Uzgoj povrća bez kopanja

[Nikola]

Prošle jeseni sam livadu pokrio crnom plastikom (agrotekstil). Do jučer (27.04.) je tako stajalo pokriveno. Jučer sam počeo otkrivati, i zapravo me iznenadilo da je ipak bilo nešto blijedih biljčica. Ovaj agrotekstil definitivno nije dovoljna sjena za najotpornije korove. Također, korov koji se širi korjenovim izdancima, npr. pirika, je rastao u blizini, gdje nije bilo pokriveno. A pod pokrivačem je pustio duge žile, možda metar duljine prema sredini. Tako da unatoč polugodišnjem pokrivaču, suzbijanje korova nije bilo 100%, ali je blizu.

Ali što se može, sadnice su u autu, krećemo sa sadnjom, sat kucka, moramo sve posaditi tijekom prekratkog vikenda 

Pomalo sam otkrivao, pa gredicu po gredicu prošao širokim vilama. One koje samo razrahle zemlju bez preokretanja slojeva. Kod osjetljivijeg povrća, tipa salate, rotkvice, paprike, sam dobro razrahlio zemlju, pazeći ipak da što manje kopam. Gdje god bih vilama naletio na kakvo živo korijenje, to sam povadio vani. Na kraju grabljama poravnao površinu i jednostavno prstom ubacio sadnice na mjesta.

[Nikola]

Dalje je ponestalo snage i vremena, ali došao sam do (po meni) otpornijeg povrća. Onog koje se bolje nosi sa eventualnim korovima i koje neću baš tako temeljito plijeviti.

Za celer, kupus, kelj nisam rahlio cijelu gredicu, nego samo malo promrdao vile za kopanje oko mjesta za sadnju. Tek toliko da palcem mogu u sredini napraviti rupicu i u nju ubaciti sadnicu.

Kako na ovim dalje gredicama nisam ništa detaljno radio, tipa grabljao, na njima je ostalo dosta stare trave, tj. malča u obliku sijena. Pa da vidimo kako će koja metoda reagirati na korove, isušivanje, gdje će se mlade biljke bolje snaći...

[Nikola]

Posadio sve prema planu u prilogu. "Page" je kod mene zapravo gredica širine 80cm, duljine 3m. Pa tako jedna za drugom, 22 komada za sad. Ima još praznog prostora u nastavku, za cca još 8-10 gredica. To ću vjerojatno sijati povrćem čije presadnice nisam uspio naći (mrkva, pastrnjak...) i nekim cvijećem.

[Nikola]

Većinu presadnica sam posadio u jame koje su razrahljene običnim vilama za kopanje. Na mjestu predviđenom za sadnju bih vilama ubo 3 puta u jednom smjeru, pa 3 puta u drugom. Kada ubodem, nastojim naravno zabosti vile do kraja. Kada zabodem, ručku povučem k sebi nekih 30 stupnjeva, dok ne osjetim da se podiže dublji sloj zemlje. Izvučem i ubodem odmah pored, recimo 15 cm dalje. Napravim cijeli red, pa posadim presadnice. Zemlja je gotovo netaknuta, na površini je i dalje malč od suhe trave, a dovoljno rahla.

[TB]

one "ruske vile" više ne koristiš?

[Nikola]

one "ruske vile" više ne koristiš?

Koristim jedne i druge. "ruske" su mi bolje za temeljitu pripremu cijele površine, dok su ove uske bolje za individualnu rupu. Sada imam sjetvu sjemena u planu, pa ću gredice pripremiti ruskim vilama.

[Nikola]

[Nikola]

Gredice više manje redom sa lijeva na desno, isto kao u prethodnom postu.

[Nikola]

Još jedna metoda "bez kopanja" koja mi se za sad čini ok. Prostor je prošle godine bio livada koju sam prekrio agrotekstilom na kratko (ne sjećam se koliko). Onda otkrio u jesen, posadio razno grmlje, neke voćke i tako ostavio do proljeća.

U proljeće se trava jako počela širiti u tom prostoru, mislio sam da je ideja propala, ali samo sam travu redovito kosio. Prvo trimerom "grubo" do zemlje, pa onda zasadio sadnice tikvica. I po goloj zemlji rasuo dosta sjemena djeteline. Sad su tikvice krenule rasti, pa između njih i grmlja kosim malom električnom kosilicom. Prije košnje sve je zeleno, izgleda zapušteno. Ali kada pokosim, izgleda kao da je prekopano.

Plan je da se sve zazeleni od tikvica i da tu više nemam što održavati ove godine. Tikvice su za zimu, butternut tj. muškatne tikve. Djeci najdraži zimski slatkiši.

[Visoka gredica]

Postovani Nikola!

Dali je "to" stvarno obrada tla bez kopanja?
Mozda ja krivo razmisljam, ali agrotehnicke mjere obrade tla jesu i ostaju agrotehnicke mjere, razlika je samo u izvedbi, ili?

1) Npr. umjesto oranja ili stihanja ti rahlis tlo vilama!
2) Sto su to ruske vile?
3) Umjesto freze pretpostavljam koristis zvezdasti rucni kultivator ili slicno?
4) Tvoja travnata povrsina je malcirana pokrovnom folijom sto je ok. obrada bez kopanja radi uklanjanja korova!

Prema mom skromnom uvidu "no dig" metoda obrade tla je najbolje prezentirana u HRT Dokumentarcu Vrtlarica - Vrtlarstvo bez kopanja, odnosno opis rada Charlesa Dowdinga.

On koristi drvene okvire za gredice (iako sam vidio da ima protivnika takvog formiranja gredica na forumu . neznam zasto?!?),
malcira kartonom (mogla bi se koristiti i biorazgradiva folija . moja iskustva s PVA vrecicama iz ribolova od prije 15-tak godina su bila odlicna)
i nanosi debeli sloj komposta (ca. 10-15 cm ako se ne varam)
te sadi odmah presadnice u sloj komposta!
Znaci od formiranja gredice do sadnje - par sati (ovisi o povrsini gredice!). E to je meni "no dig"!

Ne zelim ulaziti u diskusije dali je ili nije to permakultura vec se referiram na naslov teme - Uzgoj povrca bez kopanja
ali kao sto napomenuh, mozda ja na sve to iz neiskustva krivo gledam, pa se radujem kako tvom tako i odgovoru ostalih forumasa!

[Nikola]

Istina, u krugovima organske poljoprivrede tj. vrtlarenja i permakulture česta je diskusija što zapravo znači "bez kopanja". Ja u gradu imam vrt čiji je gospodar moj punac (ženin otac) i vrt je više-manje prema njegovim pravilima i navikama. Svaka uzgojna površina je nekoliko puta godišnje temeljito isprevrtana motornim kultivatorom. Ranije smo to radili vilama za kopanje, gornjih 30 cm bi preokrenuli naopako da uništimo korov. Onda bi motikama tukli grumene zemlje da ih razmrvimo. Nakon toga grabljama temeljito poravnali zemlju, još malo izudarali kakav grumen da površina sliči što više saharskom pijesku. Sada to radimo brže motokultivatorom, pa si možemo priuštiti da sve isprevrćemo nekoliko puta godišnje, koliko god treba.

U tako pripremljenu Saharu bi onda sijali ili sadili presadnice. Ako se pojavi korov (a naravno da se pojavljuje) onda bi motikom lupkali oko svake biljke. To zahtjeva da stalno ulazimo u vrt i gazimo po razrahljenim gredicama. Padne prva kiša i napravi koricu na površini. Zalijevamo cijelo vrijeme jer se gola zemlja brzo suši. Voda sabija strukturu tla, pogotovo ako se još gazi. Uskoro je tlo opet tvrdo kao kamen. Nedavno sam vadio krumpir iz takvog tla (jer je punac bio u bolnici). Vilama sam dizao grumene tla promjera 50 cm. Preteške da ih rukama podignem. Lupao sam alatima po takvim grumenima da vidim ima li unutra kakav krumpir, nekad bi bilo. Kada sam prošao sve, iza mene je ostao teren kao kad se negdje sruši kuća usred potresa ili rata. Teren po kojem se teško može hodati. I naravno, to bi opet usitnili i izravnali motokultivatorom, da možemo saditi nešto drugo. I tako stalno u krug. To je ono što smatram kopanjem.

Nasuprot toga, "vrt bez kopanja" je po meni vrt bez nepotrebne obrade. Ne nužno bez ikakvog kopanja. Kada se malčem uguši travnata površina, korijenje koje se razgrađuje ostavlja mrvičastu, prozračnu strukturu tla. Znam da neki vrtlari na tlo još dodaju 10-20 cm komposta, ja nemam pri ruci toliko komposta. Za 100 m2 vrta bi mi trebalo 10-20 kubika. Umjesto toga, radim sa onim što imam. Vile koje zabodem u tlo ne koristim da preokrenem donji sloj na vrh, nego ih zaljuljam napred nazad i idem dalje. Isto bi napravio korijen biljke koja nikne na tom mjestu. "Ruske vile" su slične, ali osim što razrahle tlo, još i povuku nešto korijenja na vrh. Djelovanje "ruskih vila" je po meni najsličnije djelovanju podrivača u industrijskoj poljoprivredi, samo u minijaturnom, ručnom izdanju. Uglavnom ne preokreću slojeve tla, ali više usitne tlo nego obične vile za kopanje ili široke vile (broadfork). To je već stepenicu ozbiljnija obrada tla nego samo ubadanje vila, i ja to koristim samo kad je potrebno. A potrebno mi je kada mi je cijeli (bivši) travnjak pun otporne trave poput pirike koja jednostavno nikne čim se ukloni malč. Iz mog iskustva, takve trave dosta dobro rastu i kroz karton, kompost, drvenu sječku. Nekad probiju i plastičnu foliju, trebalo bi možda dva sloja stavljati.

Znači, (po meni) bitna je procjena što je potrebno, a što je nepotrebno. Ako posadim povrće u nedovoljno pripremljen prostor, korov će prevladati, od povrća neće biti plodova. Onda ću kupovati povrće i financirati uzgajivače koji koriste mehaničku obradu, herbicide, pesticide i državne poticaje. To je isto kao da ja to isto koristim. Umjesto toga, ako promrdam vile u nekadašnjem travnjaku, većina živih bića u tlu ostaje netaknuta. Nekad ni ne koristim vile nego bušilicom i svrdlom probušim odgovarajuću rupu i ubacim sadnicu. Ako se pokaže dovoljno, onda imam svoje povrće koje je najbliže prirodi što sam te godine uspio, a istodobno ne financiram industrijsku poljoprivredu. Rado bih financirao proizvođače komposta koji bi mi mogli osigurati 10-20 kubika godišnje po prihvatljivoj cijeni, naravno.

Znači tu nekako tražim balans. Da se radi o 10-20 m2, vjerojatno bi izbor bio visoke gredice, mnogo komposta i malč domaće izrade. Za par stotina kvadrata si to ne mogu priuštiti, ali uspjevam sa minimalnom obradom ugušenih travnjaka.

U prilogu, novi komad travnjaka zauzet za uzgoj kupusa za zimu. Još jedan pokus, zemlja je doslovno probušena svrdlom promjera 13 mm i u rupe su ugurane sadnice.

[Harp]

Mislim da "bez kopanja" se misli na "bez klasicnog kopanja" koje uglavnom podrazumijeva drasticnu promjenu lokacije pojedine cestice zemlje. Dakako, zemlja se mora prorahliti i prirediti za sijanje ukoliko nije dovoljno rahla, ali se to moze uciniti na mnogo nacina, od onih brzih s motornim kopacicama, preko onih zamornih s prevrtanjem lopatom (popularno u starim knjigama), a do ovog modernog "prozracivanja" vilama koje se temelji na razrahljivanju ubadanjem, ne mjesajuci gornji sloj s donjim.

Na 1:30min mozes vidjeti kako ja taj pojam "bez kopanja" dozivljavam

Dakle ipak ima dosta rada za prirediti gredicu, ipak znatno manje nego lopatom.

Sto se tice strukture zemlje, ona je to tvrdja sto su u njoj vise sitnih cestica, dakle unasanje pjeska i komposta, sjecke... moze pomoci u strukturi, medjutim, ne treba zaboraviti i da struktura zmlje pri obradi najvise ovisi o zatecenoj vlaznosti. Za sto laksu obradu zemlja mora biti toliko vlazna da se ne lijepi za alat i ne stvara blatne grude - bilo koji stupanj ispod te vlanosti samo se sve vise i vise steze i steze i na kraju bude kao ploce od asfalta.

Ruske vile:
https://www.perforum.info/forum/uzgoj-biljaka/proljece-u-vrtu/msg12551/?PHPSESSID=0a174a789a78ebd5ba0af781b6f3140f#msg12551

[Visoka gredica]

Hvala vam na odgovorima!

Drago mi je da se i Harp ukljucio, ali i dalje me niste uvjerili u ispravnost koristene terminologije, jer je meni sve to i dalje mehanicka obrada tla a ne vrt bez kopanja "no dig".

Ali shvatio sam bit i mogu vas razumjeti. Razlika izmedju tvog vrta i vrta tvog punca nije koristenje ovog ili onog alata ili stroja za mehanicku obradu tla vec pokrov - malc koji sprecava isusivanje tla, brzo i obilno izbijanje korova ...

Po mom misljenju - pri kupovini povrca ne financiras PROIZVODJACA vec trgovacke lance i preprodavace, mogao bih ti to probati objasniti na proizvodnji krumpira (opcina Belica s mjestima Gardinovec i Belica) proizvode 37% ukupno proizvedenog krumpira u Hrvatskoj a Medjimurska Zupanija oko ca. 60-70%. A imam u srodstvu jednog od tih "priozvodjaca" pa time mrvicu vise informacija.
Da ne ulazim u sirinu, kupnjom direktno od OPG-ova, financiramo organskiju proizvodnju i zdraviji proizvod.

Sasvim mi je jasno da je potrebna kolicina komposta za vrt tih dimenzija ogromna i od pocetka se spoticem upravo na taj problem - kako obezbjediti dovoljnu kolicinu komposta za svoje potrebe. Jos radim na rijesenju tog problema.

Molim vas za malo vise "tehnickih podataka" uz objavljene slike ili videa. Npr. Harp - velicina obradjenog tla za sadnju cesnjaka, razmak izmedju redova i biljcica u redu, zasto uptreba pepela - tlo je prekiselo? ...
Nikola - zasto busenje rupa svrdlom? Tlo nije dovoljno rahlo, brzina ili trece? Razmaci sadnje? Najvaznije pitanje za mene - kako i cime si zapunio rupu od 13 mm pri sadnji sadnica (pretpostavljam da si koristio sadnice golog korilena)? U prvom redu vidim nekakve narandzaste krugove s nokvom sipkom - sto je to?
Pozdrav od Darka

[Nikola]

I ja mislim da treba težiti unosu veće količine komposta na uzgojne površine, ali... Kompost je razgrađena organska materija, nije tlo. Tlo je vrlo komplicirana struktura koja se sastoji od organske tvari, mineralne tvari i naravno mreže živih bića (soil food web). U prirodi, biljke rastu u simbiozi sa tom mrežom živih bića. Hrane ih korijenovim izlučevinama, a zauzvrat dobivaju hranjiva koja im trebaju za razvoj i zdravlje. Ta simbioza ujedno djeluje regenerativno po pitanju cjelokupnog okoliša, stvarajući tako povoljnije uvjete i za susjedne ili buduće organizme.

Zašto to ističem (iako je opće poznato). Kada se jedna prirodna parcela (recimo livada) temeljito očisti od korova, vrlo važan element ove simbioze je uklonjen. Dolazi do trenutnog prekida opskrbe korijenovim izlučevinama jer biljke više ne vrše fotosintezu. Mijenja se struktura mreže živih bića, nestaju ona koja ovise o fotosintezi, pojavljuju se ona koja vrše razgradnju umirućeg korijenja. Kada se nad takvim "umirućim" tlom navuče još i debeo sloj komposta, mikroorganizmi koji prirodno žive uz površinu tla sada budu zakopani duboko, što nije neka velika razlika u odnosu na preokretanje tla plugom. Prošle godine sam radio usporedbu tla u šumskom vrtu gdje tlo nije kopano, nego je malčirano kartonom, lišćem i sječkom.



Izgleda mi prilično beživotno, unatoč nediranju i primjeni značajne količine organske materije. Za usporedbu, tlo koje je redovito prekopavano, pa onda na njemu zasijani pokrovni usjevi (sudanska trava) izgledalo mi je mnogo bolje, zdravije.





Ova opažanja nisu izolirani slučajevi, vidim da isto ili slično primjećuju mnogi vrtlari. Prirodno tlo bi prekrili ogromnom količinom komposta, u kompostu uzgajali povrće, i kasnije našli da je ispod komposta tlo postalo prilično beživotno, zbijeno. Vrlo snažne biljke poput čičoke nisu uopće pokušavale gurnuti korijenje u tu zbijenu beživotnu podlogu.

Uzgoj čičoke u kompostu, vrijeme na videu 8:00

Možemo zaključiti da je eliminacija korova malčom pa onda debeo sloj komposta (ili sječke u mom slučaju) djelovao degenerativno po pitanju mreže živih bića tla. I to je baš suprotno onom što želimo postići nekopanjem. Kopanje ili nekopanje, obično nije samo pitanje uštede vremena i naše energije, nego i zaštite i izgradnje mreže živih bića. U konačnici, stvaranje najboljih uvjeta za uzgoj hrane uz regeneraciju tla. Zato mislim da je tema "nekopanja" malo šira od samog izbjegavanja željeza u tlu. Postoji određena doza kopanja koja djeluje stimulirajuće na razvoj novog korijenja, a razvoj korijenja je po meni najviši prioritet nakon eliminacije korova.

Ja zapravo ne znam koja je količina kopanja optimalna u mom tlu. Raznim pokusima pokušavam to utvrditi. Prve gredice sa početka ove teme započete su sa više kopanja. Onda sam prema kraju vrta sve manje kopao, s time da se to kopanje zapravo naziva rahljenje, jer ne dolazi do podizanja tla u vis niti preokretanja slojeva tla. Znači niti u jednom trenutku pripreme tla nije postojala rupa u tlu. Ali metal je prošao kroz tlo, sa ciljem da za njim uđe i korijenje novih biljaka.

[Nikola]

Nikola - zasto busenje rupa svrdlom? Tlo nije dovoljno rahlo, brzina ili trece? Razmaci sadnje? Najvaznije pitanje za mene - kako i cime si zapunio rupu od 13 mm pri sadnji sadnica (pretpostavljam da si koristio sadnice golog korilena)? U prvom redu vidim nekakve narandzaste krugove s nokvom sipkom - sto je to?

Koristio sam sadnice kupusa, salate i radiča u plastičnom kontejneru. Sadnica ima nekih 150-200. Kupus je sađen na razmak od 50 cm, salata i radič otprilike na 20-25 cm. To je ova površina, prethodno "tretirana" agrotekstilom:
https://www.perforum.info/forum/vjestine-zanati-ideje/kako-skinuti-travu-s-livade/msg13169/#msg13169

Površina je bila pokrivena nekih 5-6 tjedana. Kada sam otkrio, zemlja je naravno bila suha kao barut, ljeto je. Tvrda, vruća. Postavio sam vrtnu prskalicu, nekakav komad plastike koji se stavi usred vrta, spoji na vrtno crijevo i onda to stvara vodenu maglicu. Ostavio sam tako neko vrijeme, možda pola sata, u međuvremenu testirajući koliko je zemlja omekšala. Kada sam vidio da je dovoljno vlažno za sadnju, zaustavio sam vodu. Oko prskalice je tako nastao krug vlažnijeg tla koji sam označio naranđastim klinovima. Znači išao sam u krug i pratio rub vlažnog tla i zabijao te čavle, da kasnije znam gdje saditi.

Sadnju sam odradio prilično brzo, jer vani je +37°C u hladu, a na suncu još toliko  U sat-dva je sve bilo posađeno. Zato mi je trebala bušilica. Akumulatorskom bušilicom i starim svrdlom za drvo sam bušio rupe jednom rukom, a u drugoj već imao sadnicu izvađenu iz kontejnera. Svrdlo je čak malo uže od "čepa" u kojem raste sadnica, pa sam svrdlo samo malo promrdao u stranu da napravim isti konus. U rupu ubacio sadnicu, malo je pritisnuo dolje i ona bi savršeno začepila rupu. Postupak mi se pokazao veoma brz i učinkovit, sad jedino ostaje da vidim hoće li se korijenje normalno razvijati u tom neprekopanom tlu.