Sa ovakvim sam uvjetima započeo. Prije dvije godine, obrađivao se ovaj komad vrta.
Preorani vrt se zapustio sljedeće godine, a ove sam ga proširio "na ruke". Zapravo sam testirao one vile za prozračivanje i zanimalo me mogu li njima u proljeće proći i staru livadu, nikad oranu. Mogu, ali teško. Mnogo je korijenja koje se petlja u zube vila, tako da sam odustao nakon tog jednog reda. Uglavnom, dobio sam vrlo važan komad za kasnije rezultate pokusa. Preorani vrt i prošireni vrt sam onda okružio plastikom, kako je ranije već spominjano.
Kasnije, nakon otkrivanja plastike, manji dio je zasađen isklijalim krumpirom, a dugi uski redovi uz preorani vrt su zasijani grahom.
Dalje promatramo samo taj dio sa krumpirom. Odmah da spomenem kako se tlo jako razlikuje od metra do metra, što isto ima velik utjecaj. Dva kraja vrta imaju prilično plitku zemlju, oko 10 cm, ispod kojih je uglavnom kamen. Karta tog kamenitog i zemljanog dijela nije baš monokromatska kao na donjoj slici, to je malo kompliciranije i razvedenije, ali nisam detaljnije mapirao pa će i ova skica poslužiti.
1: Krumpir sađen ranije, sjemenski (kupovno sjeme) tek počeo klijati. Sađen je u uske jarke napravljene špičastom motikom
2: Isti krumpir, sađen isti dan kao 1, jedino što je sađen u rupe koje sam radio prstima
3: Isti krumpir, sađen 2-3 tjedna kasnije, nakon što sam otkrio plastiku. Sađen je kada je ovaj prvi već niknuo, tako da sam vidio redove gdje su niknuli i prema njima se ravnao. Do sadnje je stajao u podrumu i značajno proklijao.
Površine 1 i 2 su gnojene konjskim gnojem. Površina 3 nije ničim gnojena.
Ubrzo nakon nicanja, kada je ovaj prvi krumpir bio cca 10 cm visine, pojavila se plamenjača. Kiša je neprestano padala i bolest se jako proširila većim dijelom krumpirišta. Neke stabljike su ostale potpuno gole, bez ijednog lista. Intenzitet bolesti je bio kao na donjoj slici. 5 je najveća šteta, 0 je bez znakova bolesti.
Kad je kiša konačno stala, krumpir se djelomično oporavio. Tu gdje su potpuno stradale biljke, počele su nicati nove. Tu gdje je bilo srednje štete, biljke su potjerale novo lišće, ali nisu nikad sustigle one biljke koje su bile bez štete.
Na vrhuncu razvoja nadzemnog dijela krumpira, negdje pred cvatnju ili u cvatnji, ovako su izgledale cime. 5 je najbolji izgled, 1 je nešto što je teško prepoznati kao biljku krumpira.
Urod je na kraju izgledao ovako. Primarno, ocjenjujem količinu, ali i veličinu ploda. 5 je krumpir koji ne može stati u šaku, i bar 2-3 takva po biljci, uz još nešto sitnijih. 4 je solidna količina sitnijih, recimo veličine kokošjeg jajeta. 3 je manja količina, ili mnogo malih. Dalje ide sve manja količina, do nula gdje nisam uopće izvadio krumpir iz zemlje.
Zanima me ponovljivost, odnosno zasto je livadski krumpir veci i lijepsi? Jel to privremeno zbog toga sto zemlja nije iscrpljivana godinama, ili zbog cega drugog...
Koliko si dobio kg/m2 livadskog krumpira, a koliko vrtnog... jel si sadio svoje sjeme ili kupovno?
Mnogo je faktora, i nadam se da će ovaj prikaz poslužiti da zajedno prepoznamo što je imalo najveći utjecaj. Što je zajedničko najboljem krumpiru? Sađeni su u prošlogodišnju livadu, i sađeni su u male rupe a ne u jarke. Što im nije zajedničko? Jedan je gnojen, drugi nije. Jedan je zasijan salatom i košen, drugi nije. Po jednom sam gazio (dok sam kosio), drugom nisam ni prilazio. Jedan je uz grmove lijeske, drugi im je daleko, ali oba uživaju određenu zaštitu od vjetra i imaju nešto hladovine. Oba su u dubokoj zemlji, ali karta dobrog uroda ne prati kartu kamenitog tla.
Pojava plamenjače je sigurno imala značajan utjecaj. Ali zašto na livadnom krumpiru nije bilo plamenjače? Možda zato što je kasnije posađen, pa se bolest nije stigla proširiti? Možda je bolest hibernirala u tlu od onog krumpira prije dvije godine, pa nije zahvatila krumpir sađen na novo tlo. Ili ima neki utjecaj količina organske tvari u tlu, mislim da je ona svakako na strani krumpira prije kojeg je rasla trava.
Sadio sam kupovno sjeme, sorta Mona Lisa. Sorta je odabrana zato što je rana, imao sam u planu još jedan kasni posaditi ali nisam stigao kupiti sjeme. Sorta Mona Lisa nije neki prvak po pitanju prinosa, ali dosta dugo se čuva u kućnim uvjetima i to mi je važnije nego da ga imam puno. Nisam još stavio na vagu, procjenjujem da ga ima oko 200 kg, što na površini od 100 m2 čini oko 2 kg/m2. Javim detaljnije kad izvažem. Bio bih zadovoljan sa 2 kg/m2, jer trećina površine mi je kamen gdje nikad nije bilo sreće sa krumpirom, a i bolest je odnijela neki danak. Usput, u industrijskoj proizvodnji ciljaju na prinos od 35 t/ha, odnosno 3,5 kg/m2.
Tema: Uzgoj krumpira bez kopanja (Pročitano: 55034 puta)
