Čičoka

[Nikola]

Da, imam dvije sorte, crveni i bijeli fuseau (to je po mojoj procjeni, a zapravo ne znam što sam dobio kada sam kupovao).

Crveni fuseau -> https://hudsonvalleyseed.com/products/red-fuseau-sunchoke?variant=31827490275373
Bijeli fuseau -> https://hudsonvalleyseed.com/products/white-fuseau-sunchoke?variant=31827472875565

Prvi trgovac je prodavao "ljubičaste čičoke". Kad sam ih primio, prelistao sam najpoznatije sorte i mislim da bi to bilo "red fuseau".
Drugi trgovac je prodavao samo "čičoke". Izgledom su mi skoro iste kao ove ljubičaste, jedino je boja žućkasta, a ne ljubičasta. Pa pretpostavljam da je to bijeli fuseau, ali moglo bi biti i nešto drugo. Postoje i one sorte uske i dugačke, kao prstići. Te nemam.

[bambi]

Te uske i dugačke nazivam divlja čičoka. Raste kojekuda. Vadio sam ih uz Savu (Zagreb).

[Nikola]

Na ovom videu:

Čovjek opisuje sorte:
- Chinese
- Red fuseau
- Fuseau
- White  truffle
- Aurora rubin

Također spominje usku dugačku sortu "Herman". Vjerojatno ih ima još mnogo.

[bambi]

Da ti malo zazubice narastu. Dio berbe prije par godina. Desetak stabljika.

[Nikola]

Da meni toliko izađe iz svakog reda, nitko sretniji od mene 

[Nikola]

Sad sam izvadio još jednu, odmah pored one prije 2 tjedna. Ovdje sam našao 24 čičoke, dvije sam odmah vratio u jamu. Znači ostadu mi 22 (na slici).

Cvjetanje je prošlo, lišće pomalo žuti. Mislim da više nemam što čekati, sljedećom prilikom počinjem vaditi sve redom.

Odlučio sam se za mješovitu kulturu, pokušati ću uzgojiti na tom mjestu raž i grahoricu (zelena gnojidba) do proljeća. Oni se siju sad na jesen, samo ne znam je li kasno. Stvaraju mnogo biomase do kasnog proljeća, dok čičoka krene ozbiljnije rasti.

Znači, kad vadim čičoku, želim da mi sjeme zelene gnojidbe propada u zemlju i tako se dobro zasije. Nadam se da će bar malo potjerati do prave zime, i onda u proljeće krenuti prvi. Pa kad čičoka nikne kroz tu masu, nadam se da joj neće smetati, da će uspješno zasjeniti masu i konačno profitirati od razgradnje zelene mase. I zato ne želim čekati sa vađenjem do zime, jer onda gubim priliku da još nešto uzgojim.

[bambi]

Prije osam godina. Uz svaku stabljiku po prilici ovoliko.

[Nikola]

Prije osam godina. Uz svaku stabljiku po prilici ovoliko.

Imaš li kakvu preporuku za gustoću stabljika? Je li bolje paziti da svaka ima cca pola metra oko sebe, ili ostaviti da raste gusto? Negdje su rekli da budu krupnije ako ima više mjesta, pa me zanima jesi li i ti primijetio slično, ili ne drži vodu?

[bambi]

Dobro si procijenio (pola metra). Može i malo gušće, ali treba dodatno zalijevati kad je suša, pa i malko zagnojiti. Barem sam ja to radio intuitivno. I nisam požalio. Sada je vrijeme i za prvo vađenje. Kao što sam ranije pisao, ostavio sam nešto i za proljeće. Mislim da će dosta toga ostati zatrpano, netko je pisao da je frzao, pa ih dodatno posijao  . Za par sezona se dosta nauči. Ja samouk.

[Nikola]

Jel tko probao laktofermentiranje (kiseljenje) čičoke?

[Nikola]

Krenuo vaditi čičoku. Imam 3 reda crvene, 4 reda bijele. Crvene idu puno lakše. Sve se drže blizu stabljike i praktički ih sve izvadim kad povučem stabljiku. Bijela raste dosta drugačije. Na stabljici ostane samo nešto sitno, bezveze. Pravi primjerci su dosta daleko, moram svuda naokolo tražiti i sigurno nisam sve našao. Nekad već zaključim kako nema tu ništa, povučem još jednom grabljama izvučem klaster koji jedva stane u dvije spojene šake.

Kakogod, čini mi se tu negdje isti prinos, možda 50-ak kila po redu. Sve spremam u plastična korita ili stare plastične vreće, skupa sa zemljom. Zemlja nije baš vlažna, sad mi odgovara tako dok vadim. A kasnije, možda ću sve navlažiti malo vodom.

[Nikola]

Prošlo je više od mjesec dana. Čičoku jedemo dosta često. U vreći sa zemljom se drži odlično, ne mijenja se uopće.

[Nikola]

Čičoka u vreći sa zemljom cijelo vrijeme ostaje svježa. Okus se mijenja samo na bolje, postaje pomalo slađa.

Probao sam i u kanti sa vodom. Znači jedno 10 kila temeljito oprao jakim mlazom vode i ostavio u kanti sa vodom. Kanta stoji na otvorenom, temperature su trenutno oko nule, ali znalo je biti i 12-15 stupnjeva. Nešto više od mjesec dana, voda je dobila vrlo blagi miris ustajalosti. Jedva primjetno, i to vjerojatno za onih toplijih dana. Čičoke iz te "ustajale" vode sam još jednom oprao i pojeo, sada su još bolje. Ukusnije od onih koje su stajale u vreći sa zemljom. Isto mi govore ukućani, kažu da je sada "baš slatka". Jedemo ju samo sirovu, tako da ne znam kako ovo utječe na druge načine pripreme.

Uspoređujem bijelu i crvenu sortu što se tiče okusa i svega ostalog. Meni osobno, bijela je bolja. Malo više posla za očistiti jer je nepravilnog oblika, ali isplati se. Crvena još ima blago nezreli okus, u usporedbi sa bijelom. Ali razlika je zaista suptilna, da u mraku probam jednu, vjerojatno ne bih bio siguran je li bijela ili crvena. Jedino kad jedem istodobno jednu i drugu, osjetim da je bijela mekša pod zubima, ispuni usta slatkim sokom i užitak je jesti. Moja kći koja nije baš ljubitelj čičoke kaže da joj je crvena bolja. Kaže, okus je više neutralan, bijela joj ima previše tog okusa koji joj nije baš nešto. Znači, ipak je stvar pomalo individualna. Crvena i bijela su stajale zajedno u istoj vreći od berbe, tako da ne vjerujem da je način čuvanja mogao utjecati na "zrelost" ili nešto drugo.

Prodao sam dosta te čičoke. Stavio sam u oglas prije mjesec - dva, i nitko se dugo nije javio. Mislim da je bilo više takvih oglasa, svi su istodobno brali i krenuli prodavati. Sad je zahladilo, zemlja smrznula, pokrio ju snijeg, pa kome je ostala u zemlji, ne može do nje. Zadnjih dana me više ljudi kontaktiralo, pošaljem u paketu po 5 kila, dao sam i nekim ženama na tržnici... Bilo bi super da ju rasprodam do proljeća.

Ako mi ostane značajna količina, recimo polovicom 3. mjeseca, veseli me da probam sa laktofermentacijom, tj. ukiselim ju. Za sad mi se to ne radi jer imam mnogo svježe, a imam i drugih kiselih stvari pa ne vjerujem da bi jeli još i čičoku kiselu. I mislim da kiseljenje ne bi funkcioniralo na ovim temperaturama, jer ni ova u kanti vode se nije ukiselila. Nije se gotovo ništa desilo sa njom. Osim tog vrlo blagog mirisa, uz koji onda ide bolji ukus i lakša probavljivost. Nagađam da je fermentacija krenula, pa stala zbog hladnoće. Ako je to u pitanju, onda bi fermentirana trebala biti odlična.

[TB]

Ovo je super otkriće da skladištenjem postanu slađe!

"The tuber contains about 2% protein, no oil, and little starch. It is rich in the carbohydrate inulin (8 to 13%), which is a polymer of the monosaccharide fructose. Tubers stored for any length of time convert their inulin into its component, fructose. Jerusalem artichokes have an underlying sweet taste because of the fructose."

To ujedno znači i da im se povećava kalorijska vrijednost. Navodno isti proces se događa ako se smrzava.

Par pitanja:
Jeste li razmišljali da ju jednostavno ostavite u zemlji cijelu godinu pa po potrebi iskopavate?
Da li gulite koru prije konzumacije? Nije glatka kao krumpirova pa ju je teže iskefati platičnom kefom.

[Nikola]

Jedemo ju većinom sa korom. Probali smo i bez kore ali za sada ne vidim nikakvog razloga da se kora guli?

Nisam baš razmišljao da ostavim cijelu godinu u zemlji jer će po ljeti proklijati, a tijekom zime bude pokrivena snijegom. Kopanje je zaseban posao za koji treba imati volje i vremena. Ako je očišćena čičoka u vrećici u hladnjaku, onda se i jede svakodnevno. Ako je negdje u vrtu u zemlji, onda se jede samo kada nastupi kataklizma, propast civilizacije :-) Šalim se, ali mislim da treba maksimalno olakšati konzumaciju, a naraditi se samo jedan dan u godini oko kopanja. Na ovaj način možemo konzumirati 100 kila godišnje. Da je u zemlji, više bi pojeli miševi nego mi.