Poljska preslica (Equisetum arvense) bogata je mineralima, osobito silicijem za kojeg se smatra da posjeduje svojstvo jačanja vezivnog tkiva te da djeluje protiv artritisa. Tradicionalno, eksrakti preslice rabili su se za liječenje mnogih bolesti, osobito urogenitalnih infekcija, tegoba s bubrezima i prostatom, gojaznosti, artritisa, krvarenja čira na želucu te tuberkuloze.
U klinčkim je istraživanjima utvrđeno da kremenska kiselina iz preslice potiče nastavnak leukocita i tako potiče prirodne procese liječenja tuberkuloze. Takvo dodatno liječenje postaje sve važnije, jer su mnogobrojni uzročnici bolesti postali otporni na suvremene lijekove.
Za preslicu se vjeruje da osnažuje vezivno tkivo, osobito kod tetiva, ligamenata, hrskavica i kostiju,
zbog čega se rabi u liječenju reumatskih tegoba. Poljska se preslica također propisuje protiv celulita. Preslica je i dobar izvor minerala za ljude koji su skloni lomovima kostiju, a rabi se u liječenju
tetanije, nekontroliranog grčenja mišića. Preslica se propisuje i u slučajevima unutarnjih i vanjskih krvarenja te vaginalnog iscjetka. Novija istraživanja pokazala su da štiti i od hepatitisa.
Izvana se preslica rabi na ranama koje sporo zacjeljuju, kožnim čirevima, otvorenim ranama, ranama od ležanja (dekubitus), kod nedovoljne prokrvljenosti koja je posljedica dijabetesa, kod kožnih bolesti, proširenih vena i ozeblina. Najbolje djelovanje postiže se istodobnom primjenom čaja i kupelji kod slabog vezivnog tkiva, slabog želuca i crijeva, neizražene mjesečnice i povećanja žlijezda, osobito krajnika.
Poljska preslica na umjereno vlažnim, ilovastim tlima. Zeleni dijelovi beru se u lipnju. Nije preporučljiva za srčane i bubrežne bolesnike. Prilikom branja treba paziti da je se ne zamijeni s otrovnom močpvarnom preslicom (Equisetum palustre).