Zapravo sam piskarao u konkretnim temama, o nekim segmentima mog poljoprivredovanja...
A šta da vam kažem... bio sam 100% spreman za sušnu godinu. Alkaten cijevi, RAM pumpe (2 komada), benzinska pumpa, cisterne...
I jebiga, svaki dan poplava. Uglavnom, sve je išlo krivo. Poučno je. Pouka glasi- ne se previše zaigrati!
Rezime: Svaki stroj koji se mogao pokvariti, pokvario se više puta. Svaki susjed koji me mogao zajebati, je me. Svaki usjev koji je mogao podbaciti- istrunuo je. Svaka životinja koja je mogla krepati, krepala je u mukama....
Prosinac '13.
- Malčiranje velikih razmjera. Bio sam sretan što je konačno nešto krenulo. Traktorista me oderao. I izgleda da smo previše toga raskrčili- ove godine je opet naraslo, ne stigneš toliko kositi (između ostalog, i zbog kiše).
Osim toga- morali su ljudi ručno skupljati ostatke grana koje je nabio u zemlju, a ne samljeo.
- Uređenje drvene kuće. Imao sam kandidata za stalno zaposlenje, i život na imanju pa smo požurili urediti jednu prostorijicu. Stepli staru žbuku i plafon, stavili laminat i gips. Popravio prozore (bili bez stakla i truli). Nabavio rabljenu peć, dovezao stari namještaj od doma... Sve, kao, na brzinu da čovjek može useliti. Ali to na brzinu je radilo 6 ljudi i još nije gotovo.
U međuvremenu je 'čovjek' dobio otkaz zbog muljanja sa radnim satima. Ali radovi su se nastavili nevjerojatno sporo. Prespavljivao sam tamo ljetos, ali ženi se još gadi.
Zima '14. - ručno krčenje- piljenje i sječenje sitnijeg grmlja i panjića sa kopačama (krampica, budak). Opet je sve naraslo na toj njivi gdje sam mislio da će susjed pustiti kozeda održavaju red. U međuvremenu je susjed rasprodao koze zbog više sile. Rezervni susjed sa ovcama je zaključio da bi mu ovce pobjegle, pa sam ga uvjerio da neće, pa i nisu ali je već porasla paprat i ostalo pa ga je bilo strah zmija... Zapelo je i na električnom pastiru- ima susjed struje, ali ne želi prodat'.
Presađivao sam tise i jele (i nešto čempresa i drugih zimzelena) iz pregustih staništa, do ceste za živicu. Malo koja se primila, treba uzeti što mlađe. Posadio par smokvi, iako su bile omotane smrzli im se gornji dijelovi stabljike.
Proljeće '14.
Češće sam na sudu (zbog srušene šume) i vještačenjima, nego na radovima.
Počele kiše. Skupi unajmljeni orač, spor. Svako malo mu plug zapne o kamen pa ga ravna. Ili pukne, pa ga vari.
I na mom Tomi Vinkoviću smo 2 puta popravljali getribu, varili kučište, 3 puta hidrauliku... Svaki kvar je par dana stanke, a treba hvatati povoljno stanje tla i nekišno vrijeme.
Kupio sam motokultivator od ZG susjeda, kleo se da je u super stanju, to mi potvrdio i serviser kod kojeg popavljam auto godinama...
I taj je više bio po servisima nego što je frezao i kosio. Po 2-3 puta za svaku vrstu kvara.
Izgorila su mi i 2 agregata (ne meni, nego radnicima) i tako dalje, ne želim se više ni prisjećati svega što je izgorilo.
Ali pouka: ne vjeruj trgovcu kad kaže da ide do 3kW, čak ni ako to piše na agregatu. Agregat koji može goniti više od male brusilice košta 10000kn.
- Nismo stigli pripremiti u proljeće veće količine za povrće. A što smo i posijali, nije niklo.
- Registrirali OPG. Posijali konpolju, zob, lucernu (nije nikla, valjda staro sjeme), buče, raž (trava u mom slučaju guši nju, a ne obrnuto kao što svima funkcionira).
Ljeto- košnja. Više ručno nego strojno. E, da- i roto malčer koji sam kupio (naravno, od susjeda) se isprebijao sav...
Posijali heljdu- ona je divno uspjela. Primjećujem da ne treba gnoj, a na vlažnijem tlu (ili sjenovitijem) puno brže niče. Ali je pokisla nakon žetve pa je i ona istrunula. U zob nije mogao kombajn, a onda su je povaljali vepri...
Za konpolju saznajem da ipak nije 'weed'. Treba puuno gnojiti za dobar rezultat. I ne guši baš korov (ambrozija guši nju, bolje da nismo orali). Osim toga, stručnjaaci su mi preporučili pregustu sadnju. Za sjeme ide jedna po kvadratu.
Izrasle su nejednoliko, nepraktično za kombajn čak i da nije bilo blato.
Ptice su se najele, više nego smo je (ručno) pobrali. Sad je malo po malo rešetam, odvajam zrno od lišća. Sve ručno, prava eko- proizvodnja. Ne isplati se to.
Jesen.
Još nisam zatvorio zidanu kuću. Za prizemlje imam već godinu dana vrata i prozore, ali nikad vremena.
Posadio sam još 100tinjak crnih oraha, sutra ide 200 lijeski.
Od prošlogodišnje sadnje kruška se jedna posušila, ostalo živi. Beskvama se frču listovi. Crni orasi neki se posušili, neki slabo napreduju (brže rastu oni koji se bore za sunce), neke iskopali prasci.
Ubrali smo nešto divljih lješnjaka. Sićušni su, i ne čini mi se bolji okus od istarskog..
Ubrao 200kg jabuka, octim ih.
Životinje:
Imao sam mladog psa i mačka. Mačka pojeo susjedov pas. Psića pojeo pijetao. Susjedov pas sad ganja kunića koji je neobjašnjivo izišao iz pokretnog kaveza (kunić-traktor). Kunićica neobjašnjivo krepala, a do sad su se trebali razmnožiti ohoho.
Od prve ture dalmatinskih kokoši, preživio samo pivac koji bi ih, po prospektu, trebao nadzirati i upozoriti na opasnost. To funkcionira svugdje osim kod mene. On prvi klisne kad vidi jastreba, a ljude napada (čak i advokate i suce).
Od druge ture, dvije je sredio jastreb, pa smo stavili mrežu na ogradu. Od namjeravanog slobodnog uzgoja- uzmičemo sve više u zatvoreno.
Dvije koze se za sad dobro snalaze, ali su mi premlade za parenje... Neće biti mladih kosaca u proljeće:(
Mislio sam nabaviti i par magaraca, patke guske... ali kako je krenulo, strah me.
Da, i 100tinjak riba sam pustio. Divlji šarani, babuške, karasi.. Ne vidim ni jedne.
Kolonija šišmiša u kući se dobro drži.
Žena ne doživljava kao svoje. Kćer koja obožava životinje, nije pokazala interes ni dok su sve bile žive. Šumarija vuče trupce kroz moje, iako ima državnu šumu na 10m, Upravitelj šumarije je i predsjednik lovačkog društva koje je stavilo čeku i hranilište u moju šumu, pa susjedi misle da je državna šuma pa sijeku...
Pojavili se medvjedi u susjedstvu...
to je više-manje to.
e, i jedan susjed, koji me upozorio na krađu drva se na svjedočenju nije ničeg sjećao. Ni bagerista nije došao završiti jezerce i terase...
Baš mi je drago da ste pitali, da se malo izjadam:)