Zadnjih 10-ak godina sam vjerojatno isprobao skoro sve metode uklanjanja trave sa livade. Izvorna ideja, oguliti travu, nije dobra. Previše posla za vrlo male površine, previše uništavanja dragocjene simbioze biljaka i mikroorganizama, a zapravo ne garantira da ćemo se riješiti korova.
Ljeti, najbrža metoda je solarizacija. Pokrije se trava prozirnim najlonom (folijom sa starog plastenika) na par dana. Sunce zagrije tlo na sličnu temperaturu kao u komposteru kod brzog (vrućeg) kompostiranja. To uništi travu, korijen, sjeme korova, a tako kratkotrajno pregrijavanje zapravo ne čini značajnu štetu mikroorganizmima. Nakon par dana se najlon skida i može se saditi u ostatke travnjaka. Ili se može malo pričekati da se ostaci bolje razgrade.
Sljedeći dovoljno dobar način je pokrivanje travnjaka neprozirnim materijalom. Literatura kaže, ljeti je ovoj metodi potrebno oko 3 tjedna, a u hladnijem razdoblju (recimo rano proljeće) je više kao 6 tjedana. Povremeno treba odgrnuti i provjeriti stanje. Obje metode (pokrivanje prozirnim i neprozirnim materijalom) imaju velike prednosti u odnosu na mehaničku obradu, znam to nakon što sam probao i oranje, frezanje, guljenje travnatog pokrivača...
Travnjak je zapravo odlična početna točka za formiranje novog vrta. Gusto korijenje, kada se krene razgrađivati, ostavlja strukturu rahlog kruha u tlu. Sve druge metode koje sam probao možda eliminiraju travu ali ne ostave tako rahlo i živo tlo.
U prvom planu na slici su izvorni travnjak, buduća gredica pokrivena agrotekstilom, te vrt koji sam ručno prekopao. Na ovom prekopanom već niče korov, i još će ga biti prije nego nikne krumpir.