičoka je izvrsna biljka za preživljavanje jer je otporna, jednostavna za uzgoj i bogata hranjivim tvarima. Lako se čuva u kućnim uvjetima duže vrijeme i može se upotrebljavati na mnogo načina

Dodatne prednosti čičoke

• Prirodna zaštita od erozije: Čičoka ima dubok korijenski sustav koji pomaže u sprječavanju erozije tla
• Privlači korisne insekte: Cvjetovi čičoke privlače oprašivače poput pčela i leptira, koji su bitni za oprašivanje drugih biljaka u vrtu
• Dobar izvor biomase: Čičoka se može koristiti za proizvodnju biomase koja se može koristiti kao gorivo ili za izradu bioplastike

Mogući nedostaci čičoke

Iako čičoka ima brojne prednosti, postoje i neki nedostaci koje je potrebno uzeti u obzir:

• Agresivno širenje: Čičoka može biti vrlo invazivna biljka koja se brzo širi putem podzemnih gomolja. Ako se ne kontrolira, može postati problematična u vrtu
• Okus: Neki ljudi ne vole specifičan okus čičoke, koji se često opisuje kao orašast ili sličan artičoki
• Teškoće pri skladištenju: Gomolji čičoke se relativno brzo kvare (suše) nakon vađenja iz zemlje. Za razliku od krumpira, čičoka duže ostaje svježa ako ostane u zemlji i vadi se tek kada zatreba
• Određene zdravstvene tegobe: Iako rijetko, neke osobe mogu imati probavne smetnje nakon konzumacije čičoke

Moj zaključak

Iz vlastitog iskustva, mogu reći da je čičoku baš zabavno uzgajati. Moj teren je prilično zahtjevan i malo je biljaka koje baš žele tu rasti. Većinom nekako preživljavaju, uz dosta njege. Kukuruz kod mene naraste do koljena i debljine je olovke. Suncokret nisam nikad uspio uzgojiti. Voćke posađene prije 10 godina su još moje visine. Deseci sadnica koje su trebale biti šumski vrt, propale su zbog suše, korova, divljih životinja i sl. Čičoka odudara od tog prosjeka. Dok ovo pišem, čičoka posađena u proljeće sada je skoro 2m visine. Stabljike su debele, lišće bujno i zeleno. Kada sve oko mene pokazuje stres uslijed vrućine i suše, čičoka se zeleni. Oko nje ima nešto korova, ali čičoka to sama rješava. Ne smeta joj, a viša je i snažnija od većine korova. Jednostavno će zasjeniti sve što joj smeta.

Invanzivnost

Osnovna briga vezana uz čičoku je da ona ne “pobjegne” izvan predviđenog prostora. Širi se podzemnim izdancima i naredne godine može niknuti tamo gdje nije bilo u planu. Ja sam svoju zato posadio na vrlo specifičnu lokaciju. Radi se o “polju” od oko 100 m2 koje je sa svih strana omeđeno grmljem i cestom. Tako sam joj dao mnogo prostora, a van može jedino ako uspije prijeći cestu, što još nije zabilježeno.

Održavanje

Do sad je bilo potrebno zaista malo brige oko čičoke. U proljeće je posađena u prostor sa mnogo korova, na pravilne razmake u redove. Upravo zahvaljujući preciznoj sadnji, mjesec dana kasnije sam ju uspio pronaći u svom tom korovu. Oprezno sam ručnom kosom i srpom porezao sve što nije bilo čičoka. Usput sam i neke biljke čičoke porezao, nisam ih prepoznao. Kasnije je čičoka nastavila snažno rasti, a sva ova porezana se oporavila. Sada je prilično visoka, na tlu ima nešto korova ali ne smeta joj. Nikad nije navodnjavano niti čime gnojeno. Čičoka raste bolje od većine korova, i to je najzabavniji aspekt uzgoja. Takvim biljkama treba davati prostora, po meni.

Mogućnosti za polikulturu

Kako sam rekao, kod mene čičoka raste omeđena grmovima. Grmovi su lijeska, aronija, haskap, pasji trn, karagana. Sve biljke koje daju jestive plodove, i čine nepropusnu barijeru za čičoku. Usred tog prstena raste čičoka kao jedina biljka. Tamo gdje je lijeska najviša (4-5 metara) i stvara najviše sjene, tu je i čičoka najveća. Izgleda da joj to malo sjene baš odgovara, ili iz nekog drugog razloga voli susjedstvo lijeske. Vjerujem da u nekoj mjeri postoji konkurencija za ograničene resurse na plitkom tlu, ali tu bi svakako nešto drugo raslo. Vjerojatno livadna trava. Iz mog iskustva, za mlade grmove je sve bolje od guste trave, pa je čičoka ovdje poželjniji susjed. Ispod nje sigurno neće biti trave. Također, čičoka očito bolje podnosi ljetnu sušu tamo gdje je malo zasjenjena visokom lijeskom. Rekao bih da ovo partnerstvo dobro funkcionira i stvara zanimljivu polikulturu.

Mislim da je čičoka dosta dobar izbor da popuni prostor među takvim grmljem, drvoredom i sl. Koliko je realno da se još nešto uzgaja ispod čičoke, to ne znam ali privlačna je ideja. Od jeseni do proljeća, polje čičoke će biti gotovo prazno, beživotno. Vjerojatno se može iskoristiti taj period da se još nešto uzgoji. Kako je kod mene čičoka posađena u široke redove (preko 1m), ima dosta prostora u proljeće i rano ljeto. Ovaj prostor sam prepustio samoniklim biljkama koje čuvaju i obnavljaju tlo. Vjerojatno bi se moglo obogatiti bijelom djetelinom koja bi pomogla u akumulaciji dušika (azota). Ako bi čičoka rasla na još većem razmaku, vjerojatno bi bila dobar oslonac za visoki grah, prilično je čvrsta.

Objavio: Nikola

Globalna kriza zdravlja čovjeka i okoliša zahtjeva promjene dosadašnjih praksi, a izuzetni pojedinci nam pokazuju da je moguće drugačije i bolje. Jedan od njih je Kanađanin Jean-Martin Fortier, vodeći stručnjak i nagrađivani praktičar za ekološku poljoprivredu koji se specijalizirao za profitabilan uzgoj na mikrofarmama te autor uspješnice Eko-povrtlar i nedavno objavljene knjige Alati u ekološkom povrtlarstvu, obje u izdanju Planetopije

https://www.tportal.hr/kultura/clanak/jean-martin-fortier-ponovno-u-hrvatskoj-20240405

Jean-Martin Fortier, svjetski poznati ekološki poljoprivrednik dolazi u Hrvatsku! Događaji će se održati 3. svibnja u Zagrebu te 4. svibnja na nagrađivanom eko imanju Zrno.

3.5.2024. – Večernje predavanje “Masters of the Soil” 

Prva večer, 3. svibnja, rezervirana je za inspirativni razgovor između Jean-Martin Fortiera i Davida Pejića o evoluciji, budućnosti ekološke poljoprivrede i očuvanju bioraznolikosti tla. Ovaj razgovor će nas potaknuti na razmišljanje o ulozi potrošača, znanosti i pojedinaca u stvaranju bolje budućnosti za našu planetu.

4.5.2024. – Cjelodnevna radionica “Digging Deeper” 

Drugog dana, 4.svibnja nastavlja se sa cjelodnevnom radionicom “Digging Deeper”, koja je osmišljena da vas osnaži za uspješno uzgajanje poljoprivrednih kultura s većim prinosom i povećanom učinkovitošću. Tijekom ove radionice, otkrit ćemo temeljna načela, elemente i tehnike koje pretvaraju bio-intenzivni uzgoj na malom imanju u profitabilnu proizvodnju.

Detaljne informacije o događanjima s Jean-Martin Fortierom (uključujući i linkove za kupovinu ulaznica) pronađite na poveznici: 
https://www.mastersofthesoil.com/en

Objavio: Perforum