Zoniranje za vikendaše

[Nikola]

Permakulturni dizajn se temelji na podjeli sustava u zone. Dijeliti se može bilo što, u urbanoj permakulturi zna se što se nalazi u stanu, a što na krovu zgrade, gradskom vrtu i sl. Tako se zonira i kuća s okućnicom, veća zemljišta, a mogu i puno veći sustavi, sela, gradovi i sl.

Sad sam se zatekao pred dilemom što napraviti kad je u pitanju vikendica. Da netko gleda samo nacrt imanja, vjerojatno bi kuću označio kao Zona 0, užu okućnicu kao Zonu 1 i tu smjestio kompost, staklenik, domaće životinje kje treba svakodnevno obilaziti, kuhinjski vrt i sl. Dalje bi bile ostale zone. Ali u slučaju vikendice, ovo je sporno. Već sama vikendica nije nešto što se svakodnevno nadzire, tako ni prostor oko nje. Znači mogli bi krenuti od zone 2 ako se imanje posjećuje svakih tjedan-dva, ili od zone 3 ako se radi o udaljenim njivama koje se posjećuju nekoliko puta godišnje.

E sad što s vremenom koji provodim u vikendici? U tom trenutku imam zonu 1 ili nemam? Očito je da mi neke stvari moraju biti pri ruci, koje ću koristiti svakodnevno ili više puta na dan, npr. drvarnicu. To bi moralo biti uz samu vikendicu ili u njoj, znači razlikuje se od npr. šumskog vrta koji ne moram obilaziti tako intenzivno.

Onda mi pada na pamet imati neke netipične zone, recimo "V1". To bi označavalo prostor koji je zona 1 kad sam u objektu, a zona 2 kad nisam. Ostale zone bi bile standardne, ali ova bi čisto radi percepcije dizajnera bila označena drugačije.

V1 bi tako bila zona za elemente sustava koji se mogu sami održavati nekoliko dana ili tjedana, ali svoje "plodove" donose svakodnevno. Na pamet mi padaju spomenuta drvarnica, automatizirani energetski sustav i vodosprema, samoniklo jestivo bilje (nekakva livada puna divljeg povrća?), možda i kakva životinja koja može sama preživjeti?

V2 je zona o kojoj ja osobno ne razmišljam, podrazumjevala bi elemente koji bez čovjeka egzistiraju više-manje trajno, ali mu plodove mogu donositi redovito. Možda gredica sa čičokom ili tako nešto.

Postavljam temu jer mislim da je dosta česta situacija da ljudi bježe iz gradova na način da si stvaraju neko "sklonište" na selu, gdje bi otišli kad ostanu bez posla, odu u mirovinu, kad se društvo uruši pa gradom zavlada bezumlje i sl. scenariji.

Kakva su razmišljanja?

[worf]

Moja vikendica se nalazi na rubu sela,tu imam sveukupno 1800m2,nije veliko,tokom prolječa i jeseni tamo odlazim s biciklom gotovo svakodnevno jer nije daleko,samo 10km,a ljeti i zimi autom jedanput tjedno,ne držim nikakve životinje jer one traže gotovo svakodnevnu pažnju.Problem su mi suseljani,selo ima 20 obitelji i oko kuće svi imaju travnjak i bazen i bave se turizmom,a vrt radimo samo jedna 80 godišnjakinja,jedna slovenka koja dolazi samo vikendima i ja.Mogu ti reči da više plodova iz mog vrta iuberu suseljani nego ja,a isti problem ima i slovenka,a djeca nam devastiraju jako puno,ne znam dal je u pitanju zavist ili objest,tako da sam ja odustao od bilo kakvog ozbiljnijeg dizajna dok ne odem u penziju
Šuma,tj dvije šume i njiva su mi distancirane od sela,a tamo caruju divlje svinje pa se ne isplati niš delat i imam još jednu njivicu od 2000m2,nju obrađujem,al tu mi je veliki problem voda.Ova njivica mi je uz samu cestu koja vodi do sela i tu mi nikad nije pofalio niti jedan plod
Tokom godina ja sam došao do zaključka da za ozbiljnije bavljenje permakulturom čovijek treba živjet permakulturu ,dakle ili se preselit ili čekat penziju a s ovakvim vladama mi penziju ne doživimo  Dakle s posla na zavod,a s zavoda u permakulturu 

[Vrtlarica]

Naše utočište je 10 km udaljeno od kuće. Tu su uglavnom vikendaši, ali ima i ljudi koji su stalno nastanjeni, što silom prilika što svojevoljno, jer su u mirovini. Selo je vrlo razvijeno pošto od nekad ima prihode od Ine, pa je tako i na našem brijegu dovedena pitka voda i struja.
Dosta dugo smo bili bez tih pogodnosti, ali od kako smo počeli ostajati cijeli vikend i mi smo uveli i vodu i struju, a uspjela sam dobiti i sve dozvole tako da sad nemam problema sa legalizacijom.
Uz samu klijet imam priručni vrt u kojem posadim malo luka, češnjaka, salate, peršuna, koju rajčicu i papriku i sl. tako da imam pri ruci kad kuham jer je glavni vrt udaljen nekih 100 m.
Vinograd je bio zasađen svuda oko klijeti dok smo to kupili tako da smo morali puno loze povaditi da bismo mogli obrađivati na naš način i dobiti nešto prostora za dvorište. S vremenom se pokazala potreba za prostorijom za alat koju nismo imali gdje izgraditi, ali se ukazala prilika da kupimo vinograd odmah pokraj našeg pa smo se uspjeli proširiti. Morali smo navesti nešto zemlje i opet povaditi nešto loze da dobijemo prostor za postavljanje jedne limene garaže u kojoj sada držimo sav alat. Tu smo počeli saditi maline, kupine, tajberi, ogrozde, ribizle i aroniju. Ubacili smo i nešto voćki, a i mali plastenik za presadnice sada imam tamo, a ne više kod kuće.
Veliki vrt i voćnjak su udaljeni od vikendice jer smo kupili livadu od koje nas dijeli jedan susjed. Ta livada je pretvorena u povrtnjak i voćnjak koji se kosi da imamo sijena za vrt.
Posadili smo šumu na komadu zemlje koji je u istom selu samo udaljen oko 2 km. Najprije je to bila oranica,ali pošto je teren vrlo strm i nenastanjen, odlučili smo tu posaditi šumu akacije. Sada je stara oko 10 godina i počeli smo koristiti drvo za kolce u vinogradu i vrtu i za ogrijev. Tamo odlazimo rijetko i pravi je raj za divlje životinje. Ove godine smo i tamo uspjeli kupiti još jedan komad šume i livadu koja je graničila s našom tako da sad imamo zaista povelik komad šume i dovoljno sijena za malčiranje. Ima naravno i puno posla jer je sve to bilo godinama neodržavano pa je po rubovima zaraslo u kupinac i sve moguće grmove koje treba ukloniti da bi hrastovi, bukve, grab i sl. mogli neometano nastaviti rasti. Jedino me smeta što vidim da tu dolaze lovci jer je na toj našoj livadi bila "čeka" koja je zarasla u korov pa smo je mi odmah srušili. Oko nje je bilo toliko smeća da je to grozota, nešto sam se naskupljala konzervi i boca od pive!
I sad kad ponekad dođemo opet nađem smeća 
Dakle, pokušali smo što je više moguće priskrbiti zemlje i šume za svoje potrebe tako da u principu ne zavisimo od nikoga sve dok možemo sve to održavati.
Ne razumijem se u to zoniranje, jednostavno napraviš onako kako ti je najzgodnije i kako se tebi sviđa. Neke stvari diktira konfiguracija zemljišta, neke okolnosti i mogućnosti.
Ja bih svoje ovako podijelila; zona 1 - kuća i vrt kod kuće, zona 2 - vikendica sa velikim vrtom i voćnjakom, zona 3 - šuma i livada 

 

[Nikola]

Ma ovako, radi se o terminu iz standardne permakulturne edukacije. Ako dizajniraš svoje imanje, dovoljno ti je kontaktirati drugog PK dizajnera i pitati ga za savjet što sve uključiti u zonu 4, ili recimo želiš maslinik pa pitaš nekoga u koju zonu ga staviti, i sl. Ovako to ide ukratko:

Zona 0: Kuća
Zona 1: Prostor u kojem su elementi sustava koji zahtjevaju svakodnevni nadzor ili obilazak
Zona 2: Elementi sustava koje je dovoljno povremeno posjećivati
Zona 3: Prostor koji posjećujemo nekoliko puta godišnje, recimo vrtovi koji se odjednom oberu: žitarice, krumpir...
Zona 4: Prostor koji egzistira više manje samostalno, a u koji čovjek još rjeđe ulazi: sječa šume i sl.
Zona 5: Prostor koji je čovjek prepustio prirodi, šuma, močvara, neki kažu i lovno područje...

Tako to izgleda u svakom standardiziranom dizajnu, ali neki sustavi nemaju sve zone. Netko tko permakulturu prakticira na balkonu vjerojatno nema močvaru a ni usjev pšenice. Ali nisam još našao da je u dizajnu netko preskočio prve zone. Zato sam i otvorio ovu temu, jer si moram izdizajnirati imanje, a muči me ta dilema, ispada da ja ne krećem od zone 0 nego zone 2.

Zone su neka početna točka jer dizajnera podsjećaju da ne stavi nešto predaleko od kuće ako tome mora imati svakodnevni pristup. Primjer je kompostne hrpe koja je u normalnom vrtu negdje na kraju dvorišta, a u PK je možda ispod kuhinjskog prozora. Garaža za traktor je mnogima uz kuću, a zapravo može biti bilo gdje ako se traktor koristi nekoliko puta godišnje.

E sad kako dizajniram vikendicu, volio bih u startu raščistiti ovo sa zonama, jer ako se mogu definirati neke netipične zone, onda bih krenuo od toga. Pitat ću "mentora" šta kaže na to...

[zemljak]

no, pa da. znaš i sam koji prostor/sadržaj ti najčešće treba, pa si posložiš, nemoj robovati nekim definicijama i formulama. kad promijeniš navike ili skužiš da si se sjebo, promijeniš mjesto kompostu, ne možeš sve točno isplanirati. a neki put bolje ispadne i instinktivno, bez planiranja.
p.s. blago vama kojima je na 10km

[Nikola]

To stoji, jasno da ako npr. znaš da ćeš držati pčele, onda razmisliš koliko ih često misliš posjećivati, ili kakvi im uvjeti trebaju, pa tako smjestiš košnice. Ali zoniranje je jedan jako zgodan alat u permakulturi koji te prisili da pogledaš svoj dizajn iz malo drugačije perspektive, pa možda uočiš neke greške ili ti sine još kakva ideja. Znači, samo alat, poput motike koja nekome treba a nekome ne treba. Ako je misliš koristiti, moraš znati kako.

Ako nacrtam možda će biti jasnije što mislim reći. Ovako nekako izgleda shematski prikaz zoniranog terena:



Jasno da zone nikad nisu koncentrični krugovi, ali da ne ulazim sad nepotrebno u to...

Mi vikendaši bi trebali biti iskreni prema sebi i drugima pa prikazati malo drugačiji plan naše permakulture. To bi shematski moglo izgledati nekako ovako:


Zašto smatram da je to važno... Zona 0 i zona 1 su mjesto gdje svi mi provodimo 90% svog vremena. Dobar dizajn ne bi smio isključiti te zone iz vida. Siguran sam da postoji bar neka sitnica koju možemo promjeniti u svom ponašanju, a tiče se zone 0 i 1, kako bi živjeli bolje i bili manej štetni. Imamo i put od kuće do vikendice, ili udaljenog imanja, vrta... Put bi mogao biti zona 5, divljina na koju ne utječemo, ali možda i ne mora. Npr. netko taj put prelazi pješice. Možda bi mogao posaditi koju amulu usput, pa za koju godinu putem brati plodove? Ili je put na udaru vjetra zimi, a sunca ljeti, pa bi dobro došao vjetrobran? Tko mu brani da ide putem i rasipa sjeme? Većina nas ide autom. Što se nalazi na putu? Trgovina? Ostaje li trgovini kakav organski otpad, koji bi se mogao putem u vikendicu sakupiti pa ga tamo kompostirati? Ili na tom putu možemo imati kupce nekih proizvoda koje uzgajamo na imanju? Ona gore skica nas tjera da razmišljamo o tom putu kao zoni.

E sad one "nestandardne" zone, zašto su one tako označene? Zašto V1 ne označimo jednostavno kao 1? Pa recimo da sastavljamo popis elemenata sustava tako da na svakoj stranici bilježnice na vrhu napišemo "zona 1", "zona 2" itd. Za razliku od ljudi koji su izmislili te zone, mi imamo zonu 1 oko kuće i zonu 1 oko vikendice koje se iz korijena razlikuju. Kad ih različito nazovemo, možda im različito i pristupimo.

Evo nekoliko primjera. Ja sam se mjesecima, ma i dulje, mučio idejama kako formirati vrt sa sezonskim povrćem koji bi egzistirao bez mog nadzora. Sad si mislim, taj vrt nije sigurno primjeren zoni V1, on mora biti u zoni 1, ili ga uopće ne mora biti. Onda što je u zoni V1? Možda gredica sa samoniklim biljem? Zašto vikendaši ne bi imali takve gredice u svom vrtu? I to ih napravimo povišene, da se ne saginjemo kad beremo. Napravimo povišene gredice odmah ispred ulaznih vrata i u njih zasijemo maslačak, lobodu, sedmolist, sve biljke koje će preživjeti i da ih godinu dana ne obiđemo, a koje mogu zamijeniti uobičajeno povrće. Tako na stranici bilježnice koja popisuje zonu V1 dobijemo sve elemente koji su jedan uz drugi,  i tu se ne miješaju sa npr. balkonskim vrtom koji pripada zoni 1.

Kad si tako posložimo stvari, možemo početi povezivati elemente, jer je to poanta dizajna. Imamo vrt s krumpirom. Jednom godišnje uberemo velike količine. Gdje s tom hranom? Gdje nam je skladište? U zoni 0 ili V0? Ako je u V0, a veći dio se troši u 0, znači da ćemo redovito voziti par kila krumpira iz V0 u 0. Ako putujemo biciklom, možda nije praktično?

Kad bi na ovaj način razmišljali, mogli bi si urediti život da trošimo minimum vremena, novca i energije kako bi obavili čim više nama važnih stvari. Ne znam gdje sve ovo vodi, ali činjenica je da je zoniranje važan alat u permakulturi i da oni koji primjenjuju te alate ostvaruju nekakve rezultate. Zato se trudim shvatiti kako alat funkcionira, i nadam se da nisam jedini ovdje.

[m2]

U Istri po poljima ima dosta kažuna koji su služili pastirima da se sklone od kiše i ako je polje predaleko prespavalo se / stražarilo dok se ne ubere ljetina znači zone u koje se ide par puta godišnje (...orezivanje, branje, gnojenje maslina...)

[TB]

Primjer je kompostne hrpe koja je u normalnom vrtu negdje na kraju dvorišta, a u PK je možda ispod kuhinjskog prozora.

Kakva su vaša iskustva s kompostnom hrpom, može li biti u zoni 0 (zbog mirisa)?

[Nikola]

Mislim da to dosta ovisi o tome što se kompostira. Kuhinjski "zeleni" otpad se dosta uspješno neutralizira piljevinom i sl. ugljičnim komponentama, s time imam iskustva. Osim zelenog, tu zna biti mesa, ribljih ostataka, mliječnih proizvoda i sl. koji zaudaraju potpuno drugačije. Ja to do sad nisam kompostirao. Mislim da se M2 dosta uspješno nosi s njima pomoću LAB predkompostiranja, ali napisati će on sam nešto o tome.

[m2]

Mislim da to dosta ovisi o tome što se kompostira. Kuhinjski "zeleni" otpad se dosta uspješno neutralizira piljevinom i sl. ugljičnim komponentama, s time imam iskustva. Osim zelenog, tu zna biti mesa, ribljih ostataka, mliječnih proizvoda i sl. koji zaudaraju potpuno drugačije. Ja to do sad nisam kompostirao. Mislim da se M2 dosta uspješno nosi s njima pomoću LAB predkompostiranja, ali napisati će on sam nešto o tome.

Obavezno što više usitniti i rasporediti sa drugim sadržajem (LAB), ugljična komponenta se može dodati ako se to želi kod ukopa LAB-a...
Trenutno imam jednu kantu 5L LAB-a sa jednim dobrim "tanjurom" mljevenog unutra + drugi sadržaj naravno,
na balkonu se ne osjeća nikakav miris (ustvari od 12 kanti ne znam više u kojoj je, sve gotovo podjednako mirišu kad otvorim poklopac)
, budem vidio kad ukopam dali ima neugodnog mirisa nisam još probao "cijeli ciklus" sa kantom u kojoj je "veći" % mesa
ali ne očekujem nikakve probleme (do sada uglavnom manji ostaci salama, sira, pašta šute sa mljevnim :-),
riblje kosti isto povremeno završe u LAB-u ali sve su to manje količine i sa njima nisam imao problema...

[TB]

Vidim kod svih permakulturaca uvijek postoji zona-livada koja je samo vrt (povrće), ima okolo drveće ali je praktički cijeli dan na suncu.

Ne znam koliko je to dobro ne imati niti jedno visoko drvo koje radi djelomičnu sjenu, zadržava vlagu i također stvara eteričku energiju koja privlači ptice i ostale životinje.

[Nikola]

Mislim da je dobro imati čim više različitih površina. Moj vrt (s povrćem) je djelomično u sjeni, djelomično izložen suncu. U sjeni ima više vlage i kad je suša tamo biljke bez problema prežive. Ipak, urod je vrlo loš. Na suncu sve puno bolje raste, ali kad sunce uprži sve spali. Budući da ne upravljamo vremenom, a ne možemo ni precizno predviditi kada će kišovita godina a kad sušna, ostaje da je najbolje biti spreman na sve kombinacije. Permakultura najviše cijeni rubna područja, kao najplodnija. To bi otprilike značilo da treba stvarati prijelaze čistina (livada) u šumske površine (ili obrnuto), i nastojati da ti prijelazi budu čim duži i brojniji.

[Dzionik]

Taj problem sa rodom u senci ili prženje na previše sunca bi možda mogao da se reši sadnjom nekog drveća koje bi moglo da se reže i proredjuje kada nam odgovara. Recimo bagrem, leguminoza ima przračniju senku i trpi drastično rezanje.
Mada ostaje osnovni problem takve situacije: dužina stvarne fotosinteze u toplim letnjim danima je vrlo kratka, nekoliko sati ujutro i još manje predveče. Orijentacijom u prostoru je to vrlo teško rešiti, naročito na većim površinama. Ako se uzme za primer jedno drvo klasične krošnje (kao na dečijim crtežima:-) dodjemo do toga da je samo jedna četvrtina površine oko drveta pogodna za takvu letnju situaciju. Dve četvrtine imaju relativno dobru poziciju pod uslovom da usev delimično toleriše senu i jednu četvrtinu koje je izuzetno nepovoljna. Osim toga zaseniti usev kada je sunce u zenitu je skoro nemoguće.
Kada se sve sabere pitanje je kolika je korist od takve vrste visokog zasenjivanja, možda se treba više koncentisati na zasenjivanje zemlje i donjeg dela useva.
Kompost, kada se jednom stvori dobra kultura mikroorganizama teško da se pojavi smrad ali vinske i ostale sitne mušice mogu da budu problem. Ja skupljam kućni otpad u jedno burence koje stoji na terasi. Podloga piljevina, dodajem istrošen kompost iz saksija, gips i piljevinu po potrebi. Obično posle veće količine pokvarenog jela ili kostiju bacim sadržaj neke stare saksije. Kada se napuni ide u baštu, obično je prethodni dozreo za prosejavanje pa se ostatak meša sa sadržajem bureta.

[m2]

Malo povezujem zasjenjivanje vrta, srne...
i sjetih se ovog lika kojeg ne treba posebno predstavljati, a koji je sve to uspješno riješio u svom vrtu...

[TB]

na Zrinjevcu visoka stabla stvaraju svjetlo/sjuenu cca 50/50. Možda bi za permakulturu bilo idealno 70/30 ili 80/20..