Borovica (Juniperus Communis)

0
(0)

4 komentara na forumu Autor: zemljak zadnji komentar: 21/03/2014 18:23 od buza

Uglavnom ljekovita (čišćenje organizma, koža..), i za rakiju. Trajno drvo za stupove (30ak godina bez problema traje). I za dimljenje mesa.
Malo smo krčili pa ih imam ohoho spiljenih i još duplo živih. Možda ih spalim i napravim lijek protiv kuge :)

kopirano iz Šumarskog lista:
KORISTI OD OBIČNE BOROVICE (JUNIPERUS COMMUNIS L.)
Mogućnost izvora prihoda od te šumske vrste, no i opasnost da se potpuno
iskrči
Milan GLAVAŠ*

SAŽETAK. Obična borovica je u nas široko rasprostranjen i
koristan grm čiji plodovi služe kao sirovina za izradu prerađevina.
Te prerađevine nalaze vrlo različitu primjenu u službenoj i
narodnoj medicini, u kulinarstvu i drugdje. U tu svrhu potrebnoje organizirano sakupljanje plodova uz poznavanje načina sušenja
i spremanja istih, te organiziran marketing o čemu se govori
u ovom radu.

Uvod

Rod Juniperus L. obuhvaća oko 60 vrsta rasprostranjenih u velikom
dijelu sjeverne hemisfere, od polarne zone do planinskih predjela u tropima
(Vid ako vic, 1982). Od toga, nekoliko vrsta dolazi prirodno u našim
krajevima ali ih ima i introduciranih. Među domaćim vrstama najrasprostranjenija
je obična borovica — Juniperus communis L. koja zbog
svojih osobina zaslužuje naročitu pažnju.

Obična borovica je najrasprostranjenija vrsta četinjača uopće. Dolazi
u Evropi, Aziji, Sj. Americi i sjevernoj Africi. U nas je prirodno također
vrlo raširena u hrastovim i bukovim šumama, degradiranim šumama bukve
i jele, na otvorenim položajima, na planinskim pašnjacima, goletima i šumskim
sječinama, na vapnencu, serpentinu i silikatu. Veoma je česta na kiselim
tlima u degradiranim šumama kitnjaka i breze, te u vrištinama i bujadnicama
(V i d a k o v i ć, 1982).

Ova vrsta ima nekoliko geografskih rasa i čitav niz hortikulturnih formi
i varieteta koje se razlikuju po uzrastu, iglicama ili plodovima po čemu
je veoma cijenjena u hortikulturi. Uz to, dobrom ogranizacijom i poznavanjem
načina sakupljanja, sušenja i spremanja plodova te organiziranim
marketingom klasična vrsta pruža mogućnost dobrih prihoda za društvene
organizacije i pojedince čemu bi trebalo dati veće značenje od sadašnjeg,
na što želim ovdje upozoriti ili barem ponukati na razmišljanje u tom smislu.
Da bi se to lakše razumjelo najprije se govori o upotrebi obične borovice,
napose plodova, njihovom sakupljanju i današnjoj problematici organiziranog
sakupljanja klekinja.

* Mr Milan Glavaš, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska c. 25.
153

Upotreba obične borovice

Kao vrlo raširena i česta biljka obična borovica može naći i ima vrlo
raznoliku primjenu u zadovoljavanju čovjekovih potreba. Tako se ona, kako
je rečeno, mnogo koristi u hortikulturi, a kao tipična vrsta može koristiti
u obliku pretkulture za pošumljavanje siromašnih pjeskovitih terena,
požarišti i drugih čistina (Vidaković , 1982). Ova, i druge vrste borovice,
od naročite su važnosti s obzirom na male zahtjeve prema tlu, pa su konkurentne
prema drugim biljkama u borbi za opstanak (Kušan, 1956). Pojedini
dijelovi borovice također nalaze svoju primjenu kao:

Drvo borovice može se koristiti u tokarstvu i rezbarstvu za izradu lula,
štapova, ukrasnih predmeta, nadalje kao kolje za vinograde, a može
služiti i za izradu drvenih posuda različite namjene (U g r e n o v i ć, 1948).
U našim selima drvo služi za klasično sušenje mesa. Nekad se drvo palilo
(i češeri) za raskuživanje prostorija (T o d o r o v, 1984).

Pored toga drvo borovice (Lignum Juniperi) iz stabljike i iz korijena,
te sam korijen (Radix Juniperi) nalaze primjenu kao ljekoviti dijelovi biljke
kao diuretična sredstva (Kušan , 1956). Suhom destilacijom drva dobiva
se ulje (Oleum Candinum ili Oleum Juniperi empyreumaticum) koje se primjenjuje
kod nekih kožnih bolesti (W i 11 f o r t, 1978).

Iglice i vrškovi grančica (Herba odnosno Summitates Juniperi) koje se
sabiru od travnja do kraja lipnja mogu se upotrijebiti za pripremu vitaminskih
čajeva. Oni sadrže blizu 100 mg% vitamina C (Grlić, 1980).

Uz navedenu upotrebu i primjenu pojedinih dijelova obične borovice
neusporedivo su više u upotrebi njezini plodovi (češeri) (Fructus ili Baccae
Juniperi), u narodu poznati kao bobe ili klekinje radi čega se o njima govori
posebno.

Upotreba boba

Bobe općenito imaju vrlo raznoliku primjenu u službenoj i narodnoj
medicini. Upotrebljavaju se zdrobljene kao začin pečenom mesu, osobito
divljači i drugim namirnicama. Grli ć (1980) navodi da se od njih u skandinavskim
zemljama pravi posebna vrsta piva, a da se u Francuskoj iz njih
proizvodilo »vino«. Međutim Todoro v (1984) navodi da se to vina osim
u Francuskoj proizvodi i u nekim našim krajevima.

Daleko je lakše shvatiti široku primjenu boba ako se vidi njihov kemijski
sastav. Willfort (1978), Grlić (1980), Kušan (1956) i drugi navode
da klekinje sadrže oko 1 do 2% eteričnog ulja koje se sastoji uglavnom
iz terpena, oko 33% šećera (invertni i grožđani), oko 10% smole, nadalje
se u njima može naći nešto organskih kiselina (mravlja i octena), gorke
tvari juniperina, gume, pektina, voska, odnosno masti slične vosku, tanina,
pentozana, inozita, flavonskih heterozida, taninskog glikozida, kalcija, kalija,
mangana i dr.

Navedeni kemijski sastav odnosi se uglavnom na suhe plodove. Razumljivo
je da bobe ovako bogata kemijskog sastava mogu služiti kao sirovina
za pravljenje različitih produkata koji nalaze vrlo važnu i raznoliku primjenu
u narodnoj ili službenoj medicini ili im je namjena drugačija. Tako
se iz boba pravi:

Ulje (Oleum Juniperi baccarum). Iako ga ima i u drugim dijelovima
uglavnom je sadržano u plodovima, pa se iz njih i dobiva i to destilacijom.
Ulje je glavni produkt plodova borovice sa vrlo važnom ulogom u medicini.
Ostali produkti iz plodova dobivaju svoju važnost također radi sadržaja
ulja. Iz plodova i iglica nakon destilacije može se proizvesti fina meka tkanina
slična vunenoj (T o d o r o v, 1984).

Špirit od borovice (Spiritus Juniperi). Sastavljen je iz jednoj ulja od
borovice i tri dijela alkohola (Spiritus vini).

Tinktura borovice (Tinctura Juniperi). Dobiva se stavljanjem plodova
borovice u alkohol ili jaku rakiju, zatim se ostavi na suncu da provrije.

Sok borovice (Succus Juniperi inspissatus i S. Juniperi). Priprema se
od plodova sa ili bez dodatka šećera.

Rakija. Opće je poznato da se od plodova borovice prave naročite vrste
rakija kao vodnjika (zreli se plodovi maceriraju i prepuštaju alkoholnom
vrenju), brinja, brinjovka, klekovača, borovička (bobe smrvljene i mješane
s vinskim tropom), užička šljivovica (dobije se maceracijom boba u rakiji
dobivenoj iz vinskog tropa ili šljivovice) i druge. Naši seljaci prilikom
pečenja rakije ujedno dobivaju i eterično ulje u manjim količinama za
vlastite potrebe. Sama rakija sadrži također ulje radi čega je u narodu vrlo
cijenjena i skupa (1 litra 2.000,00 din) a služi kao sredstva za masažu
reumatičnih dijelova tijela ili za unutarnju upotrebu. Unatoč visoke cijene
ove rakije nema nikada dovoljno u prodaji.

Vino. Gore navedeni naziv »vodnjika« za rakiju također se upotrebljava
za vino od borovice (To do rov, 1984). To vino nazvano vodnjika ili
venjovača priprema se, prema istoj autorici, od svježih plodova i vode, tako
da plodovi čine četvrtinu ukupne zapremine. Ono je prijatan i ljekovit
napitak, a da bi imalo bolji ukus dodaje mu se po koja suha kruška i ostavlja
na hladnom mjestu dva do tri tjedna.

Berba plodova obične borovice

Za dobivanje navedenih produkata iz plodova borovice potrebno je sakupiti
prilično velike količine tih plodova bez obzira da li služe za industrijsku
ili individualnu preradu. Zbog toga se sakupljanju, sušenju i spremanju
klekinja treba posvetiti naročita pažnja, jer o tome može ovisiti sama
prerada boba i kvaliteta dobivenih produkata.

Ovisno o nadmorskoj visini na kojoj biljka raste plodovi se beru od
kraja ljeta do zime. Branje rukom vrlo je sporo, i nezgodno. Ako se rukom
beru male količine, tada se to radi u radnim rukavicama. Inače se
plodovi sabiru tako da se grana omlate štapom. Najbolje je da se na ponjavu,
ceradu, jutu ili drugu čvrstu tkaninu uz tri ruba savije dugački prut
u obliku slova U i prišije ili učvrsti na drugi način za tri ruba cerade ali
tako da na oblom dijelu nastane jedno udubljenje u kojeg će prilikom
mlaćenja padati bobice. Taj se dio podvuče pod granu sa dosta zrelih plodova
koji se omlate štapom. Štap ne treba biti debeo niti se smije jako
udarati da se ne omlate zelene klekinje koje se moraju kasnije iz robe
odstraniti. Kada se završi s jednom granom prelazi se na drugu istoga
grma i tako redom, a zatim na drugi grm. Za vrijeme prelaska na drugi
grm iz omlaćenih klekinja rukom se izbace vrškovi grančica i drugih grubih
primjesa koje su usput omlaćene zajedno s plodovima.

Nakon sabiranja kod kuće se pristupa čišćenju bobica. Najjednostavniji
i najčešći način je da se izvrši ručno vijanje na vjetru. Malom posudom
se iz stojećeg stava sipa sakupljena roba u veću posudu ili na plahtu i slično,
prilikom čega vjetar odnosi na stranu iglice i šture plodove, a čista
roba pada u donju posudu, odnosno plahtu. Postupak se ponavlja nekoliko
puta dok se roba ne očisti do željene odnosno propisane čistoće. Čistoći
robe treba posvetiti veliku pažnju. Najčešći nedostatak robe su različite
nečistoće i nezreli plodovi kojih među zrelim bobama ne bi smjelo biti.
Svih nepoželjenih primjesa dozvoljava se do 5% (Soldatov i ć, 1975).

Isti autor ističe da klekinje nemaju nikada visoku cijenu, što ne mora
uvijek vrijediti, te da ih se mora brzo i mnogo sakupiti da bi se isplatilo.
Ugrenovi ć (1948) navodi da se za jedan dan tresenjem (mlaćenjem) može
sabrati do 25 kg boba, što je sigurno vrlo isplatljiv trud. Ne treba zaboraviti
da u sabiranju i daljnjoj obradi mogu učestvovati gotovo svi članovi
jedne obitelji čime se financijski efekat za tu obitelj znatno poboljšava.
Dovoljno ilustrativan primjer potrebe sakupljanja i dobrih prihoda za pojedince
i društvene organizacije je navod Soldatović a (1975) koji kaže
da je bilo godina kada smo izvozili preko 400 vagona klekinja te da ih
treba sakupljati u što većim količinama zbog velike i raznovrsne potrošnje.
Ako bi se sakupljaču dogodilo da ih sve ne može prodati uvijek postoji
mogućnost da se iskoriste za pečenje rakije i usputno dobivanje eteričnog
ulja.

Sušenje i spremanje boba

Ovisno o namjeni, bobe se suše ili prerađuju u sirovom stanju. Ako se
upotrebljavaju za dobivanje eteričnog ulja ili pečenje rakije tada se odmah
iza sabiranja može pristupiti preradi iako se i za to mnogo više upotrebljavaju
osušene. U svježem stanju nisu prikladne ni za jelo.

Plod borovice suši se samo prirodnim putem te se ne smije sušiti
ni na suncu ni na umjetnoj toplini. Zato se bobe razastru na suho i prozračno
mjesto (na tavanu) kao žito. Sušenje se može obaviti u sloju debljine
jednog pedlja no u tom slučaju treba češće miješati i prevrtati drvenom
lopatom da se ne bi ugrijale, upalile i izgubile eterično ulje. Uz nečistoće
najčešći nedostatak boba je vlaga, pa zaista treba voditi računa da se bobe
dobro osuše što može trajati dugo vremena ali se slabo sušenje može osvetiti
jer vlaga uzrokuje totalnu pokvarenost plodova i prethodan rad može
biti uzaludan.

Spremanje suhih plodova najprikladnije je, ukoliko se radi o manjim
količinama, u drvenim ili staklenim posudama koje se daju dobro zatvoriti.
Također se mogu spremiti u papirnate vreće ili kartonske kutije ali obavezno
na suhom mjestu. Veće količine najbolje je odmah prodati ili preraditi
u rakiju, a proizvodnju ulja najbolje je prepustiti tvornicama, jer je
u kućanstvu teško dobiti kvalitetno ulje.

Aktualna problematika sakupljanja boba

Sve naprijed rečeno za sakupljanje, sušenje i spremanje plodova pripada
ispravnom načinu rada. Međutim u praksi se događa da se taj rad
obavlja sasvim drugačije na što želim ovdje upozoriti, a što me i jeste najviše
ponukalo da napišem ovaj članak.

Naime, koliko sam informiran, prošle godine vršeno je na nekim područjima
Like sakupljanje boba obične borovice. Žitelji dotičnih područja sakupljali
su i prodavali bobe u sirovom stanju. Na taj način pojedine obitelji
su bile u mogućnosti da dođu do znatnih prihoda. Glavna stvar na koju
ovdje želim upozoriti jeste način sakupljanja i sve što je s time povezano.
Pojedini ljudi su sakupljali bobe mlaćenjem na ceradu u obliku slova U
ili u veliko sito i tom načinu rada ne može se dati prigovor. Drugi su postupali
tako da su odsjecali plodne grane, odvozili ih kućama i sa njih mlatili
plodove. Ovaj način sakupljanja plodova je po mome mišljenju nedopustiv
iz razloga koje ću dalje pokušati objasniti.

Sjetimo se da je obična borovica široko rasprostranjen grm na kojeg
mnogi gledaju kao nekorisnu korovsku biljku. Isto tako iz naprijed izloženog
možemo vidjeti da ta vrsta može poslužiti za zadovoljavanje niza čovjekovih
potreba. Nadalje njena važnost kao biljke koja naseljava i pokriva
degradirane šume i otvorene terene, njena uloga kao prethodne vrste za
obnovu i podizanje glavnih šumskih vrsta, na dotičnom terenu, njena zaštitna
funkcija tla od erozije i druge ekološko-biološke koristi ne mogu
se dovoljno istaći. Upravo zbog toga ne smije se dozvoliti samovoljno uništavanje
grmova. Prilog tome su i direktne, naprijed rečene, koristi borovice.

Treba također imati na umu da je obična borovica jednodomna biljka
i da prosječni grm trebamo čekati nekoliko godina da ponovno izraste i
dade nove plodove. Ispravnim sakupljanjem bobe možemo brati svake godine,
jer će ovogodišnje zelene (plod sazrijeva dvije godine) koje nismo
omlatili biti zrele druge godine. Na taj način sabiranje može biti kontinuirano.

Ne znam kakve su mjere poduzimale dotične šumarije da spriječe sječu
grmova obične borovice. Svakako bi bilo uputno, pa čak i obaveza šumara
da o tome vode računa te da se sakupljanje i prodaja vrši isključivo
pod njihovom kontrolom. Možda se možemo upitati da li itko kao šumari
prepušta drugima svoja naoko sitna, beznačajna bogatstva, a da možda ni
ne pomisle na svoje propuste. Ne bi bilo loše ponekad usporediti sporedne
šumske proizvode, u ovom slučaju bobe borovice, sa vrijednošću glavnih
prihoda, pa da se vidi kolika sredstva u tome leže. Vjerojatno bi iz toga
proizašla potreba organiziranog sakupljanja ovih plodova. U tom slučaju
sakupljači ne bi uništavali grmove niti bi bili prepušteni stihijskoj prodaji,
imali bi zaštitu i siguran otkup, a sama šumarija bi imala određenu
korist, barem onu koju dobivaju pojedini otkupljivači boba.

Na kraju želim reći da šumarije uz glavne šumske produkte često puta
imaju niz drugih, isplatljivih izvora prihoda koji svake godine propadaju
ili ih koriste pojedinci.

Smatram da je primjer sa običnom borovicom dovoljno jasan i da nas
može uputiti na razmišljanja da se počnemo orijentirati i na takve poslove,
te da iskoristimo sve isplatijive vrijednosti kojima gospodarimo i da ujedno
očuvamo njihovu trajnu produkciju.

LITERATURA

Grlić, Lj., (1980): Samoniklo jestivo ulje. Zagreb, 1980.
Kušan , F., (1956): Ljekovito i drugo korisno bilje. Zagreb, 1956.
Soldatović , M., (1975): Lekovito bilje, poznavanje, sakupljanje, namena. Ma

la poljoprivredna biblioteka, NIP Beograd, 1975.
To do rov, Marij a (1984): Kleka. (Darovi prirode 17). Dobro jutro, br. 156,
Novi Sad, 1984.
U gr eno vic, A., (1948): Upotreba drveta i sporednih produkata šuma. Zagreb,

1948.
Vidaković , M., (1982): Četinjače, morfologija i varijabilnost. Zagreb, 1982.
Will fort, R., (1978): Ljekovito bilje i njegova upotreba. Zagreb, 1978.

4 komentara na forumu Autor: zemljak zadnji komentar: 21/03/2014 18:23 od buza

Je li ovo bilo korisno?

Dajte ocjenu 1-5 (trebate biti prijavljeni)!

Prosječna ocjena 0 / 5. Broj glasova: 0

Za sad nema ocjena! Budite prvi koji će dati ocjenu.

Sa foruma

Sa foruma

Ovaj tekst je izvorno objavljen na forumu, te je automatski kopiran na portal. Ako imate komentar, posjetite forum. Ako mislite da portal zaslužuje kvalitetniji sadržaj, vjerojatno ste u pravu. Dobro bi nam došla vaša pomoć u tome. Ako možete nekako pomoći u radu portala, aktivno se uključiti u objavljivanje sadržaja ili na neki drugi način, slobodno se registrirajte kao autor ili kontaktirajte administratora portala.

Ne propustite: