Hehe, dobro, onda u kratkim crtama, što je on istaknuo kao tipične greške u permakulturi.
1. Treba znati što ne znamo i što znamoPri tom bih rekao kako misli na to da se mnogi zalete u nešto za što nisu kvalificirani i sposobni. To što smo odgledali neki video ne čini nas stručnjakom.
2. Samo - održivost ili proizvodnjaNeki krivo pretpostave kako metoda koja funkcionira u dvorištu može funkcionirati na velikoj parceli, farmi. Neke metode možemo jednostavno skalirati na velika područja, ali većinu ne možemo. Kod profesionalne proizvodnje mnogi novi faktori igraju značajnu ulogu, kao što su nacionalni propisi, ekonomija i sl.
3. Dizajn nije isti u svim klimatskim pojasimaIma ljudi koji bi kopirali rješenja iz pogrešnog klimatskog pojasa.
4. Permakultura olako kritizira agrikulturuVećina nas nije neovisna o industrijskoj proizvodnji hrane. Ako uzgajamo nešto hrane oko kuće, ne znači da možemo opstati bez poljoprivrede. Čak i ako uzgajamo sve što jedemo sami, obično ovisimo o državi u nekom drugom smislu, a država opet ovisi o poljoprivredi. Richard smatra kako je malo nepristojno što permakultura kritizira industriju hrane, a nije ponudila alternativna rješenja. Tim više što su mnogi u permakulturnim krugovima uzgoj hrane vidjeli samo na ekranu ili u knjizi, a kritiziraju ljude koji zaista uzgajaju hranu.
5. Permakultura ne nudi podatkeKlasična poljoprivreda nudi vrlo konkretne podatke, tipa razmaci za sadnju, prinos, cijena investicije, očekivani profit itd. Permakulturni krugovi su nasuprot tome skloni tvrditi kako je neki drugi način uzgoja bolji, uspješniji, a pri tom ne nude nikakve podatke, mjerenja, usporedbe. Npr, zašto bi hugelkulur bio bolji od bilo kojeg drugog načina sadnje?
6. Hvatati se za konkretna rješenjaNetko je primjenom permakulturnih načela došao do određenog rješenja koje funkcionira za njega, u njegovim uvjetima. Sada to rješenje postaje glavni fokus interesa, a ne načela kojima je došao do njega. Ako kopiramo samo rješenje, a izgubimo iz vida cijeli kontekst, moguće je da to isto rješenje neće uopće funkcionirati 50 km dalje, a moguće je da će na drugom kraju svijeta funkcionirati još bolje nego izvorno. Zato treba osim rješenja sagledati i kontekst.
7. Šumski vrtovi su visokoproduktivni, uz minimalan radOvo smatra glupošću. Za sadnju takvog vrta treba mnogo rada, također i za održavanje i berbu. Istodobno, nisu uopće visoko produktivni. On to uspoređuje sa uzgojem krava koje na istoj površini nude daleko više kalorija.
8. Uzgoj mesa loš, uzgoj povrća dobarIstiče kako ne postoji ekosustav koji je posve biljojedan. Smatra kako mit da je uzgoj mesa loš za ekologiju potječe od vrlo lošeg načina industrijskog uzgoja mesa. Njegovi su pašnjaci vrlo produktivni i profitabilni, a zahtjevaju minimalne uloge. Kombinira ih sa uzgojem šuma, voćnjaka i povrća, to čini jedinstvenu cjelinu koja iz godine u godinu popravlja kvalitetu tla cijelog imanja, a osigurava dobar život njegove obitelji. Istodobno hrani mnogo ljudi tijekom cijele godine hranom izuzetne kvalitete.
9. Mnoge stvari su konceptualne, netestirane u praksiKad je Mollison postavio neke temelje permakulture, u svojim knjigama i predavanjima on se poslužio mnogim konceptima koji nisu nikad testirani, ili nije nađena praktična primjena za njih. Kada on radi edukaciju, iz nje je izbacio sve što osobno nije iskusio i dokazao svojim radom, tako da njegova edukacija odudara od ortodoksne.
10. Permakultura ne izgleda na neki poseban načinKritizira fetiše poput hugelkultura, vrtnih spirala, čudnih oblika povrtnih gredica, pretjerana raznolikost povrća na njima, sve malčirano slamom bez nekog razloga. On smatra kako za većinom tih stvari nema nikakve potrebe, pogotovo na farmama.
11. Potiče se ljude na masivne zemljane radoveSvaka promjena oblika terena, poput terasa, brana, jezera, jaraka, ima dugoročan utjecaj na to kako će voda teći tim terenom. Utjecaj traje desecima ili stotinama godina. Ti zahvati su predstavljeni kao nešto posve jednostavno, neophodno za očuvanje prirode, pa se njih hvataju i posve neiskusni ljudi. Potiče se ljude na riskantne poteze koji mogu uzrokovati mnogo veću štetu ako se loše odrade, nego što bi trebali osigurati koristi.
12. Nema mnogo profitabilnih permakulturnih farmiOn to povezuje sa mitovima u permakulturi koje on nastoji razbiti. Po njegovim riječima, njegova je farma izuzetno profitabilna i može se reproducirati bilo gdje uz neke prilagodbe. Prilikom dizajniranja, on je iz permakulture izbacio sve za što nije vidio neku konkretnu korist. Mnoge stvari je i iskoristio, recimo oranje podrivačima po ključnim linijama (keyline) što je pravilno rasporedilo oborinske vode po cijelom terenu i pohranilo ju unutar tla. U par godina dubina humusa porasla je sa 14cm na oko pola metra. U najsušnijem dijelu godine, sve oko njega zna biti suho, a njegovi pašnjaci se zelene. Također, koristi mješovite kulture voćaka i bobičastog voća kao u šumskom vrtu, ali su sađeni u redovima radi učinkovitije berbe. Tako je on zadržao bioraznolikost a povećao produktivnost.
Rezime?
Ja sam pogledao bar 20-ak sati njegovih videa. U nekima, samo govori. U mnogima pokazuje detalje imanja. Vidi se kako je izgrađen kokošinjac i kako ga premješta po imanju. Vidi se na koji način sakuplja, transportira i priprema jaja za prodaju. Vidi se koje alate koristi u no-dig vrtu, a vidi se i gomila povrća koje tu uzgoji. Što sve stavlja u sanduke za prodaju (veg. box).
Koliko ga sve to košta i koliko zaradi od pojedine aktivnosti, objasnio je u ovom predavanju:
Tema: Richard Perkins - Kritika na mitove u permakulturi (Pročitano: 2872 puta)
