Vjerojatno je općepoznato da se pH vrijednost tla može dići dodavanjem vapna.
KALCIT
smanjuje kiselost tla
pospješuje rahlost tla
povećava otpornost na sušu
omogućava absorbciju mikroelemenata
povećava prinos kultura
Kalcizacija je postupak dodavanja Kalcita u tlo sa ciljem unošenja kalcija koji se iz tla gubi ispiranjem i prinosom.
Kalcizacija omogućava brzu razgradnju biljnih ostataka, povećava sposobnost upijanja i zadržavanja vode u tlu.
Kalcit je prirodno gnojivo, a njegovom upotrebom sprječava se zagađenje pitkih voda.
Kalcit se unosi u tlo ručno ili strojno u primjenu mineralnih gnojiva i stajnjaka ravnomjerno te se zaore.
Najpovoljnije vrijeme primjene:
Voćnjak, vinograd, travnjak, pšenica, šećerna repa, povrće: 11. - 12. mjesec pred jesensku brazdu.
U pravilu 15 - 30 dana prija sijanja svih kultura.
Doziranje:
niska kiselost: pH 6 - 7 do 0,5 kg/m2
srednja kiselost: pH 5 - 6 do 1,5 kg/m2
visoka kiselost: pH manje od 5 do 2,5 kg/m2
Raspon pH za najbolji prirast određene kulture:
travnjak 4,8-6,2
kupus 6,7-7,4
kukuruz 5,8-7,2
pšenica 6,0-7,6
repa 6,8-7,5
ječam 6,2-7,5
Vrijednost pH je važan pokazatelj agrokemijskih svojstava važnih za ishranu bilja. S obzirom da ispiranjem lužina iz tla (uglavnom kalcija) dolazi do promjene kemijskih i fizikalnih svojstava tla, na taj način što se na adsorpcijskom kompleksu tla povećavaju vodikovi ioni na račun lužnatih te se tako povećava i kiselost tla. Jedna od važnih mjera smanjenja kiselosti je kalcizacija. Njome se u tlo unose različite vapnenaste tvari u određenoj granici, jer preveliko unošenje vapnenastog materijala na jako kiselom tlu u jednom zahvatu može uzrokovati nedostatak drugih mikroelemenata i stres za narednu kulturu. Većina operacija unošenja vapna u tlo obavlja se nakon žetve žitarica ili skidanja usjeva. Nagla promjena od vrlo kisele do neutralne sredine mijenja fizikalna i kemijska svojstva tla te se tada moraju unositi veće količine fosfora i mikroelemenata uz unošenje organskih gnojiva. Kalcizacija se provodi prema preporuci laboratorija za analizu tla, s tim da se, ako se radi o jako kiselom tlu materijal za kalcizaciju može dodati u više navrata... U povrtlarskoj proizvodnji simptomi nedostatka kalcija se najprije vide na mladom lišću kao kloroza. Biljke sporije rastu, značajno je usporen razvitak korijena, a biljke često imaju „grmoliki“ izgled. U kasnijim fazama deficita kalcija na povrću se zapaža nekroza mlađeg lišća koja se širi od vrha i rubova, pri čemu lisni nervi imaju tamnu boju. Lišće se kasnije najčešće uvija, a takve biljke lako poliježu zbog slabljenja staničnih stijenki. Upravo zbog takvih problema je neophodno pravilnim agrotehničkim mjerama utjecati na održavanje plodnosti tla i ujedno sprečavati njegovu daljnju degradaciju.
(citat) kopirano sa
http://www.humus-trbuscic.com/kalcizacija.phpMara Bogović, dipl. ing. agr.
Stručni savjetnik za ratarstvo
Odsjek HZPSSa, Varaždinske županije