Kako stabljike rastu, otkidam ih od matičnog "krumpira", sa svake stabljike skinem par donjih listova i ubacim stabljike u teglu s vodom. Ne koristim nikakve hormone za ukorijenjivanje, stabljike bez puno brige puste žile za dan-dva.
Iz jednog mjesta na batatu rastu po dvije-tri stabljike, što otežava otkidanje. Ako pokušam iščupati veću granu, ona manja pored nje se ošteti i slabo napreduje. Ako škaricama ili nožem odsiječem veliku granu blizu "korijena", ostale se ne oštete, a ova u vodi se jednako ponaša kao i ona otkinuta.
Ako otkinutu granu ne očistim od lišća nego je sa svim lišćem ubacim u vodu, ona ubrzo uvene. I ta uvenuta, kad joj skinem donje lišće, brzo se oporavi i pusti žile.
Ono otkinuto lišće jedem sirovo, salata sa prozorske daske.