Pogreške i mitovi u permakulturi

Permakultura je izuzetan pristup dizajniranju našeg okoliša, zaštiti prirode, formiranju stabilnijih ljudskih staništa i zajednica. Ipak, na prvi pogled, ona se može doimati jednostavnom. Lako navede ljude koji su tek počeli sa edukacijom da pomisle kako sve znaju. Tako se naprave mnoge pogreške za koje većina ne zna. Te pogreške kasnije otežavaju napredak, negativno utječu na rezultate i bacaju sjenu na permakulturu. Volio bih ovim tekstom razdvojiti permakulturu od tih tipičnih pogrešaka.

Ja sam osobno prve probleme počeo primjećivati veoma rano, gotovo u počecima proučavanja permakulture. U to vrijeme i sam sam počinio većinu tih pogrešaka, a neke sam nastavio činiti još narednih godina. Neke su me koštale uspjeha u razvoju mojeg imanja, i vjerujem kako ima još ljudi koji mogu reći isto. Zato je važno, zajedno sa promocijom permakulture, spomenuti i tipične pogreške. Nadam se da će tako više ljudi moći iskoristiti sve ono što je dobro u permakulturi. Pri tom ne spoticati se tamo gdje sam se ja spoticao. Naravno, ovo nije kritika same permakulture kao dizajnerskog pristupa, već pokušaj da se olakša učenje.

Kako izgleda permakultura

Ako potražite na google-u slike permakulture, dobiti ćete možda najštetniju stvar koju u permakulturi imamo, percepciju njenog izgleda. Permakultura ne izgleda nikako. Ona je nevidljiva, to je apstraktan pojam. Poput inteligencije, emocije, želje, svijesti. Ove pojmove ne možete naći na slikama, a ne možete ni permakulturu. Možete jedino vidjeti rezultate primjene permakulture, ako su oni vidljivi ili mjerljivi. Često ni rezultati nisu vidljivi, i to je posve u redu.

Kako ne izgleda permakultura?

Vrijeme je da na tren zaboravite na malčirane vrtove, jezera, hotele za pčele, vrtne spirale, neobične oblike vrtnih gredica… Sjećam se kako su me neke djevojke prije dosta godina pozvale u šumu! Tamo su imale svoj vrt, daleko od kuće. Htjeli su da im pomognem oko njihove permakulture. Umjesto da se ozbiljno prihvatimo dizajna, one su se najviše brinule oko toga gdje se stavlja spirala. Nisam baš bio siguran na kakvu spiralu misle. Morao sam otići na internet da vidim na što zapravo misle. Pa, radilo se o hrpetini kamenja na kojem se uzgaja začinsko bilje. Njihov vrt je bio tako reći ravna livada usred šume. Nigdje kamena na vidiku. Nigdje kuće. Nigdje kuhinje. Kakvi začini na kamenju pola sata vožnje od kuće?

Vrtna spirala

Nema smisla opterećivati se takvim slikama. One postoje zato da se ilustrira kako ne mora sve izgledati na ovaj ili onaj način. Dakle, ilustracija koja postoji zato da vam ukaže na slobodu, a ne da ju oduzme.

Zapamtite kako permakultura funkcionira zbog svojih načela i principa, a ne zbog rješenja koja nudi.

Rješenja su:

  • povišene gredice ili hugelkultur
  • malčiranje vrta, neobični oblici gredica
  • herb spiral ili spirale sa začinskim biljem
  • šumski vrt
  • vertikalni vrtovi
  • gradnja slamom, blatom, otpadom…
  • solarni kolektori, vjetrogeneratori
  • hobit kućice, zemunice…

… i mnoga druga.

Načela i principi:

  • briga za ljude
  • briga za prirodu
  • pravedna raspodjela
  • učenje iz prirode
  • korištenje obnovljivih resursa
  • mali koraci za spore promjene
  • razmišljati od uzorka prema detaljima

… i mnogi drugi.

Primjećujete li razliku? Ono prvo, naći ćete na slikama. Ovo drugo, nećete. Kako je mnogo lakše gledati slike nego čitati, slušati, doživjeti, vjerojatno ćete krenuti sa krivom slikom o permakulturi. Nadam se da ste dovoljno uporni da nastavite sa edukacijom dok se ne pojavi prava slika.

Kopiranje rješenja iz drugog podneblja

Znate i sami koliko je priroda različita na raznim mjestima. Imamo krajeve uz more, planine, kamenito ili glineno tlo, imamo trope, pustinje, alpe. Često jedno rješenje nije primjenjivo niti kod dva bliska susjeda, a kamo li na dva udaljena mjesta na planeti. Potrebno je imati na umu kontekst kada proučavate neko rješenje. Ako netko gradi kuću od otpada ili slame, razmislite je li to možda najdostupniji materijal kod njih. Je li i kod vas? Netko je prekrio vrt slamom. Razmislite što je on time dobio, koji problem je riješio. Možda vi uopće nemate taj problem, možda si tek stvorite novi. Netko je zakopao granje u zemlju i nad tim granjem je formirao gredicu. Imate li i vi granje? Strojeve za iskop? Imate li iste potrebe i uvjete kao on? Kako znate da njegovo rješenje ne funkcionira samo u njegovom podneblju? Kako znate da uopće funkcionira?

Permakultura tropska

Učiti ljude o stvarima o kojima ni sami ne znamo

Ne znam moram li spominjati kako sam pogledao stotine sati video klipova iz područja permakulture. Pročitao sam mnoge knjige, pratio razne forume i portale. Zar me to čini stručnjakom za bilo koje područje? U permakulturi postoji neka sklonost da čim nešto novo doznamo, počnemo to prenositi na druge. Sve je to dobronamjerno, a nekad i poželjno. Ipak, to zahtjeva dodatni oprez kod onih koji žele zaista naučiti permakulturu. Morate shvatiti kako će i potpuni laici govoriti kao da su stručnjaci u nekom području. Permakultura jest na neki način revolucionarna, ali oslanja se na znanja koja nije sama izmislila. Gotovo sve što permakultura koristi, postoji već negdje dobro utemeljeno. Nemojte upasti u zamku da vas gradnji uči netko tko ništa nije izgradio. Vrtlarenju netko tko ništa nije uzgojio.

Učenje od prirode

Permakultura potiče učenje od prirode. To ne znači od ljudi koji tvrde kako znaju što priroda kaže, nego izravno od PRIRODE. U najširem smislu, priroda je apsolutno sve oko nas. Na primjer, želite uzgajati hranu. Imate susjeda koji to vrlo uspješno čini na “običan” način. Imate novaka u permakulturi koji nikad nije ništa uzgojio. Učenje iz prirode bi značilo da vi sami prepoznate koja metoda daje, a koja ne daje rezultate. Razmislite zašto nešto funkcionira, i možete li tu metodu prilagoditi svojim potrebama. Vi osobno primjenite načela permakulture koja drugi uzgajivači ne primjenjuju, ali iskoristite njihova znanja. Ne odbacujte dobre stvari, samo ih malo preoblikujte.

Odbacivanje života umjesto recikliranja

Posljednjih je godina i kod nas krenuo trend recikliranja. Recikliranje znači da ono što više ne zadovoljava izvornu namjenu preoblikujemo za novu namjenu. Ili možda istu. Poanta je u tome da zadržimo stvari koje se mogu i dalje koristiti, umjesto stvaranja novih.

U permakulturi primjećujem olako odbacivanje starog života. I ja sam upao u tu zamku. Upoznao sam neke osnove permakulture i odmah poželio tako živjeti. Mjesecima sam istraživao, napravio plan, i onda ženi predstavio naš novi život. Znači, selimo iz grada na selo. Sami ćemo izgraditi neku kućicu od prirodnih materijala. Uzgajati ćemo hranu, voćke, kokoši… Wc nam je kanta usred livade. Izgraditi ću peć na drva od blata. Otpadnom vodom ćemo navodnjavati vrt. Itd.

Naravno, tu me dočekao zid. Žena ne da ni čuti za takvo što. Dugo sam pokušavao obraditi je, smekšati, na kraju odustao. Mislio sam da je to kraj mog bavljenja permakulturom. Ali, tek tada sam počeo sa primjenom permakulture. Kako?

I naš sadašnji život je jedna stvar koju nikako ne smijemo odbaciti. Godinama stječemo iskustvo, vještine, poznanstva, gradimo karakter. Bahato je samo tako odbaciti ono što gradimo 20-30 godina, a istodobno čuvati predmete koji se proizvode u djeliću sekunde. Da, novi čavli su malo bolji od starih, ali i stari su upotrebljivi. Samo ih malo ispravimo i dobri su. Zašto ne primjeniti isto na naše živote, navike, veze? Naravno, lijepo je vidjeti eko sela, vrtove pune povrća… Može se do toga doći i bez odbacivanja svega što smo do sad postigli.

Permakultura ne nudi podatke

Kada proučavate klasičnu poljoprivredu, odmah dobijete važne podatke. Znate zahtjeve tla, razmake sadnje, prosječne prinose, očekivane cijene i profit… To su važni podaci. Kada pokušate isto doznati samo unutar permakulture, nema tih podataka. Čitate kako je lakše vrtlariti na podignutim gredicama. Koliko lakše? Može li se uzgojiti više, možete li raditi dulje, je li prinos usporediv? Što je sa cijenom podizanja gredica, nekim negativnim posljedicama? Takvih podataka nema, ili su vrlo subjektivni.

Ako planirate uređenje svog dvorišta, onda to i nije toliko bitno. Ali ako zagovarate da bi permakultura trebala hraniti stanovništvo planete, ili barem veću zajednicu, onda vam trebaju podaci. Profesionalni uzgajivači, graditelji i sl. mogu mijenjati svoje navike jedino ako im se pokažu podaci.

U određenoj mjeri razumijem zašto je to tako. Permakultura za većinu predstavlja tek ulaz u svijet uzgoja hrane. Mnogi ljudi nisu nikad primjenjivali druge metode uzgoja. Kada oni govore o prednostima permakulture, obično se radi o prednostima u odnosu na ono što su poznavali ranije. A to je kupovina. Permakultura nudi zgodna rješenja kojima možete i dalje živjeti u stanu a uzgojiti začine na prozoru. Možete bez prevelike investicije izgraditi kuću, bez predznanja izgraditi peć i sl. Ipak, tvrditi kako je vaš prozorski uzgoj produktivniji od profesionalnog, malo je neozbiljno. Ne kažem kako nije, nego konkretna mjerenja nisu provedena. Zato budite oprezni kada netko kaže kako je jedna metoda bolja od druge. Sakupite dostupne podatke i procijenite sami.

Mnoge stvari su konceptualne

Permakultura je utemeljena na razmišljanjima Billa Mollisona i Davida Holmgrena u Tasmaniji. Neka razmišljanja počivaju na stvarnim iskustvima stvarnih ljudi. Druga su postojala tek u obliku koncepata, gdje nije bilo korisnih iskustava. Plan je vjerojatno bio da se provedu neki pokusi i dokažu te tvrdnje. Ipak, do današnjih dana, neke stvari jednostavno nisu našle primjenu. Druge su našle primjenu u vrlo iznimnim situacijama, ili nisu posebno zanimljive za većinu permakulturno uređenih sustava. Sjećam se izvornih predavanja Billa Mollisona koja sam se prisilio gledati prije nekoliko godina. Od njih je prošlo više desetaka godina, mnoge uspješne zajednice su podignute na načelima permakulture. Ipak, u tim je predavanjima dosta stvari za koje jednostavno nema primjera u svijetu.

Ove konceptualne stvari ne bi smjele opterećivati novopečene permakulturne dizajnere. Treba se fokusirati na ono što je zaista potrebno, primjenjivo i praktično. Za sve što želite napraviti, gotovo uvijek postoji neki primjer gdje to funkcionira. Vrlo rijetko zaista morate izmišljati nešto što ne postoji, ili postoji samo na crtežu.

Bill Mollison

Masivni zemljani radovi

Dobar dio permakulturne edukacije povezan je sa premještanjem tona i tona zemlje. Preporuča se uređenje velikih parcela po principu ključnih linija (prouči: keyline design). Preporuča se gradnja jaraka (swales), jezera, terasa. Neki autori upozoravaju na dugoročne posljedice takvih radova. Kada god promjenite oblik terena, posljedice se osjećaju još desecima ili stotinama godina. Mijenjaju se vodeni tokovi, vegetacija, mikroklima. Tko je dovoljno sposoban predvidjeti kakve će sve utjecaje na okoliš imati neka mala brana, jezero, preusmjeravanje potoka?

Upozorava se kako permakultura ne bi trebala ohrabrivati ljude na tako riskantne pothvate. Svašta može poći po zlu. Netko bi mogao nastradati, mogli bi uzrokovati golemi odron tla. Postoje rijetki stručnjaci koji takve zahvate mogu odraditi relativno stručno i sigurno, ali oni su skupi. Zato treba dvaput razmisliti je li neki zahvat zaista potreban.

Odron


Avatar

Nikola

Permakulturni dizajner, praktičar, urednik jednog imanja u planinama. Aktivno proučavam i nastojim primjenjivati permakulturu u raznim segmentima života četveročlane obitelji proteklih 10 godina. Kao administrator ovog sajta, trudim se povezati one koji znaju sa onima koji žele naučiti. Ako vam se svidio ovaj sadržaj, molio bih da ga podijelite sa prijateljima. Ako imate komentar, posjetite naš forum. Ako smatrate kako ovo nije bilo dovoljno dobro, registrirajte se i napišite kvalitetniji tekst.

Facebook