Suvremene sorte žitarica se selektiraju tako da daju čim manje slame, a čim više zrna. Stara sorta pšenice bi mogla biti puno bolji izbor, ili recimo raž. Raž se, koliko znam, sije za slamnate krovove zbog dugih stabljika, a ujedno je otpornija na sušu i siromašno tlo od pšenice. O odnosu površine i količine balirane slame ne znam ništa, možda se može proguglati.
U jednom filmu su žbukali strojno, spominjali su neke probleme sa začepljivanjem stroja, pa su nešto preradili, nisam dobro razumio. Potražiti ću film, pa ti javim. Po novome, znam da neki bale slame prije ugradnje umoče u glinu s obje strane, tako da je prvi sloj već na mjestu kod ugradnje. Ako žbukaš ručno, onda te očekuje jako puno posla, ili jako puno ljudi na gradilištu.
Ja sam razmišljao bi li bilo moguće ulijevati rijetku glinu u kalup. Ne znam znaš li kako su se kod nas nekad radile kuće od čiste gline. Napravi se kalup, tj. kao šalung kad se betonira zid, cca metar vidine, ili manje. U taj kalup se sipa glina koja se odozgo nabija. Kad se donji sloj stvrdne, onda se kalup podiže malo više i opet se ponavlja postupak. Zato razmišljam bi li se to dalo kombinirati sa slamom. Složiti kalup, u sredinu staviti redak slame, pa praznine zaliti glinom.
Ono što me odbija od gradnje slamom je činjenica da nitko u Hrvatskoj ne zna hoće li kuća koja se sada gradi preživjeti bar 10 ili 20 godina. To je lutrija, a čovjek se poprilično naradi da napravi tu kuću. Nije to dizanje šatora. Ako bi mogao naći majstora koji je već napravio kuću od slame, i to prije 5-10 godina, pa pogledati kako kuća sad izgleda, bilo bi super takvog čovjeka angažirati kao voditelja radova. Bez toga, mislim da bih ja od slame gradio jedino priručne objekte, poput svinjca, wc-a, drvarnice... dok ne steknem iskustvo i provjerim kako se građevine ponašaju.