Prirodno vrtlarstvo – svjesnost kao X faktor uspješnog gajenja biljaka

Kao što možemo vidjeti, današnji je trend, pogotovo uslijed ove “korona” situacije, da se ljudi okreću prirodi. Počeli smo da sve više slobodnog vremena provodimo u zelenom okruženju, a mnogi od nas i da se vraćaju tamo gdje su nekad živjeli naši stari.

Iz mog iskustva, da budem iskren, proces povratka prirodi nije nimalo lak jer smo evo druga ili treća generacija koja se uveliko navikla na savremen način života, gotovo u potpunosti isključivši prirodu. Međutim, dobra vijest je da je povratak moguć, ali treba znati da nas ni priroda ne želi bilo kakve. Nije poenta otići u prirodu i ponijeti sebe stare, ponijeti u sebi onaj obrazac koji nas je i doveo dovde, i sa njim nastaviti živjeti u očuvanim predjelima. Na taj način bismo brzo uništili i ono malo što je preostalo. Priroda nas želi otvorene i voljne da se preobrazimo, spremne da prepoznamo njen živi duh; želi nas otvorene i zainteresovane da učimo od nje i usklađujemo se sa njom. Ako smo takvi, ona će nam svesrdno pomoći na našem životnom putu i ovaj prelazak sa savremenog, na prirodniji i smislom ispunjen život učiniti lakšim.

Prirodno vrtlarstvo

Prirodno vrtlarstvo zasnovano je na principima, odnosno pojavama koje vidimo u prirodi. Prvo, temelji se na cikličnom, tj. kružnom protoku materije u prirodi. Drugo, zasniva se na spoznaji da u procesu vrtlarstva nismo sami, već da imamo milijarde saradnika (živih organizama), koji obavljaju brojne procese u vrtu puno bolje od nas. Što smo više svjesni postojanja tih naših saradnika, kao i duha biljaka, i što ih više poštujemo, to smo uspješniji vrtlari.

Za mene, prirodno vrtlarstvo počinje u kuhinji. Dok spremam ručak, pažljivo odvajam ostatke hrane, sa sviješću da će ta materija biti pogonsko gorivo za naredni ciklus rasta. Te ostatke hrane dajem našim vrijednim vrtlarskim saveznicima – kalifornijskim glistama; one obožavaju ostatke voća i povrća. Za jedan dan, glista obradi količinu hrane koja je tri do četri puta zapreminski veća od njenog tijela. Pritom, one u tom procesu inkubiraju milione mikroorganizama koji obavljaju veoma važan posao u tlu i čine ga živim. Ako ovo znamo i cijenimo te naše vrijedne saradnike, naravno da nam neće pasti na pamet da ih ubijamo štetnim materijama i pogrešnim pristupom.

Poštovanje / prepoznavanje života

Jednog jutra krenuo sam u šumu, s namjerom da meditiram. U početku nisam mogao da se “nakopčam” i odustao sam od nauma. Dobio sam impuls da čučnem i tako sam učinio. Dok sam čučao, osluškivao sam zvukove jutra, mirovao i posmatrao. Od čitave šume, pogled mi se posebno zadržao na jednoj maloj biljci. Posmatrajući je bez ikakve namjere, odjednom mi se dogodila spoznaja o njenom duhu. Uvidi su se ređali jedan za drugim i osjetio sam da sve biljke imaju duh, a da opet sve one zajedno tvore jedan zajednički – duh šume.

Osjetio sam da treba da se poklonim tom duhu, odnosno šumi, i da joj iskažem poštovanje, kao vid prepoznavanja. Svakom živom biću prija da bude prepoznato, voli da mu se javimo, da ga pozdravimo. Kao što ni mi ne volimo da nam neko bane u kuću nenajavljen, tako i priroda nerado prima ljude koji je ne prepoznaju, koji je ne pozdrave.

Razumio sam da Priroda, odnosno duh prirode ima ogromnu moć, između ostalog i moć da nam pomogne, da nas podrži u vezi nama bitnih stvari. Da bismo omogućili tom moćnom duhu da nas podrži, nisu nam potrebne nikave naročite duhovne moći, dovoljno je saznanje da šuma ima sopstvenu svijest i dobra volja da je pozdravimo i zamolimo za pristanak na naše prisustvo u njoj. Kada ovo i ovako činimo tada utičemo na to da se dodatno otvorimo, ali i da se šuma otvori za nas. Tada nas šuma / Priroda prihvata i mi pomoću namjere možemo da je zamolimo da nas podrži i pomogne u vezi neke posebne situacije. Naravno, najbitnija je naša sopstvena želja i spremnost da tu neku situaciju razriješimo, a šuma, odnosno priroda će tome velikodušno doprinijeti.

Svjestan pristup prirodi i biljkama

Naša uspješnost u vrtu i prirodi, odnosno životu generalno, kao što rekoh, zasniva se na spoznaji da se u pozadini svega nalazi duh, odnosno svijest. Ako se mi prema biljci ponašamo kao prema sopstvenom vlasništvu i gledamo na nju kao na nešto što nam nužno treba stvoriti hranu, pa je pritom još i ‘tjeramo i ubrzavamo’ da stvori sve više i više, mi se ne nalazimo na dobrom putu. Ključ je u poštovanju života i jednom jednostavnom pristupu – da se mi odnosimo prema biljci kao što bismo voljeli da se svijet odnosi prema nama. Ako mi dodajemo đubriva i kompulsivno prskamo biljke protiv insekata (makar i organskim sredstvima), sa opsesivnom željom da ona mora obilno roditi te godine, to je otprilike kao kad bi poslodavac tjerao nas da svakim danom dajemo sve više i više od sebe. Možemo zamisliti kako bismo se mi tada osjećali i koliko bismo mogli biti kvalitativno ‘produktivni’. Tako tretirana biljka ća stvoriti plodove, i to nije problem, međutim ti plodovi će nas hraniti onom vrstom energije koju smo mi u njih uložili.

Suprotno tome, kad prepoznamo duh biljke i tretiramo je s ljubavlju, kada joj dajemo potpunu slobodu i mir da kvantativno stvori prinose onako kako joj po prirodi stvari odgovara, tada sam proces vrtlarstva postaje duhovna praksa i kao takav duhovna hrana, a takvi plodovi nisu uporedivi ni sa čim i hraniće nas zdravljem i unositi sklad u sva naša tijela, od fizičkog, mentalnog, emocionalnog, do duhovnog.

Svjestan vrtlar

Kao što kaže Masanobu Fukuoka, jedan od najvećih prirodnih zemljoradnika, poljodjelstvo nije samo proizvodnja hrane, već estetski i duhovni pristup životu čiji je krajnji cilj gajenje i usavršavanje ljudskih bića. Znači, mi se ne nalazimo u ovoj praksi samo zbog proizvodnje hrane, već prevashodno zbog iskustva koje znamo da će doprinjeti našem ličnom rastu i razvoju.

Bilo šta da radimo, mi smo pozvani da kroz to iskustvo osvješćujemo svoju božansku prirodu. Svaki angažman je u cilju sve većeg razvoja svjesnosti sa svrhom otvaranja ka višim i suptilnijim svjetovima naše nutrine. Svako ko ima namjeru da ovako postupa, blagosilja sve oko sebe samim svojim prisustvom. Otvoren i prijemčiv za više nivoe svijesti, takav čovjek je produžena ruka stvarlačke prirode i alat kroz koji Postojanje kreira nove svjetove.

Dok radim u vrtu (i generalno), nastojim biti svjestan sebe i svoje okoline. Osjećam tijelo, i namjera mi je biti mentalno utišan. Posebno osjećam ruke i dodir sa biljkama, tlom. Biljke obožavaju mirne ljude. Primjetio sam da što sam svjesniji, to su i one drugačije – nekako su življe, zdravije, a biljke koje su poznate kao ‘loši susjedi’ se bolje međusobno slažu. Čak i ne vodim toliko računa gdje šta sadim; shvatio sam da ako su čovjekovi unutrašnji aspekti u miru jedni sa drugima, on to zrači i na spolja, pa svi živi oblici u njegovoj blizini postaju međusobno tolerantiji i saradljiviji. Smatram da su plodovi ovakvih biljaka ljekoviti i da pomažu čovjeku da zavede više reda i sklada u sebe i da ojača svoj imunitet i mentalni sklop. Na koncu, ovakvi plodovi podržavaju čovjekov duhovni rast.

Čovjek, kao potencijalno najsvjesnije biće na ovoj planeti, šireći i produbljujući svoju svjesnost, postaje provodnik preko kojeg Postojanje unosi višu svijest, odnosno sve veću životnost u ovu dimenziju. Zato kažemo da duhovno razvijen čovjek zrači; on je izvor vitalne energije i takav unosi živost u sve što je predmet njegovog angažmana. Ovakvom vrtlaru sve živo se raduje – u njegovom prisustvu ptice radosnije pjevaju, biljke bezbrižno rastu, mikroorganizmi se zadovoljno baškare; tlo, vazduh i vode se pročišćavaju i dovode u sklad i viši red. Ovakav vrtlar, ovakav čovjek je blagoslov Sebi i svemu oko sebe.

Dejan

Zovem se Dejan Ergić i živim u Sutomoru (Crna Gora). Za sebe mislim da sam svestran čovjek i volim da istražujem nove oblasti. Dizajner sam permakulture i veliki zaljubljenik u ovu oblast. Nastojim što više da je praktično proučavam i živim, odnosno da živim u skladu sa prirodom. U zadnje vrijeme sam počeo da pišem o tim iskustvima, sa svješću da nekom mogu biti dagocjena i inspirativna. Takođe se dugo godina bavim temama samorazvoja, odnosno duhovnosti, pa nastojim da o permakulturi pišem kroz prizmu razvoja svjesnosti.

Moj blog: Zlatoruki