Kakvi su rezultati vaše permakulture?

[Nikola]

Možda će pitanje postati jasnije ako ispričam sljedeću anegdotu otprije nekoliko dana/tjedana. Imam vrtno jezerce, koje sam gradio ferocementom, i koje nije baš najbolje izgrađeno jer pušta. Onda sam ga mazao hidroizolacijom, pokazalo se kao dobra stvar, manje pušta ali ipak pušta. Napuni se vodom kad pada kiša, ali kroz dulji period bez kiše, pomalo gubi vodu. Sad kad se napunilo, sjetio sam se metode Seppa Holzera o muljanju vode u jezeru da se zatvore pore. Usipao sam nekoliko lopata zemlje u jezerce, dobro sve izmiješao dok nije nastala potpuno blatna, neprozirna voda. Ostavio sam tako. Nakon tjedan-dva, pokazalo se da jezero više ne pušta, razina se nije promijenila ni milimetra. Izgleda da sam, barem za sad, uspio zadržati vodu u jezeru, sad mogu donijeti ribice, prekriti stranice blatom i tu zasaditi neke močvarice itd.

Kad zbrojim, ovim se jezerom bavim već 2-3 godine, bilo je uključeno dosta napornog rada, dosta potrošenog novca, materijala, vremena, dosta razočaranja ali sam na kraju valjda naučio nešto. Dok sam ja to učio, netko drugi je morao raditi da proizvede hranu koju sam svo ovo vrijeme trošio. I svo to vrijeme meni zemlja stoji neiskorištena. Mogao sam lijepo sve prekopati, naručiti gnojivo, posaditi nešto i pobrinuti se za sebe, a umjesto toga ja sam se igrao s jezercem. Baš si znam posložiti prioritete, zar ne?

Naravno da nije ovo sažetak mog bavljenja permakulturom, imam ja i uspješnijih epizoda, ali sam se sad dobro zamislio što bi prosječnog "permakulturnjaka", ako takvo što postoji, spriječilo u ostvarivanju rezultata. Naravno da su rezultati važni, zanimljive projekte možete objesiti mačku o rep, dok od rezultata živite. Ako ne svojih, onda od tuđih. Možda ne mogu objektivno suditi, ali upoznao sam u zadnje vrijeme dosta ljudi koji se kao dosta razumiju u permakulturu, i vrtovi su im u nekim fazama planiranja, ili možda samo u fantazijama. Istodobno, upoznao sam dosta ljudi koji su tek čuli za permakulturu, ili niti nisu, i koji traže neke ideje vezane za vrt, a istodobno su im vrtovi vrhunac produktivnosti, ono o čemu mnogi od nas sanjaju. Imaju vrtove, žive od njih (djelomično) i sad samo traže neku ideju koju bi mogli uključiti u vrt da npr. troše manje vode, imaju manje problema sa štetnicima i sl. Rekao bih da prosječnu osobu zanimaju uglavnom rezultati, i njima se ponosi (ako ima čime). Prosječnog permakulturnjaka zanimaju načela, tehnike, i kad ih usvoji njima se ponosi, a rezultat je gotovo pa iznimka.

Zato mi je palo na pamet na trenutak se koncentrirati samo na rezultate. Moji su otprilike ovo, 60 kg krumpira iz vlastitog vrta, potpuni prelazak sa grijanja na struju na grijanje na vlastita drva, zanemariva količina drugog povrća, solidne količine ribiza (par kila ili tako nešto) iz vlastitog vrta, i još puno projekata koji nisu dali rezultate, a možda ni neće. Ok, i redoviti odlazak na posao biciklom, što je ranije bilo autom. Nije baš impresivno, zato i pišem da se potaknem da više mislim na rezultate, a manje na zanimljive tehnike.

[khan]

ove godine-nekoliko obroka zelenog povrća, dvadesetak tegli pekmeza, urod čičoke ćemo još vidjeti, imam i petnaestak dunja, ali tek je prva godina sve u svemu, ja zadovoljan.

[zemljak]

U svojoj kratkoj poljoprivredničko-vrtlarskoj karijeri uzgojio sam štošta, većinom na nepermakulturan način.
Bez kemije, ali sa kopanjem, navodnjavanjem itd.
Najviše sam koristio malčiranje, i kod krumpira- a okopavanje daje 'bolji rezultat' tj. urod.
Ove godine je bilo najviše paradajza i tikvica. Buče, kukuruz, batat... ove godine slabo.
E,da- batat: imam jednu gredicu kojoj sam dodao i gnoja i pijeska, a ove  godine sam tu posijao i lucernu koju šišah, da vidim... nije mu koristila, slabiji je nego na plitko obrađenoj gredici gdje je bio sam (uz nešto korova).
Mahune, koje obožavam, nikad nisam uspio dobro i obilno uzgojiti. Ni grah u kukuruzu, ni sa paradajzom:( nije baš nezahtjevan iako je fiksator dušika;)
Čičoka mi raste pod krošnjama...

Permakultura me nije obogatila, osim duhovno. Malo me sputava, jer znam da ništa ne znam, pa ne žurim da nešto ne sjebem. A i od nedavno tek imam zemlju respektabilne površine ali turbo zaraštenu. Ali, krećem u šumske vrtove itd pomalo, imam crva u guzici i kako bude-bude.

Sve što obrađujem mi je daleko. Kao i Nikoli (tješ-tješ). Ni obiteljsko-životna situacija mi nije poticajna za forsiranje neovisnost i samoodrživosti. Jebiga. Radimo na poslu i odgajamo djecu. Ne možemo (ni Niđo, ni ja) pustiti bradu i otići u krajeve sa tri žetve godišnje. Da sam sam, sa ovim saznanjima, bih.
Ako pukne kriza, zemlja je tu, znanje neko imamo.

Nikola, imaš i drugih rezultata. Forum ti je na guglu među prvima, što god nekonvencionalno da upišeš. Obrazuješ ljude, mijenjaš svijet...
Vjerojatno uživaš i u izazovima itd. Da nije tako, kupio bi zemlju u Istri i pobacao umjetni gnoj i bilo bi 'rezultata' ohoho.
Gore, što god ti rodi- samoposluživanje za zečeve i srne.

Savjetujem da ne inzistiraš na nekim principima... npr. da ne želiš dovoziti npr.gnojivo izvana.
Stavi neku ogradu, barem privremenu žičanu pletenu (npr. farmer pletivo, oko 200kn 50m)
Dođi kod mene na roštilj i nakosi si one paprati, ja ti dopeljam kad sam u prolazu.. itd.

Što se mene tiče, da nisam otkrio permakulturu ne bih znao ni za čičoku, a naučio sam i latinskih naziva i načitao se knjižurina na engleskom (usvojio i koju riječ).
Osjećam se sretno i ispunjeno. Imam neki veliki dugoročni cilj i pomalo neugodnu obavezu da si ga ispunim, ali gibam se veselo.
A nadam se da će mi i žena ostariti uskoro

e, bicikliram manje nego prije (drugi prioriteti), a počeo sam nadopunjavati plinsko grijanje drvenim, uz veliki otpor.. jer 'kad imaš peć onda ti i kuća izgori i smrdi po dimu i pepel se rasipava' i svašta;)

i da, imam i neke reznice i klijance u razvoju, valjda neće uvenuti.
a i Lawtonu treba koliko.. 7 godina da mu se ustabili sustav? a Fukuoka je pol života potrošio..

[imamGliste (Jasmin)]

Nikola, sve mi je jasno o čemu prićaš.
Neznam da li se sjećaš, ali mene si našao na permies forumu, tamo sam postavio pitanje što raditi sa hektar zemlje koje imam.

Totalno zbunjen sam bio, jer nisam znao od kuda bi krenuo. Imao sam želju nešto stvoriti od tog polja/šikare/povremene močvare.  Potrošio sam puno energije i vremena tamo, a sada jedva možeš naći traga da je netko tamo nešto pokušavao.

Uglavnom shvatio sam da ja sam na jednom hektaru mogu samo plakati A u međuvremenu sam krenuo totalno drukčijim pristupom, a to je gredicu po gredicu činiti plodnom i saditi si čim više hrane koju ću pojest. Sigurno ima efikasnijih načina, ali ja ih neznam, a i više se ne usudim a i nemam vremena toliko eksperimentirati s nečim što možda neče uspjeti.

Umjesto cijelog hektara samog za sebe, gdje su se jedino srne i zečevi najeli, preobratio sam majku na vrt bez motike, pa tako njen komad vrta počeo uređivati po svojim principima inspiriranih permakulturom.

Napisao sam i mali članak za svoju stranicu o tome, ima video uradak, malo teksta i fotografija.

http://imamgliste.com/vrt-bez-motike-tko-kaze-da-ga-nema/

Neznam da li ovo spada u permakulturu, ali prema povratnim informacijama, dosta ljudi želi probati isto, sada kada su vidjeli moje rezultate. Ne mogu ni pojmit koliko su ljudi jako ili slabo zainteresirani za vrt bez motike, ali meni je taj članak u 24h donio 950 posjeta na stranicu. A do tada, nisam ni u jednom mjesecu imao toliko posjetitelja.  Pa si sada mislim, izgleda da lakše širim ideje nego što sebe činim permakulturnijim

[Dzionik]

Sve zavisi koliko je neko ambiciozan:-) Pogrešno je misliti da primitivnijim tehnologijama bez dodatne fosilne energije može da se postigne više naročito dok su sistemi u samom začetku. Za to treba vremena....

Ako računam na Nikolin način i nisam baš nešto postigao, pozitivan balans u proizvedenom voću, povrću, zimnici, sokovima, vinu, rakiji itd..(zavisno od godine toga može da bude i po nekoliko tona) je značajno ugrožen vožnjom do sela 120km u starom dizelu koji nikako nije ekološki.

S druge strane zadovoljan sam kompostiranjem, odnosno upotrebom svog kućnog organskog otpada i činjenicom da je to prihvaćeno u familiji, sada skoro bez prigovaranja o mušicama i smradu. Pre neki dan sam prosejao čak pola kubika komposta koji je iskuljučivo kućni, gradski.
Zadovoljan sam i drugim stvarima koje sam naprvio: solarnom sušarom za voće, solarnim bojlerom, raktnom peći, zelenim krovovima, značajno plodnijom zemljom, ogrevom sa samog placa, zdravom hranom koju jedemo, aktivno provedenim vremenom na čistom vazduhu koje ponekad mogu da podelim sa prijateljima i mnogim drugim stvarima.

Neke ideje uspem i da prenesem, juče sam prijatelju napravio raketu od cigle i bureta 200l. u stakleniku. On je pre toga razmišljao o kaloriferu, plinskim topovima itd. mislim da će mu to ostati u sećanju kao vrlo loša ideja. Nije to prošlo baš glatko, bilo je mučnih trenutaka kad se peć pretvorila u dimnu bombu, para iz blata je toliko blokirala vazduh da vatra skoro da nije mogla goreti ali je zato dimila za priču. Posle par sati loženja bez bureta kada se cigla i blato osušilo je krenulo.

Neuspelih projekata ima koliko hoćeš....moje selektivno pamćenje ih na svu sreću briše:-) ali samo neki: ogromna ručno iskopana rupa koja je trebala biti jezerce curi (na sreću moje supruge koja je po fengšuiju našla da je taj položaj pogoduje ljubavnom životu van braka:-). Čiken traktor koji su poharale neke zverke, kokoške koje su nestajale, patke koje su nestajale (osim perja), malčiranje preko rizomskih korova, bacanje ćumura koji nije 'napunjen' direktno u baštu, elektrobajka, nekoliko varijanti motorizovanog sita za kompost, semenskih bombi koje nisu nicale, komposta koji nisu radili, dizajna koji nisu valjali itd. itd....

[TB]

Moje iskustvo je da sve ide puno sporije od planiranog, pogotovo ako ne kopiraš gotovo rješenje nego nadograđuješ.

[Nikola]

Da, sa nekim stvarima ide sporije nego smo se mozda nadali.

[zemljak]

jezerce curi (na sreću moje supruge koja je po fengšuiju našla da je taj položaj pogoduje ljubavnom životu van braka:-).

Pa normalno da ti je žena sretna. Bolje da si curi napravio jezerce, negoli dijete. Tad bi imao i ljubavni život van braka i alimentaciju:)

I Nikola može biti sretan, ako mu PONEKAD ide sporije od očekivanja.

Momci, i loše iskustvo se računa pod iskustvo. Pogotovo kad ga podijeimo sa čitateljima, da uče na tuđim greškama;)

Nego, Javorka se ništa ne žali... Oćemo do nje na roštilj, da vidimo tajnu uspjeha? Gospođa ima i orgonske topove, i sve radi..

[Nikola]

Ja se bojim ici kod nje, vec sam jednom otisao u vrt neke gospodje koja je *mislila* da od mene moze nesto nauciti pa sam jos u bedu od tog iskustva.

Ali, bio sam nedavno kod Alena koji gradi earthship, e tu se stvarno vide rezultati, steta sto je tako rijetko na forumu. Nazalost to bi moglo biti pravilo, da dok redamo uspjehe, nemamo potrebu za internetom, a kad negdje zapne, onda se dodjemo tu malo pozaliti :-)

Da me danas pitaju, rekao bih da mi je najveci uspjeh ovog projekta zvanog permakultura to sto obitelj koja je rodjena u gradu i koja je svo slobodno vrijeme provodila u ducanima, sada provodi jako puno vremena na selu i uziva u tome.

[fazy]

Nikola kaže:

... nažalost to bi moglo biti pravilo, da dok redamo uspjehe, nemamo potrebu za internetom, a kad negdje zapne, onda se dodjemo tu malo pozaliti :-)...

Ovaj forum, je izvor dragocjenog iskustva ljudi, koji su voljni podijeliti svoja iskustva (bilo uspješna ili neuspješna), kako bi drugi znali kako treba, i kako ne treba raditi. Lijepo je biti siguran da imamo mjesto gdje možemo potražiti savjet. A kad u nečemu uspijemo, bilo bi pohvalno da i to (saznanje i radost) podijelimo sa drugima.
Svakome ostaje na volju, da li će tu radost podijeliti sa drugima ili pokušati čuvati samo za sebe...
Radostan Vam pozdrav, dobri ljudi.

[Dzionik]

Često je to što napravim ili slabo vidljivo ili ne zadovoljavo osnovne estetske standarde pa pohvala izostane. E zato je tu net pa mogu da se sam pohvalim:-)

[javorka]

"Nego, Javorka se ništa ne žali... Oćemo do nje na roštilj, da vidimo tajnu uspjeha? Gospođa ima i orgonske topove, i sve radi.."

Nnema problema dećki - samo dođite i vidite moje kraljevstvo.

Ništa se ne želim - nema vajde od toga. Požalila sam se da sam ostala bez batata - sve voluharice pojele. Meni ostalo samo ono gomolja koji su se zametnuli malo sa strane jer su voluharice to obradile po špagi po sredini ..... . I zato ove kasne jeseni i zime vodim rat s njima. Nabavila sam one kupe (sljemenjake) koje se stavljaju na vrh krova pa im ispod toga na poklopcima od tegli stavljam otrove - vidjet ću rezultat ove godine.

Jedan naš uvaženi član (sada nije aktivan na forumu) mi je rekao da im za mamac stavljam kikiriki s otrovom jer da kikirikiju ne mogu odoljeti.

Da imam orgonitni top i veoma sam zadovoljna s njim jer osjećam da sam zaštićena od mnogih loših utjecaja (u blizini je i jedan veliki repetitor mobilne telefonije), a imam i mogo manjih orgonita koje postavljam po ranču.

Dođite kada vam je usput ili se organizirajte pa dođite zajedno (ako dolazite zajedno mogli biste mi napraviti i improviziranu racketnu peć)

[Isko]

Lijep pozdrav svima!
Nikad nisam bio previse aktivan na netu u bilo kom pogledu. Cini mi se da sam se u startu ogradio od tehnike i nije mi zao zbog toga. Ipak, kako vidim da ima ljudi slicnih interesovanja pokusacu da podijelim iskustva sa drugima ponajprije jer se nadam da bih mogao saznati nesto korisno a moguce da ce se neko okoristiti i o moje znanje ili greske. Sticajem okolnosti prije nekih osam godina kupio sam 5 duluma zemlje u blizini pored Vogosce u blizini Sarajeva. Kao i vecina gradske djece, a 42 godine sam zivio u strogom centru Sarajeva - nisam imao pojma o poljoprivredi. Dugi niz godina se, naravno iz hobija, zanimam ribolovom i cestim visednevnim boravcima u prirodi. U tom periodu mi se javila i zelja da pokusam sam nesto posaditi i odgojiti i tako je krenulo. Dakle nekih 7-8 godina sadim voce i povrce sa manje ili vise uspjeha. Prosle godine u aprilu sam zavrsio PDC kurs u Sarajevu a samu permakulturnu materiju pratim povremeno na netu nekih 3-4 godine. Svih tih 7-8 godina vrtlarim zajedno sa puncem i punicom i mogu reci da njima dugujem neka osnovna znanja iz konvencionalne amaterske  poljoprivrede. Od rijetkih sam sretnika koji na svojo parceli imaju cist potok koji ne presusuje i mali izvor pitke vode koju koristimo. Unazad 3 godine preselio sam sa porodicom na imanje, tu stalno zivimo mada i supruga i ja radimo u gradu. Previse sam oduzio sa ovom pricom pa cu malo skratiti a ukoliko nekom bude interesantno moze me kontaktirati. Trenutno na parceli imam preko 50 vocaka, sadjene u periodu od 12/2009 pa do dana danasnjeg. Razne vrste jabuka, krusaka, par sljiva, visanja, tresanja itd. Ponajvise kuburim sa kasnim proljetnim mrazevima ponekad i u maju. Vodim dnevnik o tome. Sto se tice povrca uzgojimo dovoljno krompira, luka, buranije, graska itd za vlastite potrebe. Negdje od 2011 imam i plastenik 50 m2 u kom sadimo crvenu papriku, istina hibrid, paradajz i krastavac. Imam i nesto sadnica aronije, borovnice i drugog bobicastog voca i dvjestotinjak malina - polke i vilameta. Veci dio povrtnjaka obradjuju konvencionalno punac i punica a od prosle godine sadim u slamu krompir, malo paradajza i patlidzana kao i tikvu i buraniju zajedno. Za naredne sezone imam namjeru povecavati sukcesivno lijehu po lijehu. Uradio sam i spiralnu u kojoj mi je ipak najvise majcine dusice. U vocnjak sam posadio desetak malih bagremova kao fiksatore dusika, ima nesto cicka koji je dinamicki akumulator itd. Imam i dosta iskustava sa pravljenjem jezeraca vise neuspjesnih manje uspjesnih. Kad citam ovo sto sam napisao izgleda kao da je nesto impresivno no samo na prvi pogled. Puno je tu pokusaja i neuspjeha no ima i nekih uspjesnih stvari. Zasad ovoliko. LP svima na Perforumu. 

[fazy]

Dobrodošao Isko!
Lijepo si to napisao.
Ostaje da Te čitamo i u drugim temama, kad nađeš prilike.
Pozdrav.

[Nikola]

Dobrodošao Isko, želim ti ugodno vrijeme ovdje na forumu i puno više uspjeha nego neuspjeha u radu.