Tako je, mnogo posla za tko zna kakav učinak. Ali, kako se još držim one stare "problem je rješenje" ova ideju mislim realizirati rješavajući neke druge probleme.
Južno pročelje kuće je od ružnih betonskih blokova koje nisam htio "ukrašavati" dok se za to ne pojavi realna potreba. Kako su "majstori" zidari kućicu nedovoljno ukopali pa mi je terasa zapravo postala balkon, ispod tog balkona je ružna beskorisna rupa koju sam privremeno zatvorio nekim polikarbonatnim pločama. Visina unutra je skoro 2m, može se koristiti kao ostava, ali do sad se koristilo uglavnom kao "smetlište" za glomazni otpad. Lijevo od te rupe je tank za kišnicu, tu mi se ulijeva voda sa južne strane krova. Ima par kubika, ne znam više ni sam koliko je. Desno od rupe je zid garaže, u garažu se ulazi sa suprotne strane.
Imam staru konstrukciju trampolina, ona okrugla glupost koju ljudi imaju u dvorištima da djeca skaču po tome, kao da nemaju gdje drugdje skakati. To smo davno dobili na poklon, vjetar je imao neku bolju ideju i ubrzo je razbio to čudo. Željezo sam spremio u ono smetlište ispod kuće.
Rješavajući nekoliko problema odjednom, imam ideju da od tog starog željeza napravim konstrukciju kojom ću sakriti to betonsko ruglo. Cijevi sam već prekrojio, napravio lukove kojima mogu natkriti oko 2,7m širine vrta. Preko lukova bih prebacio najtanju armaturnu mrežu da malo dobijem na čvrstoći, jer očekujem tu i vrlo jaki vjetar i snijegove. Pa mreža je duga 6m, i tako planiram širinu tog plastenika za sad ostaviti 6m. Preko te mreže vjerojatno plastičnu foliju ili dvoslojne polikarbonatne ploče. Za sad sam skloniji ovom drugom, skupljem i pouzdanijem rješenju. Istočnu i zapadnu stranu možda zatvoriti daskama do pola, pa gore neke prozore, ili potpuno prozirno, to još ne znam. Južna strana bi bila potpuno ostakljena, ili možda donjih 20-30 cm zagrnem zemljom, malo da zaštiti od hladnoće ali više da spriječi da se vjetar ne zavuče i odvali plastiku.
Sad to izgleda kao nešto potpuno drugačije od onog walipinija sa videa, ali planiram iskoristiti većinu prednosti tog sistema uz mnogo manje investicije. Pa da, više nalikuje earthship konstrukciji. Sa sjeverne strane imam solidnu izolaciju, cijelu kuću tj. podrum. Zrak koji zagrijava plastenik danju, trebao bi donekle zagrijati onaj prostor ispod balkona. Ta dva prostora (rupa i plastenik) će biti kao jedan, vrata između njih otvorena, a cijeli prostor gotovo hermetički zatvoren. Ta rupa je nešto niža od vrta koji bih natkrio konstrukcijom, pa će noću hladan zrak radije ispunjavati tu rupu nego se zadržavati oko biljaka. Kako je taj prostor zaista ukopan pod zemlju, prilično dobro zaštićen od vanjskih utjecaja, mislim da bi i zimi trebao biti relativno topao. Taj topli zrak bi trebao putovati prema plasteniku, dok se hladan iz plastenika povlači u rupu.
Spremnik sa vodom je na nešto višoj poziciji od vrta. U planu je navodnjavanje kap-na-kap.
Za ljeto, nabavio sam mehanizam za automatsko provjetravanje plastenika, nekakav bimetal koji otvara prozor kada je unutra pretoplo. Da bi provjetravanje radilo, moram negdje dovoditi hladan zrak. Mislim da bi idealno bilo uvoditi ga u tu rupu ispod balkona, koja bi ljeti trebala biti najladniji dio sustava.
Za početak je to to, veoma jednostavno, jeftino, brzo ostvarivo, nadam se da je dovoljno da pruži nekakve rezultate i zadovoljstvo. Također, otvaraju se mogućnosti za dodatno unaprijeđenje sustava. Prva stvar koja me brine kod tih sustava je nedostatak ugljičnog dioksida. Razmišljam da u toj rupi složim i kompostnu hrpu. Ona će sustav zagrijavati i osigurati dosta ugljičnog dioksida.
Tema: Walipini - ukopani staklenik (Pročitano: 28204 puta)
