@tominic,
na temu org. pesticida trebalo bi uskoro da napišem jedan pamflet ili manju knjižicu, jer jako slabo ima literature na tu temu na našem jeziku (na engleskom ima jako puno, pa ako ga znate mogu vam poslati nešto od toga). o njima bih imao jako puno reći, ali to bi mi oduzelo puno vremena, evo vam za sada par osnovnih stvari a ako imate neki konkretan problem možete ga napisati... org. pesticidi se uglavnom prave od biljnog materijala, iz prostog razloga što većina biljaka u većoj ili manjoj mjeri sadrži materije koje imaju toksična ili repelentna svojstva prema insektima i ostalim nametnicima.
gore pomenuti buhač bio bi jedan od najčešće korišćenih biopesticida. buhač je biljka iz porodice asteraceae porijeklom sa ovih prostora, koristi se najmnaje 2500 god. i idealan je insekticid za većinu vrsta štetnih insekata (osim za neke tvrdokrilce npr. krompirova zlatica), nije toksičan za toplokrvne životinje i biorazgradiv je. buhač je inače po većini svojstava neuporedivo bolji od svih hemijskih preparata, ali je razlog zašto se on danas jako malo koristi je političke prirode, jer je hemijska industija uz pomoć lobiranja uspjela da potisne uzgoj buhača, naravno sve zarad profita. interesanan je podatak da je bivša jugoslavija do kraja '70-ih god. prošlog vijeka bila prva u svijetu po prozvodnji buhača (veći dio like i dalmacije je bio zasijan njim), a danas je to kenija. preparati od buhača spravljaju se mljevenjem sušenog cvijeta a poznati su pod nazivom piretrin.
mnoge druge biljke imaju slična svojstva (kopriva, hren, orah, paradajz, divlja trešnja sremza, indijsko drvo nim, bijeli luk...) a tu su i neki mineralni i preparati životinjskog porijekla...
na kraju moram reći i to da pored toga što je vjerovatno svaki organski baštovan došao u situaciju da želi da upotrijebi ove preparate, u permakulturi je cilj da hranu dobijemo sa što manje intervencija, imitirajući prirodne procese. ako posamtramo prirodu, vidjećemo da u njoj pesticidi uopšte nisu potrebni, ne postoje nametnici niti korov. nametnike stvaramo mi sami gomilanjem jedne iste vrste na velikoj površini tj. formiranjem monokulture, što izaziva i gomilanje "nametnika". takođe, u prirodi zbog mnogo većeg biodiverziteta nego što ga naša bašta ima, ti isti nametnici imaju mnogo manje šanse da prežive jer su i oni nekom hrana kao što su naši usjevi njima. znači materija kruži ciklično a ne u jednom pravcu kao kod nas. što više uspijemo imitirati prirodne uslove manje ćemo imati problema sa "nametnicima"...