Pokrovni usjevi - eng. "cover crops" - usjevi koji se uzgajaju tipično na većim površinama sa ciljem prekrivanja golog tla, popunjavanja prostora između glavnih (komercijalnih) kultura, radi poboljšanja strukture tla, obogaćivanja tla hranjivima, spriječavanja korova, zaštite od erozije itd.
U permakulturi se velika pažnja daje intenzivnom uzgoju na malim površinama, visoke gredice, malčiranje slamom, drvenom sječkom, kompostiranje, sadnja kompliciranih polikultura itd. Na većim površinama je takva praksa dosta često nemoguća odnosno ekonomski neopravdana. U komercijalnoj poljoprivredi postoji praksa koja nije nužno organska, ekološka, permakulturna, ali se dosta uspješno kombinira sa regenerativnom poljoprivredom i permakulturom u širem smislu.
Upravo istražujem neke osnove uzgoja povrća za osobne potrebe kombinirano sa pokrovnim usjevima. Dakle, postoji opcija da se tlo održava bez ijedne travke, debelo malčirano, da se tlo hrani kompostom koji se odvojeno priprema itd. što je lijepo kada se koristi na 50-100 m2, ali za površine od 500-1000 m2 mi to ne izgleda vjerojatno. Ne samo što je zahtjevno u smislu vremena i rada, nego postoje i objektivne kritike na tzv. Back-to-Eden metode formiranja "šumskog tla" i onda uzgoja povrća koje ni po čemu nije šumska biljka. Umjesto toga, preporuča se neprestani uzgoj odabranih kultura koje se stalno smjenjuju. Vrt je maksimalni broj dana u godini zelen, uvijek nešto u njemu raste neovisno je li to nešto jestivo ili tek tako da popuni prostor. A opet, ne dopušta se nasumično nicanje korova tj. biljaka kojih se teško riješiti i koje su kasnije problem za željenu kulturu.
Pokrovni usjev zapravo može biti svaka biljka. Mogu biti leguminoze poput djeteline, lucerke i sl. koje se tipično siju radi fiksiranja dušika, ali mogu i trave, pogotovo ako se želi tlo održati "živim" i zimi. Neke od tih trava su zob, raž, kukuruz, pšenica ili manje poznate trave koje nisu za ljudsku ishranu. Važno je da se radi o biljkama koje je lako kontrolirati i u pravo vrijeme ukloniti. Npr. većinom su to jednogodišnje biljke koje će odraditi kratku sezonu rasta i onda odumrijeti. Ako ne želimo da se same iznova zasiju, treba ih pokositi prije nego se to dogodi.
Koju biljku ili kombinaciju biljaka koristiti kao pokrovni usjev, to je veoma komplicirana tema jer ovisi o zaista mnogo stvari. Najvažnije, što planiramo postići, ali i koja kultura se planira prije ili nakon pokrovne, koje je vrijeme rasta, koje su nam metode "uništavanja" dostupne itd.
Opsežan priručnik za pokrovne usjeve, na eng. jeziku:
https://www.sare.org/wp-content/uploads/Managing-Cover-Crops-Profitably.pdfJa sam više-manje nehotično došao do nekih biljaka koje dobro funkcioniraju kod mene. Kada sam povadio krumpir, ostavio sam golo tlo, nisam znao što bih s njim ili nisam imao vremena baviti se njime. Sama se zasijala divlja salata,
https://www.plantea.com.hr/divlja-salata/. Godinu je dana prostor ostao netaknut, a divlja salata je dvogodišnja biljka. Znači sljedeće je godine izrasla do 2m visine sa vrlo snažnim stabljikama koje su se ubrzo potpuno osušile. Očito se i zasijala u međuvremenu. Te suhe stabljike sam pokosio i iskoristio negdje kao malč, ali prilično grub, čvrst, skoro kao da sam granje prostro po tlu. Tu gdje su rasle te divlje salate, ostalo je tlo prilično golo, bez trave, ali veoma rahlo, tamno, rekao bih da izgleda bolje nego kada sam povadio krumpir. Sad čitam da ta divlja salata ima snažan i veoma dubok korijen, a ja korijen nisam dirao. Nešto mi se mota po glavi da sam "nehotice" dobro pripremio vrt za proljeće i ponovni uzgoj krumpira, ali me brine to mnoštvo sjemena divlje salate. Tko zna što će tu u proljeće niknuti prije krumpira. Uglavnom, možda sam na tragu neke kombinacije sa ovom samoniklom biljkom, ako uspijem skužiti kako funkcionira. Nažalost, nema baš mnogo informacija o njoj, moram kopati malo dublje.