Pročitao sam vrlo dobre argumente onih koji su skloni redovitom i stručnom orezivanju voćaka, kao i onih koji maksimalno izbjegavaju orezivanje. Sepp Holzer kojeg iznimno cijenim ne orezuje voćke. Dopušta da razviju svoj
prirodni oblik koji je nekako sličniji piramidi nego lizaljci.

Kaže, donje grane su oslonjene na tlo pa je stablo stabilnije, ne treba ga privezivati da se ne prevrne ili slomi. Donje grane zasjenjuju područje korijenja pa oko stabla raste manje korova i manje je osjetljivo na sušu. Zec ili srna kad dođu do takvog stabla grickaju ono što im je najdostupnije, a to su obično te najniže grane, dok deblo i vrh ostavljaju netaknutim. Stablo ne trpi ranjavanje pa je zdravije i otpornije.
Protuargumenti govore recimo da na kraju imate stablo koje rodi samo na vrhu, a do vrha je teško doći. Iako praksa govori da su prinosi neorezivane voćke često veći nego prinosi orezivane voćke. Prinosi orezivane voćke su stabilniji, plodovi veći.
Što mislite? Ja bih rekao da ovisi o kojoj se voćki radi, i s čime čovjek raspolaže, konkretno mislim na raspoloživ prostor.