razvoj podrazumjeva neku konstantnu promjenu, napradak prema nečemu, progres, to vole političari koristit kad pričaju ljudima o ekonomskom razvitku jer on obično podrazumjeva i bolji životni standard što ljudi mnogo vole da slušaju...
međutim, sve što se razvija, ne može se razvijati u nedogled. negdje mora biti kraj. i rimsko carstvo se razvijalo, ali je propalo.
s druge strane, ako neka zajednica želi biti održiva, ona mora ostvariti balans između inputa i outputa, tj. obim proizvedenih ekonomskih resursa mora biti izjednačen sa obimom onih utrošenih, pa tu ne ostaje prostora za razvoj u bilo kojem pravcu...
nekad su sve ljudske zajednice bile održive, ali sa pojavom poljoprivrede i domestikacije životinja, dolazi do akumulacije resursa, prinudnog rada (ropstva) i na kraju finansijskog tržišta, javljaju se i u uslovi za "ekonomski rast". kako taj rast obično traje duže od prosječnog ljudskog života, njegovim teoretičarima je postalo moguće ubijediti ljude kako je on moguć u infinitivnom smislu.