Pogledao malo ove konzerve kukuruza u ostavi i vidim da je sastav voda, sol i šećer. Valjda sam onda na nekim drugim konzervama vidio samo voda i sol, a i sada mi je jasno zašto je ovaj iz konzerve tako (neprirodno) sladak.
Došla mi punica na par dana, pa pijemo kavu. Napravila zemljotres, ni trunke šećera u kavi. Otkad ju je sin prije par godina uvjerio kako je šećer nezdrav, ta više ne pije kavu sa šećerom. Uredu, nije to ništa loše... Ali ja sad pročitam da u konzervi kukuruza ima i šećera, a ona kaže, pa normalno, i ja kad kiselim krastavce i papriku i sve što se sprema za zaimnicu ide i soli i šećera. Pitam ja zašto šećer?!? Kaže da joj je tako finije. Pa, rekoh, zar nije kava sa šećerom finija? Ona se smijulji, pa kao ja sam tako sada navikla...
Od kolijevke, pa do groba, za ispiranje mozga je doba...
E sad, što se tiče onog poklopca, čini se da zapravo i nisam napravio grešku u koracima, jer kaže punica da ona uvijek s poklopcem to zagrijava. Sjećam se da sam tako vidio kod nje, pa sad kad i ja tako radio, računam da dok se teglice zagrijavaju, zrak se širi i izlazi van, budući da poklopac ne zatvara hermetički (nema gume na poklopcima). A kada se počne hladiti/sakupljati, onda povuče.
Moguće da nije došlo do vakumiranja iz dva razloga. Prvo, kaže punica zaustavlja zagrijavanje onog trenutka kada krenu mjehurići prema gore, netom prije ključanja. Ja nisam htio toliku temperaturu postići, kako bih zadržao što više hranjjivih tvari. Možda je to bila greška. Drugo je ovo što i Džionik kaže da utopljuje tako da se hladi tijekom 24 sata. Ja sam lonac samo prekrio krpom, bez ikakvog utopljavanja.
Ok, kaže Gibo i drugi put ću pametnijeeeee...