Ubio sam zivotinju. Po ne znam koji put u zivotu moram si reci, ako je dobro, ne popravljaj.
Nakon prerade, pec nije proradila ni bolje, ni isto kao ranije. Dizanjem risera pojacala se "pumpa", a otpor koji pruzaju cijevi i koljena je ostao velik. Zbog toga je pec gurala dim kroz spojeve na koljenima. Nisam uspio dobro zatvoriti spoj zeljezne kape i risera, i tu je ne samo izgurivalo dim, nego vjerojatno i povlacilo zrak, zbog toga je pec unatoc jakoj pumpi ipak vracala povremeno plamen na krivu stranu. Klupa koju sam ponovno sastavio od koristenih gips ploca ispala je prevelika i previsoka, dakle vise smeta nego se koristi. Cak i da ne smeta, spuzvasti poklopac bih vjerojatno morao ponovno raditi.
I sad svemu tome dodam cinjenicu da u zadnje vrijeme imam posla preko glave, kucu sam pretvorio u gradiliste i ne stignem sve niti pospremiti, a kamo li natjerati zivotinju da radi kao prije. I sto je najgore, ohladio sam se od ovog projekta. U glavi su mi nove peci, solarna energija, kompostiranje, uredjivanje vrta, gradnja staklenika, a tu i tamo zazelim se i malo odmora.
I sto sam napravio? Razvalio zivotinju, na njeno mjesto stavio obicnu limenu pec na drva. I sad smo konacno mirni, sjedimo, gledamo u vatru kroz lijepo veliko staklo, i dok ima drva nije nam tako ni lose. Naravno da bih nakon iskustva sa svojom peci ovoj limenoj mogao naci bezbroj mana, ali radi svoj posao, toplo je, a meni je sada duznost osigurati drva za ostatak zime buduci da ocekujem 4-5 puta vecu potrosnju. Ali, da vam budem iskren, kada covjek zagrize prevelik zalogaj, zadovoljstvo moze osjetiti tek nakon sto ga ispljune. Tako se i ja osjecam prilicno dobro, unatoc propalom projektu.
Sta reci nakon svega... znam da je moje iskustvo s gradnjom ove peci mozda pomoglo nekome u gradnji vlastite, pa neka mu je onda od koristi i ovo iskustvo s okoncanjem projekta. Nisam siguran zasto tocno je prva izvedba uspjela, a druga nije, rekao bih da je to zbog toga sto sam se prvi put itekako bojao neuspjeha. Dobro sam pazio na izvedbu, mnogo razmisljao o svakom detalju, gradnji posvetio puno vrenena i ljubavi. Drugi put sam pristupio umisljeno, kao: nista lakse, malo cu se poigrati ciglama, cijevima, ako sam prvi put napravio kako treba onda cu ovaj put jos bolje.
S obzirom na moju sklonost izazovima, mislim da cu vam se uskoro javiti i s nekim novim projektom :-)