Rucak u 5: valoviti krumpirici

[Harp]

valoviti krumpirici

Ovo je moj nacin pecenja krumpira do kojeg sam dosao cisto razmisljanjem u odnosu na probleme koje sam primjecivao kod (ravnog) rezanja krumpira nozem.


Glavni problemi kod ravnih ploha su:

- ravne plohe teze ka tome da se priljube jedna uz drugu
- time krumpir bude nedovoljno pecen, pogotovo ako su 3 komada spojena, srednji moze ostati sirov.
- time krumpir tezi ka zauzimanju geometrijskog polozaja, pa bude slozen kao drva, ili cackalice
- time se smanjuje mogucnost jednolicnog prihvacanja zacina, kao i pravilnog homogenog mjesanja
- time se krumpir cijelom svojom povrsinom zapece za dno pleha, cesto izgori na toj strani, bude pretvrd, te ga je tesko odvojiti od pleha


E sada da se to sve izbjegne, sjetio sam se upotrijebiti jednu lisnatu oprugu (koja se pobacivala po garazi) i cijeli krumpir samo s njom sjecem, tako da nigdje nema ravne plohe.

Rezultat je potpuno suprotan od onog sto se moze dobiti ravnim nozem, dakle, krumpiri se ne priljepljuju, zacini se ravnomjerno prihvacaju, jednostavnije se mjesa i ne zalijepi se za dno pleha, jer je valovit I sve bude ukusnije.

Da stvar bude jos bolja, krumpir izgleda dekorativno i cudnovato u tanjuru, a vrlo jasno se primjeti i razlika u okusu, zbog samog oblika.

Naime, na okus utjece apsolutno ama bas svaka sitnica, nije on uvjetovan samo i iskljucivo materijalom ili njenom kolicinom. Za primjer, kada sam radio kruh, u receptu je pisalo staviti zlicicu soli, i mislim si ja, ako je uspijem homogeno umjesati, kruh ce biti najbolji! Posto se u kruh dodaje i voda, ja sam lijepo sol rastopio u vodi i sve zamjesao. S matematicke strane sve je isto, i sol i kolicina, no kruh je bio bljutav. Ako se koristi ista kolicina ali grublja sol, tako da se umjesa u brasno, dobije se vrlo ukusni kruh. Isto vrijedi i za svu ostalu hranu - na ukus utjecu svi moguci parametri, pa i velicina i oblik pojedinih komadica.

Ok, vratimo se valovitim krumpiricima, recept za 3 obroka:

koristen je pleh velicine cca 40x24x6cm visine, niski pleh (1 cm) nije dobar, krumpir se previse isusi.

- 1 kg bijelog krumpira
- komadi mesa po izboru (kod mene pribatak od ptice), nekada stavim hrenovku uzduzno  presjecenu po pola, a valjda moze i drugo*
- zacini: celer 1 k.z., persin list 1kz, sol 2 kz, slatka papricica 1 kavena zlicica, ljuta papricica na vrh noza
- ulje oko 0.5dcL ukupno, mozda i manje, dakle u krumpir i pleh


postupak

prvo se krumpir ocisti, posusi na salveti i nareze u posudu tako da ne bude deblji od 2cm. Treba teziti da bude jednolican po dimenzijama. Onda se u njega sipa malo ulja, uz homogeno mjesanje kuhacom da se sav namasti. U posudi na dnu ne smije biti ni ulja ni tekucine, a krumpir mora biti sav nauljen, sjajan. To je bitno, jer, ako krumpir nije impregniran uljem, tada sol iz zacina od njega pocne izvlaciti i izlucivati vodu, koja sapere sve zacine na dno pleha. Dakle, najprije ulje u krumpir, onda se naulji pleh, tek kada je sve to pripremljeno, se postepeno i homogeno umjesaju zacini (koje smo priredili u posebnoj kutijici) i odmah sve istrese u pleh. Povrh krumpira se napravi na par mjesta prostora za meso, koje se ekstra posoli s malo grube soli.
Sve se to, skupa s plehom, ubaci u predgrijanu pecnicu na 180 st.C na sljedecih sat vremena.

Kada je sve gotovo, pleh se odmah izvadi na stol i podijeli se svakome meso koje mu pripada, a krumpir se smije poceti dirati s spatulom tek kada se ruka moze drzati na dnu pleha bez da opece. To je potrebno jer kada se krumpir malo ohladi, on u sebe povuce malo ulja s zacinima i lakse se odlijepi od pleha i bude ukusnije. U plehu ne ostane nista vidno ulja, u smislu da ga se treba izliti (baciti).

Ovo spada u brzo jelo koje treba samo povremeno jesti.

Iza ovog jela pase (juicy) bistri sok od jabuke!


* meso treba biti prethodno zamrznuto (hladno) da u toku pecenja ne izgori, pogotovo hrenovke.


EDIT 11/24

Valoviti krumpirići #2446