"Korov" među krumpirom redovito kosim, bez okopavanja i nagrtanja. Prije nego pokosim, sve izgleda kao posve obična livada. Salata koju sam sijao je niknula negdje bolje, negdje vrlo slabo. Koristio sam staro sjeme koje mi obično ostane, pa možda je u nekim vrećicama bilo previše staro. Ipak, povod za eksperiment sa salatom je bila divlja salata koja je tu samonikla, pa mislim da mi sada među krumpirom negdje raste dominantno divlja, a negdje domaća (zelena) salata. Sviđa mi se jedna i druga, jer čim malo naraste, dobro prekriva tlo, a kada se pokosi, kao da je nema, tj. nije kao travnjak, djetelina i sl. Zemlja pod salatom mi se čini prilično rahla, iako hodam tuda dosta često.
Još jedna prednost je što kad lije kiša kao luda, ja mogu u kabanici i kućnim papučama ući u krumpirište. Teško da bih mogao tamo gdje je sve uzorno okopano.
Krumpir sam sadio u dva navrata, na dva različito pripremljena zemljišta. Prvo, tamo gdje se i inače sadio, samo sam porezao korov i tlo razrahlio vilama, i onda sadio u jarke koje sam povukao motikom. Zatvorio jarke (brazde) pa cijelu površinu zasijao salatom (koja se i nije baš nešto primila). Uz to izvorno krumpirište je livada koju sam prekrio plastikom (agrotekstil) i držao pokrivenim 2 mjeseca. Onda sam otkrio plastiku, opet vilama prozračio pa sadio krumpir u jamice koje sam radio prstima (bez motike). Krumpir je isti, iz iste kašete, jedino što je jedan posađen čim je krenuo klijati, a ostatak je stajao par tjedana u podrumu. U podrumu je još dosta isklijao, pa je tako sa dugim klicama sađen pored ovog prvog. Na ovaj drugi dio nisam sijao salatu jer želim pratiti razliku.
Znači, sad imam dvije površine, jedna uz drugu, i na oko, ovaj koji je kasnije sađen izgleda dosta bolje. Lišće je zelenije, šire, bez neke gljivične bolesti koja je zahvatila prvu površinu. Koje su sve razlike površine 1 i 2?
1. Staro krumpirište koje je zapušteno na dvije godine, pa onda korov samo porezan oštrom motikom
2. Livada na kojoj nikad nije ništa osim trave i koprive raslo
1. Kultivirano vilama za prozračivanje, pa sve pognojeno sa par vreća konjskog gnoja
2. Livada prekrivena plastikom, otkrivena i prozračena vilama, ali nije gnojeno ničim
1. Krumpir sađen motikom, tj. iskopane brazde, pobacani krumpiri u brazde, zagrnuto i poravnata površina
2. Krumpir sađen prstima - 2-3 prsta jedne ruke ubodem u zemlju, povučem zemlju, u rupu ubacim gomolj drugom rukom i prstima samo zatvorim rupu
1. Među krumpirom rastu "pokrovni usjevi" u obliku raznih salata (lactuca...)
2. Među krumpirom za sad ne raste ništa, ali počinje se javljati korov
Zanimljivo je da na prvoj površini (zasijanom salatom) prvi red krumpira izgleda mnogo bolje od ostatka. To je red do živice uz koji je također bila plastika. Moglo bi se zaključiti da uz taj prvi red ima manje korova pa raste bolje. Ali i zadnji red (nasuprot ovom uz živicu) je također bio uz plastiku, pa izgleda najlošije u cijelom krumpirištu. Moglo bi se zaključiti da je blizina živice od lijeske i kopriva koja je tu rasla nekako obogatila tlo, ali cijela površina 2 koja nije uz lijesku niti koprivu niti je gnojena izgleda podjednako dobro kao taj prvi red sa površine 1.
Dvije su stvari zajedničke prvom redu površine 1 i cijeloj površini 2:
- sađeno je prstima u male rupice
- ranije je tu rasla trava
Da objasnim, prvi red površine 1 nije ranije mogao biti kultiviran jer se tu traktorom ne može proći zbog neke voćke i grmlja. Kada sam se odlučio na no-dig eksperiment, skužio sam da mogu vrt proširiti još malo prema živici, ali sad je tu rasla gusta trava. Oštrom motikom sam odrezao busene trave, korijenje ostavio u tlu, a travu bacio dalje (u kompostište). Znači, prvi red površine 1 raste na sličnoj podlozi kao cijela površina 2, jedino što se trave nisam riješio plastikom nego motikom.