Ništa me ne košta, samo malo gubim vrijeme. Kad oni mogu nas šetati, zašto netko ne bi njih!
Bok bambi!
Evo, prigodno, napisati cu dio od jedne ruske price za djecu...
-------------------------
...
U tom boju ranise orla. Htjede se on uzdici u visinu, ali ne imadose snage. Tek je imao snage da uzleti na visoki bor. Uzletje on i sjede na sam vrh.
Svrsila je bitka. Zvjeri se razmilise po svojim brlozima i jazbinama. Samo orao sjedi na boru izubijan, izranjen i misli, kako bi povratio svoju staru snagu. U to vrijeme prolazio kraj bora lovac.
Citav je dan isao sumom, ali nista nije ulovio.
"Eh, - misli, nema druge, moram se danas vratiti zeni praznih ruku".
Pogleda gore, kad tamo orao sjedi navrh bora. Stade mu lovac prilaziti i puskom na njega nisaniti.
"Kakva bila, ipak je lovina", misli on.
Tek sto je nanisanio, a orao mu ljudskim glasom progovori:
- Nemoj me ubiti, dobri covjece. Ako me ubijes - malo ces se okoristiti. Bolje je, uzmi me ziva, pa me hrani tri godine, tri mjeseca i tri dana. Kada prikupim snagu i kad mi narastu krila, dobrom cu ti ja za to platiti.
"Kakvo dobor da cekam od orla?" misli lovac i po drugi put nanisani.
A ranjeni orao opet moli:
- Nemoj me ubiti, dobri covjece! Jednom cu ti i ja zatrebati.
Ne vjeruje lovac pa i treci put podize pusku.
Po treci puta orao zamoli:
- Nemoj me ubiti, dobri junace, nego me uzmi k sebi, odnjeguj i izlijeci! Ta nisam ti ucinio nikakva zla, a za dobro cu ti dobrim uzvratiti.
Sazali se lovac, uzme orla i odnese ga kuci.
... ... ...
Tako prodjose tri godine, tri mjeseca i tri dana. Svi ambari ostadose prazni, a orao ce lovcu:
- Odnesi me opet na ono isto mjesto, do visokog bora.
Poslusa lovac i odnese orla do visokog bora.
Uzvinu se orao vise nego ikada prije, kao snazan vihor udari odozgo u najvece drvo - i razbi ga u iverje od vrha do korijena, da se citava suma potresla.
- Hvala ti, dobri junace! Sad mi se vratila stara snaga. Nego ostavi ti konja, sjedi meni na krila. Ja cu te odnijeti u svoju zemlju i platit cu ti za sve dobro. Sjede lovac orlu na krila, a orao poletje nad sinje more, pa se dize visoko - visoko.
- Pogledaj, - veli, - na sinje more: je li veliko?
- Kao kotac, - odgovori lovac.
Strese orao lovca s krila. Dade mu da upozna smrtni strah, a onda ga prihvati u letu, da ne padne u vodu.
Pothvatio orao lovca, pa se digao s njim jos vise.
- Pogledaj - der sada na sinje more: je li veliko?
- Kao kokosje jaje! - odgovori lovac.
Strese orao krilima i opet lovca baci dolje. Nad samom ga vodom uhvati i podize gore jos vise nego prije.
- Deder, sada pogledaj na sinje more: je li veliko?
- Kao makovo zrnce!
Po treci put strese orao krilima, zbaci lovca ispod oblaka i opet mu ne dade da padne u vodu, nego ga poduhvati na krila i zapita:
- Jesi li, dobri junace, saznao, kakav je smrtni strah?
- Saznao sam, - veli lovac. - Vec misljah, ziv necu ostati.
- Eto, tako sam i ja mislio, kad si ti na me puskom nisanio. Sada smo ja i ti za zlo obracunali. Daj da sada obracunamo za dobro.
...
---------------------------------
Dakle, dok si na njihovom terenu, oni imaju moc, sto god ti cinio.
Zapravo, na sud odlazis u svoje slobodno vrijeme, i ne samo da pritom nista ne zaradjujes, vec si i u gubitku za neku od djelatnosti koju bi mogao u tom vremenu raditi po svojoj volji. Nasuprot, sudac je dobro placen i to mu je posao dobro uhodan. On iza posla ima svoje slobodno, privatno vrijeme. On je izucavao pronaci pravdu, a ne vidi da ti uzima tvoju energiju za svoj posao. Moze li ti itko reci, izmjeriti, dati ti... tvoju energiju, vrijednost nje?
Tvoja energija, kao: vrijeme, zdravlje, pa i buljenje u jednu tocku, ima svoju vrijednost, koju samo ti znas koja je i cemu je ravna.
Tek kada se to izjednaci s tvojom voljom, onda ste na nuli. Pa dalje vec prema dogovorima, ugovorima i slicno na sto si pristao...
Tema: Za zlato rdja ne prianja (Pročitano: 4951 puta)
