Test - pecena crvenica
U ovom ispitivanju, za razliku od prethodnog, uzorci su kompaktne krutine, koje su u razlicitim omjerima sastavljene od pijeska (rijecni), crvenice i biougljena, pa potom pecene na zaru.
Radi lakseg razumjevanja, upotrijebio sam jednostavnu nomenklaturu (PCB) i to tako da svaki uzorak ima svoj broj, na primjer, 154-2, u kojem je opisan postotak udjela pojedinog materijala. Prva brojka oznacava postotak Pijeska, druga postotak Crvenice i treca postotak Biougljena. Cetvrta brojka, koja je eventualna se odnosi na ponovljeno ispitivanje istog uzorka (redni broj ispitivanja), obicno radi uocene greske. Tako da je zbroj prvih tri brojke uvijek 100%, odnosno gornji primjer je 10% pijeska, 50% crvenice, 40% Biougljena i drugi puta ispitan.
Svojstva pijeska su da je to materijal, silikatni, koji ima znacajnu masu, postojan je na visokim temperaturama, pa dobro zadrzava energiju, ali nema svojstva vezanja materijala.
Crvenica pak, je vrlo fini materijal, koji ima svojstva veziva, i kada se izlozi visokoj temperaturi (kada se uzari) se spece u novi materijal koji je netopiv u vodi i kompaktan.
Biougljen je ovdje upotrebljen kao izolator, odnosno nakon pecenja on izgori u pepeo (koji je neznatne kolicine), ostavljajuci vezivo (crvenicu) suplju.
Ovo testiranje za razliku od prethodnog izvedeno je na uzorcima valjcica koji je svaki bio iste visine (17mm), i u istim okolnostima, gdje je donji izvor topline bio podesen na 180 st.C. Nakon ocitavanja temperature od 60 st.C, valjcic je premjesten na mirno mjesto da se hladi. Svako ocitanje je na razmaku od 10 sekundi.
Primjetio sam da se iznad 50% crvenice, razlike temperaturnih svojstva vrlo slabo ili nikako ne primjecuju kao pravilo, dok u manjim koncentracijama se jasno vide. Crvenica kao vezivo je jedva upotrebljiva u konc. 20%, gdje vise nije izrazena ljepljivost, pa se moze korisiti samo za specijalne svrhe (izrada izolatora, ili poroznih filtera nakon pecenja). Pri tako malim koncentracijama crvenice i bez pijeska, dobiva se supljikast materijal koji je vrlo lagan (laksi od vode) i koji se vrlo lako obradjuje (pilom, dlijetom, turpijom...), pa se moze upotrijebiti i kao osnovni materijala za modeliranje, grube kalupe, kao podloga za nesto tvrdje i finije, npr gips.
Isto tako, velike koncentracije crvenice, vece od 80%, cine ju da ima unutrasnje pukotine, zbog razlike u naprezanju prilikom pecenja.
Na grafovima se vide (cr1.png)

Prva slika su sve tri krajnje vrijednosti, dakle,
cista 100% crvenica (010),
80% biougljen (028) i
80% pijesak (820).
Druga slika su koncentracije biougljena naspram crvenice. Meni je vrlo zanimljiv 046 uzorak, jer ima strmu krivulju grijanja do 50 st.C, a onda nagli otpor (trbuh).
Treca slika su koncentracije pijeska naspram crvenice.
I cetvrta slika prikazuje gresku i ponovljivost uzorka. Dakle, makar je doslo do greske, nakon otklanjanja je graf ispravan, pa se moze predociti kako bi izgledao da greske nema. Greska nastaje (neposredno na 60 st.C) zato jer pri premjestanju uzorka ga hvatam prstima (pad temperature), i sto je cijela elektronika improvizirano slozena na testnoj plocici, nije zalemljena, pa se ponekad malo gubi kontakt.
Na drugoj slici, cr2.png se vidi:

-uzorci s 30% crvenice
-uzorci s 40% crvenice
-uzorci s 50% crvenice
-uzorci s 60% crvenice
Jasno se vidi 'odvajanje' tek od 50% pa na manje.
Ovo je samo jedan dio istrazivanja, kojega sam radio duze vremena, a ostalo tek slijedi. Za sada planiram napraviti mjerenja volumena i gustoce, eventualno i mjerenja izdrzavanja pritiska (kada/ako napravim senzor i aparaturu za to).
Ono gdje vidim da bi se podaci mogli upotrijebiti je za izolaciju unutrasnjeg dijela peci, izrade 'vatrostalnih' elemenata, ili poroznih filtera za vodu (sami odredjujete svojstva, koliko je grub biougljen) ili materijala za modeliranje naknadnom obradom. S druge strane, zanima me koje su granice kod crvenice kao veziva, a da je upotrebljiva za gradnju nekih DIY kreativnih besmislica, prvenstveno peci ili uporabnih predmeta - jer prirodni materijali su svuda oko nas.