Pronaći poslovnu nišu

Nastavak objave: Pravni okvir malih obrta

Nakon što sam opisao vlastite razloge za pokretanje svog posla te postavljanja okvira, trebao sam konačno krenuti s nečim konkretnim. Prilikom registracije obrta, registrirao sam preko 20 djelatnosti. Od uzgoja raznih stvari, majstorskih usluga do držanja poduka i konzultacija. Registracija je brza, jednostavna i besplatna, ali ne želim se stalno vraćati na taj korak. Da mi se ne dogodi da nekome ne mogu isporučiti svoj proizvod ili uslugu jer nemam registriranu tu djelatnost. Upisao sam si sve za što postoji realna šansa da bih ikad mogao raditi nešto slično. Postavio sam si prilično širok okvir unutar kojeg mogu tražiti svoj prostor.

Za početak, zašto uopće toliko okolišam? Zar nije unaprijed poznato koju sam školu završio i što sam radio proteklih 25 radnih godina? Pa najsigurnije da jednostavno nastavim raditi ono što znam? Mislim da tu griješi većina kada pokušavaju doći do neke samostalnosti, uključujući i permakulturiste. Ako si završio trgovačku školu, onda vodiš dućan. Ako si završio tečaj permakulture, onda držiš predavanja. Ako imaš zemlju, uzgajaš povrće, jel’? I gdje je tu prostor za dizajniranje nekog svog rješenja?

Što sve znam i mogu raditi?

Ovo je prilično individualno, ali popisati ću sve svoje “vještine”. Vješt sam sa alatima, majstorskim zanatima. Znam sklapati namještaj, izrađivati drvene konstrukcije, znam raditi i sa željezom. Sudjelovao sam u gradnji kuće, znači znam zidati, betonirati, žbukati i sl. Postavljao sam vodoinstalacije, keramičke ploćice, elektroinstalacije. Zapravo, elektrika mi je struka, a elektronika ono što sam profi radio proteklih 25 godina. Radio sam alarmne sustave, video nadzor objekata, računalne mreže, web stranice (uključujući i Perforum.info). Servisirao sam elektroničke sustave u pomorstvu, poput satelitske i radio komunikacije, navigacijskih pomagala itd. Vlastitu sam kuću opremio off-grid solarnom elektranom, postavio elektro-solarno podno grijanje…

Otkako sam aktivan u permakulturi, stekao sam vještine permakulturnog dizajniranja i korištenja zemljišta. Imam brojne popularne projekte poput automatskog navodnjavanja, komercijalnog vrtlarenja, sadnje šumskog vrta itd. Surađivao sam na zajedničkim projektima u okvirima permakulture, nositelj sam rijetke diplome iz permakulturnog dizajniranja. Pa ovo također stavljam na listu svojih vještina.

I što od svega ovog da se odabere za buduću profesiju?

Spojiti sva znanja i vještine u jedinstvenu ponudu

Odlučio sam se za pomalo neobičan potez. Postavio sam cijenu svog radnog vremena i onda ponudio to vrijeme klijentima. Ako želite, možete me unajmiti da vam sjedim u dvorištu. Mogu vam pričuvati kuću dok ste na odmoru, zalijevati biljke. Mogu vam srediti okućnicu da vam cijela ulica zavidi. Mogu vam u kući popraviti gotovo svaki kvar, sanirati problem s vlagom, zamijeniti razbijeni crijep. Mogu vam dograditi prostoriju, srušiti pregradni zid, ugraditi vrata i prozore. Mogu vam izraditi vrtnu ljuljačku ili sjenicu, osvjetliti dvorište. Mogu vam automatizirati elektroničke uređaje, postaviti daljinsko upravljanje i nadzor. Želite otputovati a imate domaće životinje, možemo napraviti rješenje i za to.

Živite u stanu i nemate pri ruci “onog nekog” koji vam sve popravlja? Mogu popraviti roletne, zamijeniti utičnice, montirati kuhinjski namještaj, promijeniti slavinu, wc školjku… Imate podstanare i gnjavaža vam je održavanje stana? Mogu za vas vršiti sitne popravke, popraviti plinski štednjak, pričvrstiti policu u tuš kabini, montirati novu karnišu za zavjesu… Mogu vam i “dati ruku” ako nešto ne možete sami prenijeti, pomoći u selidbi, ili u vašem vlastitom zanatu. Možda i vi sve ovo radite sami, ali ima stvari koje je teško napraviti sam. Pa samo da znate, moje vrijeme, znanje, iskustvo, alat, odgovornost… su uključeni u ponudu.

Evo, tako otprilike glasi moja ponuda. Samo, kako objasniti ljudima što konkretno nudim, bez pisanja cijelog romana? Kako uopće doći u kontakt s ljudima kojima trebaju takve usluge?

Stvaranje “brenda” i marketing

Od početka mi se nametalo da moram graditi brend. Postati nekako prepoznatljiv u malom krugu ljudi (jer za veliki nemam želje ni potrebe). Imao sam neku ideju da dođem do 50-100 ljudi kojima treba kao neki “član obitelji” koji se razumije u svašta. I uvijek ima volje i vremena da vam pomogne.

Web sajt

Za početak, iskoristio sam svoje znanje izrade web stranica. Izradio sam vrlo jednostavnu web stranicu koja opisuje što sve radim. Tu mi se recimo pokazalo potrebnim imati registriran barem obrt. Uz obrt, dobio sam web domenu koja nekako dokazuje da malo ozbiljnije pristupam poslu. I to može biti varljivo, ali kada te nitko u gradu ne poznaje, svaki detalj pomaže. Ispočetka nisam ni znao što da napišem na stranicama. Majstor za sve? Tko bi uopće tražio takvoga. Ljudi traže nekoga tko može montirati novi luster. Ili odčepiti odvod. Nekoga tko uređuje vrtove. Pa sam krenuo sa tim pretpostavkama.

Znači, želim li da do mene dođe netko tko traži “električara u Rijeci“, moram napraviti stranicu koja se tako zove. Tekst mora odgovarati temi. A želim li da me netko zaista kontaktira, moram napisati i zašto da odaberu baš mene. I eto prve stranice. Onda isto napravim za svaku uslugu koju mislim nuditi.

Kako su se stjecala nova iskustva, tako su se gradile nove stranice. Npr. vrlo brzo sam dobio poruku “vidio sam da montirate namještaj, a montirate li i kuhinje?” Huh, kuhinje? Drvo, struja, voda, sve u jednom? Naravno, jedva čekam. Nakon prve kompletne montaže kuhinje, odmah sam izradio i novu stranicu “montaža kuhinja“.

Online adresari i oglasnici

Naravno da nešto tako važno poput marketinga ne bih prepustio samo jednom kanalu. Postoji odličan sajt za traženje majstora, eMajstor. Tu ljudi koji trebaju majstorsku uslugu upišu što im treba. Mi, majstori, vidimo upit, i ako nam odgovara, javimo se klijentu. Damo svoju ponudu, odradimo posao, klijent nas kasnije ocijeni. Tko ima najbolje ocjene, vjerojatno će i najviše klijenata osvajati. Znači, motivirani smo da radimo kako treba, na zadovoljstvo svih.

Pa tu su onda razni tiskani oglasnici kakve čitaju oni koji vole papir. Može izgledati kao zastarjeli pristup, ali poanta je doći do ljudi koji trebaju uslugu. I to je isto učinkovit kanal. Meni se pokazalo da tiskane oglasnike većinom čitaju umirovljenici koji nisu skloni velikim investicijama. Često im treba samo brz popravak na elektro instalacijama. Poslić od kakvog se ne može živjeti. Ali kada se dođe u takav stan, prvo se dobije jedno veliko poštovanje i prijateljski odnos. Ako se posao korektno odradi, ljudi su skloni da me preporuče poznanicima. I to je sjeme koje može izrasti u nešto prilično veliko.

Poznanstva, preporuke

Ljudi sve slabije poznaju jedni druge i sve teže šire informacije, ali se i usmenim putem dođe do nekog posla. Manje nego sam očekivao. Jedan klijent mi je čak i otvoreno rekao kako me neće preporučiti jer me želi zadržati za sebe 🙂 . Moguće da i ljudi imaju osjećaj veće profesionalnosti ako nisu do usluge došli privatnim kanalima, nego “službenim”.

Kad se sve zbroji, “bacio sam udicu” na razne strane ne bih li došao do dovoljnog broja kontakata. I sad je pitanje, što s njima?

Stvaranje prepoznatljivosti

Stvaranje prepoznatljivosti ne znači nužno agresivan marketing, stalno oglašavanje ili “prodavanje sebe”. Prepoznatljivost je prije svega jasnoća što radimo, za koga to radimo i zašto baš mi nudimo to što nudimo. Priroda mog novog posla je takva da sam u vrlo bliskom kontaktu s ljudima. Osobno dolazim u stan gdje provedem nekoliko sati, nekad i dana. Tijekom tog vremena, većina ljudi voli popričati. Za mene je to sjajna prilika da objasnim svoju poslovnu pozadinu, iskustvo, ambicije i sl. Vrlo često opisujem što sam sve radio, odnosno što znam raditi.

Do sad, to mi se pokazalo kao vrlo dobar (možda i najbolji) marketing. Često bih došao odraditi jedan manji posao, a onda ostao pa odradio još nešto. Kad sam već tamo. Oko polovice svih klijenata me nakon odrađenog posla angažiralo za još neke poslove. Vrlo često se radi o različitim poslovima. Dođem radi popravka vodokotlića, pa dogovorim i uređenje okućnice. Krenem s postavljanjem laminata, usput spomenem da sam i električar i još mnogo toga. Riješim im problem sa zvoncem koje nije radilo, montiram ogledalo na zid, ugradim sustav za video nadzor. Nakon što bih klijentu došao 2-3 puta u kuću, vjerojatno ima vrlo jasnu ideju za što me sve može angažirati.

Prvi rezultati

Samostalno poslujem negdje od početka 5. mjeseca. Tijekom 8 mjeseci ove 2025. godine, odradio sam oko 130 zasebnih poslova za 80 različitih klijenata. Uvjerljivo najčešći su bili kombinirani kućni tehnički poslovi. To znači npr. rješavanje sitnih problema sa strujom plus montaža nečega. Montaže kuhinja ulaze u to jer zahtjevaju vještine i stolarije, elektrike i vodoinstalacija. Sljedeće po učestalosti su pravi električarski poslovi (postavljanje i održavanje elektroinstalacija). Zatim razni sanitarni popravci, poput zamjene wc školjki ili tuš kabina. Česte su i montaže raznog namještaja, kreveta, ormara i sl. Rjeđe, ali vrijedno spomena, su uređenja okućnica, dizajn eksterijera, te prodaja poljoprivrednih proizvoda.

Najviše naplaćena jedinstvena usluga za sad iznosi 1600 eura. Za jedne klijente sam do sad radio 6 puta, za njih nekoliko 4 – 5 puta itd. Za oko polovicu klijenata sam do sad radio više od jednom. Od 130 poslova, samo jedan nije naplaćen, a samo jedan je naplaćen uz prijetnju ovrhom. Svi ostali odnosi su prošli u veoma ugodnom raspoloženju i vjerujem da su tek početak dugoročne suradnje.

Teško je istaknuti što mi je bilo najdraže raditi, jer uglavnom poslove biram tako da budu ugodni. To je jedna velika prednost ovog posla. Zaista mogu odbiti svaki posao koji mi u startu ne izgleda privlačno. Nekad se radi o klijentu koji očito ne pokazuje poštovanje prilikom prvog kontakta. Nekad se radi o stvarima u koje se ne želim upustiti. Kada to eliminiram, ostaju mi veoma dragi ljudi koji cijene uslugu, i poslovi u kojima jednostavno uživam.

Ne radim sve što sam planirao

Moram priznati, u početku su planovi bili malo drugačiji. Kao serviser brodskih uređaja, mislio sam da ću većinom raditi to isto. Na kraju, nije mi se otvorila niti jedna takva prilika. Mislio sam i da će udio prodaje povrća biti veći, ali i to je ostalo u sjeni. Mislio sam da ću najbolje raditi poslove električara, to mi je struka, ali se pokazalo da više uživam u namještaju. Mislio sam da ću težiti većim poslovima koji traju danima, ali mi se pokazalo da mi bolje leže brze intervencije. Također, mislio sam da će oni koji od mene kupuju povrće, htjeti da im održavam i stanove. I obratno. Ali pokazalo mi se da ljudi vole ipak podijeliti te stvari. Ili taj dio marketinga nisam još odradio kako treba.

Svejedno, upravo ovo ilustrira zašto mislim da treba biti što otvoreniji u početku. Da sam inzistirao samo na jednom proizvodu ili usluzi, pitanje je bih li sada imao od čega i živjeti. Da sam se pokušao prikazati kao specijalist za neko usko područje, ne bih otkrio da me privlače i druge stvari. Umjesto toga, meni je svakodnevnica “hajde da probamo i to“. Ideja vjerojatno dolazi iz shvaćanja prirodnih ekosustava.

U prirodi, brojni se organizmi bore za svoj prostor, ali na kraju opstaju samo oni koji su primjereni prostoru. U prirodi, različiti se organizmi podržavaju, umjesto da dominira samo jedan, najbolji. U prirodi djeluje sukcesija. U određenoj fazi je možda vrijeme za jedne organizme, ali doći će vrijeme i za neke druge. Meni se pokazalo da je slično i sa poslovima u mom okruženju. Jednostavno, vlada nedostatak ljudi koji bi pružili određenu uslugu, i sada je ta usluga na cijeni. Promijeniti će se vrijeme, tražiti će se nešto drugo, i treba na to biti spreman.

Nastavak: