Pišem u kontekstu aktualne globalne krize br. 19. Hoće li se za 10 godina itko sjećati o čemu se zapravo radilo, kako je počelo i kako završilo? Ili ćemo se potruditi da sve zaboravimo i nastavimo živjeti kao da je sada sve u redu sa svijetom?
Većina je danas najviše pogođena mogućnošću da izgubi posao, da ne može u dućan ili apoteku, da djeca ne mogu nastaviti školovanje. Neki (u svijetu) su već iskusili da ih policija na ulici tuče, da im ulazi u domove i odvodi ih na vakcinaciju, da ih država dijeli na temelju toga imaju li nekakav papirić ili nemaju... U redu, bijes naroda će jačati, i oni sa papirićem će shvatiti da su izigrani, protestirati će, na kraju će države (tobože) popustiti i dozvoliti ljudima da dišu. I problem riješen?
Suština problema nije u tome hoće li država dozvoliti da dišemo ili ne, već u tome što ju se uopće pitaju takve stvari! Kada smo to predali svu svoju moć u ruke aparata koji ne možemo ili ne znamo kontrolirati? Nije problem u tome hoće li država testirati sve ili samo neke, hoće li medicinski eksperimenti biti stvar osobnog izbora ili obveza svakog pojedinca, već u tome što uopće bilo tko ima mogućnost da o takvim stvarima odlučuje. Nebitno radi li se o državama, korporacijama ili nekim tajnim društvima, takva moć ne smije uopće postojati. Dok god "prsten moći" postoji, on je u krivim rukama, ne postoje prave ruke. Ne postoje pravi ljudi koji trebaju odlučivati o ovakvim stvarima. Ne treba se veseliti kada netko u "europskom parlamentu" digne glas za narod, niti kad vlade svijeta konačno odluče da je bilo dosta. Biti će razloga za veselje tek kad nam takve odluke budu važne poput lišća koje upravo pada sa grana.
Na ovom forumu se prije svega bavimo pitanjem kako da NE ovisimo o državama, institucijama, subvencijama, radnim mjestima, ekonomskim pokazateljima... Ne ovisiti o nečemu nije isto što i rušiti nešto. Sigurno i stabilno ljudsko društvo budućnosti moguće je jedino uz velik broj samostalnih održivih zajednica. Održiva zajednica relativno samostalno osigurava opstanak svojih članova. Za nešto više od opstanka, tu su organizacije u širem smislu, ali ne može puko preživljavanje ovisiti o nekakvoj organizaciji sa par milijuna ljudi. Ta organizacija ni ne zna tko sam ja. Ako viknem, neće me čuti. Kako da se onda ona brine o tome jesam li živ i kako mi je? Dok god su životi ljudi u rukama jedne takve organizacije, to su bez sumnje krive ruke. Dok je tako, ova sadašnja kriza neće prestati, samo će promijeniti oblik i naziv. Ionako nije krenula od nekakvog šišmiša, nego od ljudi koji su umjesto da vjeruju u svoje snage, svoje živote stavili u strane ruke koje ih sada stišću.
Da ne nabrajam što sve u sadašnjoj situaciji nije dobro, kada je malo što dobro, radije se bavim rješenjima koja će biti aktualna i kada kriza promjeni svoje ime. Kao što neki znaju, "vodim" relativno složnu obiteljsku zajednicu. Da, malo nas je ali nema otimanja, zavisti, grubosti, nitko nema potrebu "da se malo makne" itd. Kada su nas zatvorili u kuću, nismo takoreći ni osjetili da smo zatvoreni. Imamo krov nad glavom, vrt, voćnjak, dovoljne zalihe hrane i pića, financijski smo prilično neovisni, imamo razna prijevozna sredstva (ne ovisimo samo o fosilnim gorivima), razne energente (solarni paneli, struja, plin, ogrijevno drvo...), akumulaciju vode, imamo strojeve, alate za razne popravke i svakodnevne aktivnosti, živimo na dva udaljena mjesta pa možemo birati gdje nam je draže, i što je najvažnije imamo imamo radne navike, znanje da koristimo što nam je lokalno dostupno i uživamo u takvom načinu života. Razlog što to sve danas imamo je što smo i prije 15 godina shvaćali da nešto nije u redu sa svijetom. A neće biti u redu niti za 15 godina.
Sigurno, netko je postigao i mnogo više po pitanju vlastite sigurnosti, a netko ju osigurava na neke druge načine. To nije baš previše bitno. Što više ljudi zna baciti šaku sjemena u zemlju i barem jedan dan u godini jesti vlastite plodove, to nam je svima bolje jer je i društvo stabilnije. Manje je straha od nevidljivih neprijatelja, manje je moći u krivim rukama. Na forumu nastavljamo poticati takve vještine i razvijamo održive zajednice.
Uživajte!
Tema: Sigurnost ljudi i zajednica u kriznim vremenima (Pročitano: 1106 puta)
