Russell Means: Da bi Amerika živjela, Europa mora umrijeti

BIOGRAFIJA RUSSELLA MEANSA
Russell Charles Means (10. studenog 1939. – 22. listopada 2012.) bio je Oglala Sioux aktivist za prava indijanskog stanovništva i libertarijanski politički aktivist. Postao je istaknuti član Pokreta američkih Indijanaca (American Indian Movement – Encyclopedia Britannica, Wikipedia) nakon što se pridružio organizaciji 1968. godine i pomogao organizirati značajne događaje koji su privukli nacionalnu i međunarodnu medijsku pažnjuMeans je bio aktivan u međunarodnim pitanjima autohtonih naroda, uključujući rad sa skupinama u Srednjoj i Južnoj Americi i s Ujedinjenim narodima radi priznavanja njihovih prava. Bio je aktivan u politici u svom rodnom indijanskom rezervatu Pine Ridge, te na državnoj i nacionalnoj razini. Započevši glumačku karijeru 1992. godine, pojavio se u brojnim televizijskim serijama i u nekoliko filmova, uključujući ‘Posljednji Mohikanac’. Objavio je autobiografiju ‘Where White Men Fear to Tread’ 1995. godine. Detaljnija biografija na Russell Means Freedom.


Russell Means održao je ovaj govor u srpnju 1980. godine u Black Hillsu u Južnoj Dakoti, pred nekoliko tisuća ljudi koji su došli iz cijelog svijeta na ‘Black Hills International Survival Gathering’. Tijekom 10 dana, od 18. do 27. srpnja 1980. godine, okupila se zajednica od preko 10 000 ljudi iz preko četrdeset zemalja. Ono što je obilježilo ovaj jedinstveni i povijesni događaj bila je raznolikost sudionika – antinuklearni aktivisti, poljoprivrednici, američki starosjedioci, stanovnici gradova, aktivisti za alternativne tehnologije, prirodni iscjelitelji – svi su se okupili kako bi radili na zajedničkom cilju, opstanku. Sudionici su razvili šire razumijevanje problema koji prijete ljudskom opstanku u nuklearno i tehnološko doba. Ljudi su napustili skup spremni da rješavaju ove probleme lokalno. Govori se da je to najpoznatiji govor Russella Meansa.

‘Jedini mogući početak ovakve izjave jest da se gnušam pisanja. Sam postupak sažima europski koncept ‘legitimnog’ mišljenja; ono što je napisano ima važnost koja se uskraćuje izgovorenom. Moja kultura, kultura Lakota, ima usmenu tradiciju, pa u pravilu odbijam pisanje. To je jedan od načina bijelog svijeta za uništavanje kultura neeuropskih naroda, nametanje apstrakcije nad usmenom vezom među ljudima.

Dakle, ovo što ste ovdje pročitali nije ono što sam napisao. To je ono što sam rekao, a netko drugi je zapisao. Dopustit ću to jer se čini da je jedini način komunikacije s bijelim svijetom putem mrtvih, suhih listova knjige. Baš me briga dosežu li moje riječi bijelce ili ne. Kroz svoju su povijest već pokazali da ne čuju, ne vide; mogu samo čitati (naravno, postoje iznimke, ali iznimke samo dokazuju pravilo). Više me brinu američki Indijanci, studenti i drugi, koji su se počeli upijati u bijeli svijet putem sveučilišta i drugih institucija. Ali čak i tada je to marginalna vrsta brige. Vrlo je moguće izrasti u crveno lice s bijelim umom; i ako je to osobni izbor osobe, neka tako bude, ali od njih nemam nikakve koristi. To je dio procesa kulturalnoga genocida kojeg Europljani danas vode protiv naroda američkih Indijanaca. Moja briga su oni američki Indijanci koji se odluče oduprijeti ovom genocidu, ali mogu biti zbunjeni kako postupiti.

(Primijetili ste da koristim izraz američki indijanac umjesto indijanskih ili autohtonih domorodaca ili amerindijanaca kad mislim na svoj narod.) Bilo je nekih kontroverzi oko takvih izraza i, iskreno, u ovom trenutku to smatram apsurdnim. Prvenstveno se čini da se izraz ’američki Indijanci’ odbacuje zbog europskog podrijetla – što je istina. Ali svi gore navedeni pojmovi podrijetlom su iz Europe; jedini neeuropski način je govoriti o Lakotama – ili, točnije, o Oglalama, Bruleima itd. – i Dineima, Miccousukeejima i svim ostalim stotinama ispravnih imena plemena.

Postoji i određena zabuna oko riječi Indijanac, pogrešno vjerovanje da se ona nekako odnosi na zemlju Indiju. Kad je more izbacilo Kolumba na plažu na Karibima, nije tražio zemlju koja se zove Indija (u originalu ‘When Columbus washed up on the beach in the Caribbean’ može značiti i ‘Kad je Kolumbo doživio neuspjeh/fijasko na karipskoj plaži’ – o tome je Means često govorio i rugao se Kolumbovom neuspjehu, rekao je da je Kolumbo promašio pola Zemlje, op.moja). Europljani su je 1492. zvali Hindustan. Potražite na starim kartama. Kolumbo je plemenske ljude koje je upoznao nazvao ‘Indio’, od talijanskog ‘in dio’, što znači ‘u Bogu’.

Potreban je velik napor svakog američkog Indijanca da se ne europeizira. Snaga za ovaj napor može doći samo na tradicionalni način, tradicionalnim vrijednostima koje čuvaju naše starješine. To mora doći iz obruča (sveti simbol koji koriste prerijska i druga plemena da predstave sve znanje o svemiru. Sastoji se od kruga s vodoravnim i okomitim crtama povučenim kroz središte kruga. Ponekad je u središte kotača pričvršćeno orlovo pero. op.moja), četiri smjera, odnosa (‘relations’ sam ovdje preveo sa ‘odnos’, iz fraze ‘All my relations’, niže objašnjeno, op.moja): ne može doći sa stranica knjige ili tisuću knjiga. Nijedan Europljanin nikada ne može naučiti Lakotu da bude Lakota, Hopija da bude Hopi. Magisterij iz ‘indijanskih studija’ ili ‘obrazovanja’ ili bilo čega drugog, ne može pretvoriti osobu u čovjeka ili pružiti znanje tradicionalnih običaja. Može vas samo pretvoriti u mentalnog Europljanina, autsajdera.

‘All my relations’

Mitákuye Oyás’iŋ (Svi su povezani) fraza je iz jezika Lakota. Ona odražava svjetonazor međusobne povezanosti naroda Lakote u Sjevernoj Americi. Izraz se na engleskom prevodi kao “svi moji rođaci”, “svi smo u rodu” ili “svi moji odnosi”. To je molitva jedinstva i harmonije sa svim oblicima života: drugim ljudima, životinjama, pticama, insektima, drvećem i biljkama, pa čak i stijenama, rijekama, planinama i dolinama. Wikipedija

‘Može započeti ili završiti molitvu ili govor ili priču, i, iako svako pleme ima svoj način izražavanja ovog osjećaja na svom jeziku, značenje je isto. “Svi moji odnosi” u početku je podsjetnik na to tko smo i na naš odnos s obitelji i rodbinom. Također nas podsjeća na prošireni odnos koji dijelimo sa svim ljudima. Ali odnosi koje urođenici vide idu dalje, mreža srodstva sa životinjama, pticama, ribom, biljkama, svim živim i neživim oblicima koji se mogu vidjeti ili zamisliti. Čak štoviše, „svi moji odnosi“ ohrabrenje nam je da prihvatimo odgovornosti koje imamo unutar univerzalne obitelji živeći svoj život na skladan i moralan način (uobičajena opomena je reći nekome da se ponaša kao da nema odnosa).’ Thomas King

Ovdje bih trebao biti načisto s nečim, jer čini se da postoji neka zabuna oko toga. Kad govorim o Europljanima ili mentalnim Europljanima, ne dopuštam lažne razlike. Ne kažem da s jedne strane postoje nusproizvodi nekoliko tisuća godina genocidnog, reakcionarnog europskog intelektualnog razvoja, što je loše, a s druge strane postoji neki novi revolucionarni intelektualni razvoj koji je dobar. Ovdje mislim na takozvane teorije marksizma i anarhizma i općenito ‘ljevičarstva’. Ne vjerujem da se te teorije mogu odvojiti od ostatka europske intelektualne tradicije. To je zapravo ista stara pjesma.

Proces je započeo mnogo ranije. Newton je, na primjer, ‘revolucionirao’ fiziku i takozvanu prirodnu znanost reduciranjem fizičkog svemira na linearnu matematičku jednadžbu.

Descartes je isto učinio s kulturom. John Locke to je učinio s politikom i Adam Smith s ekonomijom. Svaki od tih ‘mislilaca’ uzeo je djelić duhovnosti ljudskog postojanja i pretvorio ga u kôd, apstrakciju. Nastavili su tamo gdje je kršćanstvo završilo: ‘sekularizirali’ su kršćansku religiju, kako ‘učenjaci’ vole reći – i time su Europu učinili sposobnijom i spremnijom da djeluje kao ekspanzionistička kultura. Svaka od ovih intelektualnih revolucija poslužila je za još veće apstrahiranje europskog mentaliteta, uklanjanje čudesne složenosti i duhovnosti iz svemira i zamjenu logičnim slijedom: jedan, dva, tri. Odgovor!

To je ono što se u Europi počelo nazivati ​​„učinkovitost“. Što god je mehaničko, savršeno je; što god se čini da trenutno djeluje – to jest dokazuje da je mehanički model ispravan – smatra se ispravnim, čak i kad je očito neistinito. Zbog toga se ‘istina’ tako brzo mijenja u europskom umu; odgovori koji su rezultat takvog postupka samo su privremeni, prolazni i moraju se kontinuirano odbacivati ​​u korist novih privremenih rezultata koja podupiru mehaničke modele i održavaju ih na životu.

Hegel i Marx bili su nasljednici razmišljanja Newtona, Descartesa, Lockea i Smitha. Hegel je završio proces sekularizacije teologije – njegovim rječnikom kazano – sekularizirao je religiozno razmišljanje kroz koje je Europa shvaćala svemir. Tada je Marx Hegelovu filozofiju stavio u termin ‘materijalizam’, što će reći da je Marx potpuno despiritualizirao Hegelovo djelo. Ponovno po Marxovim vlastitim uvjetima. I to se sada smatra kao budući revolucionarni potencijal Europe. Europljani ovo mogu vidjeti kao revolucionarno, ali američki Indijanci to vide jednostavno kao još više od istog istog starog europskog sukoba između bivanja i stjecanja. Intelektualni korijeni novog marksističkog oblika europskog imperijalizma leže u poveznicama Marxa i njegovih sljedbenika s tradicijom Newtona, Hegela i ostalih.

Bivanje je duhovni poduhvat. Stjecanje je materijalni čin. Tradicionalno, američki Indijanci uvijek su nastojali biti najbolji ljudi prema svojim mogućnostima. Dio tog duhovnog procesa bio je i jest poklanjanje bogatstva, odbacivanje bogatstva da se ne bi steklo. Materijalna dobit pokazatelj je lažnog statusa kod tradicionalnih ljudi, dok je Europljanima ‘dokaz da sustav funkcionira’. Jasno je da se ovdje radi o dva potpuno oprečna gledišta, a marksizam je vrlo daleko na drugu stranu od stajališta američkih Indijanaca. No, pogledajmo glavnu implikaciju ovoga; to nije tek intelektualna rasprava.

Europska materijalistička tradicija despiritualizacije svemira vrlo je slična mentalnom procesu koji vodi u dehumanizaciju druge osobe. A tko se čini najstručnijim u dehumanizaciji drugih ljudi? I zašto? Vojnici koji su vidjeli mnogo borbi nauče to činiti neprijatelju prije nego što se vrate u borbu. Ubojice to čine prije nego što izađu počiniti ubojstvo. Nacistički SS-ovci to su učinili zatvorenicima koncentracijskih logora. Policajci to rade. Čelnici korporacija to rade radnicima koje šalju u rudnike urana i čeličane. Političari to čine svima koga vide. A ono što je zajedničko procesu za svaku skupinu koja vrši dehumanizaciju jest to što čini da je potpuno u redu ubijati i na druge načine uništavati druge ljude. Jedna od kršćanskih zapovijedi kaže: ‘Ne ubij’, barem ne ljude, pa je trik mentalno pretvoriti žrtve u neljude. Tada kršenje vlastite zapovijedi možete proglasiti vrlinom.

U smislu despiritualizacije svemira, mentalni proces djeluje tako da postaje kreposno uništavati planet. Pojmovi poput napretka i razvoja ovdje se koriste kao riječi skrivenog značenja, na način na koji se pobjeda i sloboda koriste za opravdavanje klanja u procesu dehumanizacije. Na primjer, špekulant nekretninama može aludirati ​​na ‘razvijanje’ parcele otvaranjem kamenoloma za šljunak; razvoj ovdje znači potpuno, trajno uništavanje, uz uklanjanje same zemlje. No, europska je logika stekla nekoliko tona šljunka pomoću kojeg se više zemlje može ‘razviti’ izgradnjom podloga za ceste. U konačnici, cijeli je svemir na dlanu – u europskom pogledu – za takvu vrstu ludila.

Ovdje je možda najvažnija činjenica da Europljani u tome ne osjećaju gubitak. Napokon, njihovi su filozofi despiritualizirali stvarnost, pa se (za njih) ne može postići zadovoljstvo jednostavnim promatranjem čuda planine ili jezera ili ljudi u bivanju. Ne, zadovoljstvo se mjeri u smislu stjecanja materijala. Tako planina postaje šljunak, a jezero postaje rashladna tekućina za tvornicu, a ljudi se nagone da bi ih se preradilo u tvornicama za indoktrinaciju koje Europljani vole nazivati ​​školama.

Ali svaki novi komadić tog ‘napretka’ povisuje rizik u stvarnom svijetu. Uzmimo za primjer gorivo za industrijski stroj. Prije nešto više od dva stoljeća gotovo su svi koristili drvo – obnovljivu prirodninu – kao gorivo za sasvim ljudske potrebe kuhanja i održavanja topline. Uslijedila je industrijska revolucija i ugljen je postao dominantno gorivo, jer je proizvodnja postala društveni imperativ za Europu. Zagađenje je počelo postajati problem u gradovima, a zemlja se parala za daje ugljen, dok se drvo jednostavno sakupljalo ili se koristilo bez velikih troškova za okoliš. Kasnije je nafta postala glavno gorivo, jer je tehnologija proizvodnje usavršena nizom znanstvenih ‘revolucija’. Zagađenje se dramatično povećalo, a još uvijek nitko ne zna koliki će biti dugoročno ekološki troškovi ispumpavanja sve te nafte iz zemlje. Sada postoji ‘energetska kriza’, a uran postaje dominantno gorivo.

Na kapitaliste se makar može osloniti da će razviti uran kao gorivo, ali samo brzinom kojom mogu ostvariti dobru zaradu. To je njihova etika, a možda će to kupiti nešto vremena. S druge strane, na marksiste se može osloniti da što brže razvijaju uranovo gorivo jednostavno zato što je to najučinkovitije dostupno gorivo za proizvodnju. To je njihova etika, a ja ne vidim gdje je to poželjnije. Kao što sam rekao, marksizam pogađa točno usred europske tradicije. To je ista stara pjesma.

Ovdje se može primijeniti osnovno pravilo. Ne možete suditi o stvarnoj prirodi revolucionarne doktrine na temelju promjena koje je ona predložila da se uvedu u europsku strukturu moći i društva. O tome možete suditi samo po učinku koji će imati na neeuropske narode. To je zato što je svaka revolucija u europskoj povijesti poslužila za jačanje europskih tendencija i sposobnosti izvoza uništavanja (‘export destruction’ neprestano širenje uništavanja prirode zbog prirodnih resursa, op. moja) i uništavanje drugim ljudima, drugim kulturama i samom okolišu. Izazivam bilo koga da pokaže primjer gdje to nije istina.

Dakle, sada se od nas kao američkih indijanskih naroda traži da vjerujemo da će ‘nova’ europska revolucionarna doktrina poput marksizma preokrenuti negativni učinak europske povijesti na nas. Europski odnosi moći trebaju se još jednom namjestiti, a to bi trebalo poboljšati stvari za sve nas. Ali što ovo zapravo znači?

Trenutno, danas, mi koji živimo u rezervatu Pine Ridge, živimo u onome što je bijelo društvo odredilo „Nacionalnim područjem žrtvovanja“. To znači da ovdje imamo puno ležišta urana, a bijeloj kulturi (ne nama) treba taj uran kao materijal za proizvodnju energije. Najjeftiniji, najučinkovitiji način za industriju za vađenje i obradu ovog urana je odlaganje nusproizvoda upravo ovdje, gdje se iskopava. Upravo ovdje gdje živimo. Ovaj otpad je radioaktivan i učinit će cijelu regiju zauvijek nenastanjivom. Industrija i bijelo društvo koje je stvorilo ovu industriju smatraju to ‘prihvatljivom’ cijenom za razvoj energetskih resursa. Usput, planiraju također isušiti podzemne vode ispod ovog dijela Južne Dakote kao dio industrijskog procesa, tako da regija postaje dvostruko nenaseljiva. Događa se ista stvar. Ista se stvar događa dolje u zemlji Navaja i Hopija, gore u zemlji Sjevernih Čejena i Vrana i drugdje. Otkriveno je da trideset posto ugljena na zapadu i pola urana u Sjedinjenim Državama leži pod rezervatom, pa to nikako ne može biti manje važno.

Opiremo se pretvaranju u područje nacionalnog žrtvovanja. Opiremo se pretvaranju u narod nacionalnog žrtvovanja. Troškovi ovog industrijskog postupka nisu nam prihvatljivi. Genocid je na ovom mjestu kopati uran i isušivati podzemne vode – ni više, ni manje.

Pretpostavimo sada da u svom otporu istrebljenju počinjemo tražiti saveznike (koje imamo). Pretpostavimo dalje da smo revolucionarnom marksizmu trebali vjerovati na riječ: da on namjerava ništa manje nego potpuno odbaciti europski kapitalistički poredak koji je ovu prijetnju predstavljao samom našem postojanju. Čini se da je ovo prirodno savezništvo u kojem može sudjelovati narod američkih indijanaca. Napokon, kako kažu marksisti, kapitalisti su ti koji su nas postavili nacionalnom žrtvom. To je istina što se toga tiče.

Ali, kao što sam pokušao naglasiti, upravo je ta ‘istina’ varljiva. Revolucionarni marksizam predan je daljnjem nastavljanju i usavršavanju samog industrijskog procesa koji nas sve uništava. Nudi samo ‘preraspodjelu’ rezultata – možda novca – ove industrijalizacije širem dijelu stanovništva. Nudi uzimanje bogatstva od kapitalista i njegovo prenošenje; ali da bi to učinio, marksizam mora održavati industrijski sustav. Još jednom će se morati promijeniti odnosi moći s europskim društvom, ali učinci na američke indijanske narode ovdje i na neeuropljane drugdje ostat će isti. Otprilike isto kao kad se vlast preraspodijelila s crkve na privatne tvrtke tijekom takozvane buržoaske revolucije. Europsko se društvo malo promijenilo, barem površno, ali ponašanje prema neeuropljanima nastavilo se kao i prije. Možete vidjeti što je Američka revolucija 1776. učinila za američke Indijance. To je ista stara pjesma.

Revolucionarni marksizam, poput industrijskog društva u drugim oblicima, pokušava ‘racionalizirati’ sve ljude u odnosu na industriju – maksimalna industrija, maksimalna proizvodnja. To je materijalistička doktrina koja prezire duhovnu tradiciju američkih indijanaca, kulturu, naše načine života. Marx nas je sȃm nazvao ‘pretkapitalistima’ i ‘primitivcima’. Pretkapitalist jednostavno znači da bismo, prema njegovom mišljenju, na kraju otkrili kapitalizam i postali kapitalisti; uvijek smo bili ekonomski zaostali u marksističkom smislu. Jedini način na koji bi američki Indijanci mogli sudjelovati u marksističkoj revoluciji bio bi pridruživanje industrijskom sustavu, postali bi tvornički radnici ili ‘proleteri’, kako ih je Marx nazivao. Čovjek je bio vrlo jasan oko činjenice da se njegova revolucija mogla dogoditi samo borbom proletarijata, da je postojanje golemog industrijskog sustava preduvjet uspješnog marksističkog društva.

Mislim da ovdje postoji problem s jezikom. Kršćani, kapitalisti, marksisti. Svi su oni u svom umu bili revolucionarni, ali nitko od njih zapravo nema na umu revoluciju. Ono što zapravo misle je nastavljanje. Rade ono što rade kako bi europska kultura mogla i dalje postojati i razvijati se u skladu sa svojim potrebama.

Dakle, da bismo se zaista udružili sa marksizmom, mi američki Indijanci morali bismo prihvatiti nacionalnu žrtvu svoje domovine; morali bismo počiniti kulturno samoubojstvo i industrijalizirati se i europeizirati.

U ovom trenutku moram se zaustaviti i zapitati se nisam li prestrog. Marksizam je dobro poznat po nečemu što je često radio u prošlosti. Potvrđuje li ta prošlost moja zapažanja? Gledam na proces industrijalizacije u Sovjetskom Savezu od 1920. godine i vidim da su ti marksisti učinili ono za što je industrijskoj revoluciji u Engleskoj trebalo 300 godina; a marksisti su to učinili u 60 godina. Vidim da je na teritoriju SSSR-a nekoć bilo plemenskih naroda i oni su uništeni kako bi se napravilo mjesta za tvornice. Sovjeti to nazivaju ‘nacionalnim pitanjem’, pitanjem jesu li plemenski narodi imali pravo postojati kao ljudi; i zaključili su da su plemenski narodi prihvatljiva žrtva potrebama industrije. Gledam u Kinu i vidim isto. Pogledam u Vijetnam i vidim kako marksisti nameću industrijski poredak i iskorjenjuju autohtone plemenske ljude koji žive u planinama.

Slušam vodećeg sovjetskog znanstvenika kako kaže da će se, kad se uran iscrpi, naći alternative. Vidim kako Vijetnamci preuzimaju nuklearnu elektranu koju je napustila američka vojska. Jesu li ju demontirali i uništili? Ne, oni ju koriste. Vidim da Kina detonira nuklearne bombe, razvija nuklearne reaktore i priprema svemirski program kako bi kolonizirala i eksploatirala planete isto kao što su Europljani kolonizirali i eksploatirali ovu hemisferu. Ista je to stara pjesma, ali ovog puta možda bržeg tempa.

Izjava sovjetskog znanstvenika vrlo je zanimljiva. Zna li on što će biti taj alternativni izvor energije? Ne, on jednostavno vjeruje. Znanost će pronaći način. Čujem revolucionarne marksiste kako govore da će se kontrolirati uništavanje okoliša, zagađenje i zračenje. I vidim kako rade ono što govore. Znaju li kako će se te stvari kontrolirati? Ne, oni jednostavno vjeruju. Znanost će pronaći način. Industrijalizacija je u redu i potrebna. Kako oni to znaju? Vjera. Znanost će pronaći način. Vjera ove vrste u Europi je oduvijek bila poznata kao religija. Znanost je postala nova europska religija i za kapitaliste i za marksiste; uistinu su nerazdvojni; oni su dijelovi iste kulture. Dakle, i u teoriji i u praksi, marksizam zahtijeva da se neeuropski narodi u cijelosti odreknu svojih vrijednosti, svoje tradicije i iskustva kulture. Svi ćemo biti industrijalizirani ovisnici o znanosti u marksističkom društvu.

Ne vjerujem da je sam kapitalizam zaista odgovoran za situaciju u kojoj su američki Indijanci proglašeni nacionalnom žrtvom. Ne, to je europska tradicija; odgovorna je sama europska kultura. Marksizam je samo najnoviji nastavak ove tradicije, a ne rješenje za nju. Savezništvo s marksizmom znači savezništvo sa istim snagama koje nas proglašavaju prihvatljivim troškom.

Postoji i drugi način. Postoji tradicionalni način Lakota i načini ostalih američkih indijanskih naroda. To je način koji zna da ljudi nemaju pravo degradirati Majku Zemlju, da postoje sile koje prelaze bilo što što je europski um zamislio, da ljudi moraju biti u skladu sa svim odnosima ili će odnosi na kraju eliminirati disharmoniju. Nesrazmjerna važnost ljudi koju prave ljudi – arogancija Europljana da se ponašaju kao da su izvan prirode svih stvari s kojima su u odnosu – može rezultirati samo potpunom disharmonijom i prilagodbom koja prizemljuje arogantne ljude, daje im okus te stvarnosti izvan njihovog dohvata ili kontrole i vraća sklad. Za to nije potrebna revolucionarna teorija; to je izvan ljudske kontrole. Prirodni narodi ovog planeta to znaju i zato ne teoretiziraju o tome. Teorija je sažetak; naše znanje je stvarno.

Svedena na osnovne pojmove, europska vjera – uključujući i novu vjeru u znanost – jednaka je uvjerenju da je čovjek Bog. Europa je uvijek tražila Mesiju, bilo da je to čovjek Isus Krist ili čovjek Karl Marx ili čovjek Albert Einstein. Američki Indijanci znaju da je to uistinu apsurdno. Ljudi su najslabiji od svih stvorenja, toliko slabi da su se druga stvorenja voljna odreći svog mesa da bismo mogli živjeti. Ljudi mogu preživjeti samo koristeći razum, jer im nedostaju sposobnosti drugih stvorenja da dođu do hrane pomoću očnjaka i kandži.

Ali razum je prokletstvo jer može uzrokovati da ljudi zaborave prirodni poredak stvari na načine na koji to druga stvorenja ne čine. Vuk nikada ne zaboravlja svoje mjesto u prirodnom poretku. Američki Indijanci mogu. Europljani to gotovo uvijek čine. Molimo u zahvalnost jelenu, našim odnosima, jer su nam dopustili da jedemo njihovo meso; Europljani meso jednostavno uzimaju zdravo za gotovo i jelena smatraju inferiornim. Napokon, Europljani se u svom racionalizmu i znanosti smatraju bogolikima. Bog je Vrhovno Biće; sve ostalo mora biti inferiorno.

Sva europska tradicija, uključujući i marksizam, urotila se da prkosi prirodnom poretku stvari. Majka Zemlja je zlostavljana, moći (u originalu ‘powers’, niže sam pokušao naći približan prijevod, op. moja) su zlostavljane, a to ne može trajati vječno. Nijedna teorija ne može promijeniti tu jednostavnu činjenicu. Majka Zemlja će uzvratiti, cijela će se okolina osvetiti, a nasilnici će biti eliminirani. Napravit će se puni krug, natrag na početak. To je revolucija. I to je proročanstvo mog naroda, naroda Hopi i drugih ispravnih naroda.

Američki Indijanci stoljećima to pokušavaju objasniti Europljanima. Ali, kao što sam već rekao, Europljani su se pokazali nesposobnima čuti. Prirodni poredak će pobijediti, a prijestupnici će izumrijeti, onako kako jeleni umiru kada vrijeđaju sklad prekomjernim naseljavanjem određene regije. Samo je pitanje vremena kada će se dogoditi ono što Europljani nazivaju ‘velikom katastrofom globalnih razmjera’. Uloga američkih indijanskih naroda, uloga svih prirodnih bića je da prežive. Dio našeg opstanka je otpor. Opiramo se ne da bi rušili vladu ili preuzimali političku vlast, već zato što je prirodno oduprijeti se istrebljenju da preživimo. Ne želimo moć nad bijelim institucijama; želimo da bijele institucije nestanu. To je revolucija.

Američki Indijanci još uvijek su u kontaktu s tim stvarnostima – proročanstvima, tradicijama naših predaka. Učimo od starijih, od prirode, od moći. A kad katastrofa završi, mi američki Indijanci ćemo preživjeti; uspostavit će se harmonija. To je revolucija.

‘Power (moć, snaga)’

‘Moć preuzima život svete osobe. Mi sanjamo i vidimo i imamo fantastične misli. Moć koju primamo je za liječenje, proricanje, rješavanje problema i pronalaženje izgubljenih ljudi ili predmeta. Također je za širenje ljubavi, transformaciju i osiguravanje mira i plodnosti. Ne želi nam dati moć nad drugima, jer izvor Moći nismo mi sami.’

Frank Fools Crow, starješina Lakota

U ovom bih trenutku možda trebao biti vrlo jasan u vezi s drugom stvari, koja bi već trebala biti jasna kao rezultat onoga što sam rekao. Ali zbunjenost se danas lako rađa, pa želim ovu stvar potpuno razjasniti. Kad koristim izraz europski, ne mislim na boju kože ili određenu genetsku strukturu. Ono na što mislim je način razmišljanja, svjetonazor koji je proizvod razvoja europske kulture. Narodi nisu genetski kodirani da imaju ovu perspektivu, oni su akulturirani da ju imaju. Isto vrijedi za američke Indijance ili za pripadnike bilo koje druge kulture.

Moguće je da američki Indijanac dijeli europske vrijednosti, europski svjetonazor. Mi imamo pojam za te ljude; nazivamo ih „jabukama“ – crveni izvana (genetika) i bijeli iznutra (njihove vrijednosti). Druge skupine imaju slične izraze: Crnci imaju svoje ‘oreos’, Hispanci imaju ‘kokosov orah’ i tako dalje. I, kao što sam već rekao, postoje izuzeci od bijele norme: ljudi koji su izvana bijeli, ali iznutra nisu bijeli. Nisam siguran koji termin treba primijeniti na njih osim ‘ljudska bića’.

Ono što iznosim ovdje nije rasni problem već problem kulture. Oni koji u konačnici zagovaraju i brane stvarnost europske kulture i njezinoga industrijalizma, moji su neprijatelji. Oni koji se tome opiru, koji se bore protiv nje, moji su saveznici, saveznici naroda Američkih Indijanaca. I uopće me briga kakva je njihova boja kože. ‘Kavkaski’ je bijeli izraz za bijelu rasu: ono čemu se protivim je europski svjetonazor.

Vijetnamski komunisti nisu baš ono što biste mogli smatrati genetskim bijelcima, ali oni sada funkcioniraju kao mentalni Europljani. Isto vrijedi i za kineske komuniste, za japanske kapitaliste ili katolike iz Bantua ili Petera ‘MacDollara’ (Peter Mac Donald, korumpirani ‘predsjednik’ Navajo indijanaca, op. moja) tamo u rezervatu Navajo ili za Dickieja Wilsona (korumpirani ‘predsjednik’ Oglala Lakota indijanaca, op.moja) ovdje u Pine Ridgeu. Ovo nije rasizam, to je samo potvrda uma i duha koji čine kulturu.

U marksističkom smislu pretpostavljam da sam ‘kulturni nacionalist’. Prvenstveno surađujem sa svojim narodom, tradicionalnim narodom Lakota, jer imamo zajednički svjetonazor i dijelimo trenutnu borbu. Osim toga, radim s drugim tradicionalnim narodima Američkih Indijanaca, opet zbog određene sličnost u svjetonazoru i obliku borbe. Osim toga, radim sa svima koji imaju iskustva s kolonijalnim ugnjetavanjem Europe i koji se opiru njezinoj kulturnoj i industrijskoj ukupnosti. Očito, to uključuje genetske bijelce koji se bore da se odupru dominantnim normama europske kulture. Irci i Baski odmah vam padnu na pamet, ali postoje i mnogi drugi.

Radim prvenstveno sa svojim ljudima, sa svojom zajednicom. I drugi ljudi koji imaju neeuropsko gledanje na stvari trebali bi učiniti isto. Vjerujem u slogan ‘Vjeruj viziji svog brata’, iako bih volio dodati sestre. Vjerujem zajednici i kulturno utemeljenoj viziji svih rasa koje se prirodno odupiru industrijalizaciji i izumiranju ljudi. Jasno je da pojedini bijelci mogu u tome sudjelovati, s obzirom na to da su dosegnuli svijest da nastavak industrijskih imperativa Europe nije vizija, već samoubojstvo vrsta. Bijela je jedna od svetih boja naroda Lakota – crvena, žuta, bijela i crna. Četiri smjera. Četiri godišnja doba. Četiri razdoblja života i starenja. Četiri rase čovječanstva. Pomiješajte crvenu, žutu, bijelu i crnu zajedno i dobivate smeđu, boju pete rase. To je prirodni poredak stvari. Stoga mi se čini prirodnim raditi sa svim rasama, svaka sa svojim posebnim značenjem, identitetom i porukom.

Ali većina bijelaca ima neobično ponašanje. Čim postanem kritičan prema Europi i njezinom utjecaju na druge kulture, oni postaju defanzivni. Počinju braniti sebe. Ali ja ih ne napadam osobno; Napadam Europu. Shvaćajući osobno moja zapažanja o Europi, oni shvaćaju osobno europsku kulturu, poistovjećujući se s njom. Braneći se u ovom kontekstu, u konačnici brane kulturu smrti. Ovo je zabuna koju treba prevladati i mora ju se brzo prevladati. Nitko od nas nema energije za gubljenje u takvim lažnim borbama.

Kavkasci mogu ponuditi čovječanstvu pozitivniju viziju od europske kulture. Vjerujem u to. No, da bi postigli ovu viziju, potrebno je da iskorače izvan europske kulture – zajedno s ostatkom čovječanstva – kako bi vidjeli Europu onakvom kakva ona jest i što čini.

Držati se kapitalizma i marksizma i svih ostalih ‘izama’ znači jednostavno ostati unutar europske kulture. Tu osnovnu činjenicu ne možemo izbjeći. U stvari, ovo predstavlja izbor. Shvatite da se izbor temelji na kulturi, a ne na rasi. Shvatite da je odabir europske kulture i industrijalizma znači izabrati biti moj neprijatelj. I shvatite da je izbor vaš, a ne moj. To me vraća natrag da se obratim onim američkim Indijancima koji lutaju sveučilištima, gradskim slamovima i drugim europskim institucijama. Ako ste tu da naučite odoljeti tlačitelju u skladu s vašim tradicionalnim načinima, neka tako bude. Ne znam kako uspijevate kombinirati to dvoje, ali možda ćete uspjeti. Ali zadržite svoj osjećaj za stvarnost. Izbjegavajte povjerovati da bijeli svijet sada nudi rješenja za probleme koje nam stvara. Izbjegavajte, također, dopuštati da se riječi domorodaca izvrću u korist naših neprijatelja. Europa je izmislila praksu izvrtanja riječi. Trebate samo pogledati ugovore između naroda američkih Indijanaca i raznih europskih vlada da biste znali da je to istina. Crpite snagu iz onoga što jeste.

Kultura koja redovito brka revoluciju sa nastavljanjem, koja brka znanost i religiju, koja brka pobunu s otporom, nema vas išta korisno naučiti i išta vam ponuditi kao način života. Europljani su odavno izgubili svaki dodir sa stvarnošću, ako su ikada bili u kontaktu s njom. Žalite ih ako to trebate, ali ugodno se osjećajte tko ste kao američki Indijanci.

Dakle, pretpostavljam da bih ovo zaključio, jasno moram reći da je posljednje što mi pada na pamet voditi bilo koga prema marksizmu. Marksizam je mojoj kulturi stran kao i kapitalizam i kršćanstvo. Zapravo mogu reći da mislim da ne pokušavam nikoga voditi ni prema čemu. U određenoj sam mjeri pokušavao biti ‘vođa’, u smislu kojem bijeli mediji vole koristiti taj izraz, kad je Pokret američkih Indijanaca bio mlada organizacija. Ovo je rezultat zabune koju više nemam. Ne možeš svima biti sve. Ne predlažem da me neprijatelji koriste na takav način. Ja nisam vođa. Ja sam patriota Oglala Lakota. To je sve što želim i što trebam biti. I vrlo mi je ugodno s tim tko sam.’

Russell Means Freedom

Republic of Lakotah – Mitakuye Oyasin

Russell Means Interview during Wounded Knee Occupation, 1973 Part 1

Russell Means Interview during Wounded Knee Occupation, 1973 Part 2

Russell Means: Native American Activist – Testifying before the Senate – January 31, 1989

Time To Correct The History Books: Elder Russell Means “Columbus Must Die” Speech

Thanksgiving Day or “ThanksTaking” Day?

Riz Khan – THE FIRST AMERICANS

Bojan Radašinović

Bojan Radašinović

Interesiraju me samoniklo jestivo i ljekovito bilje i gljive, kao i uzgoj hrane sa što manje uložene energije i štetnog utjecaja na tlo. Desetak godina proučavam odnos ljudi, institucija, država i sistema prema prirodi i prema drugim ljudima, posebno prema djeci. Napisao sam 'Knjigu za djecu' koja pokušava pronaći način da se povežu institucijski odgoj/obrazovanje i permakultura. Zaključak: to je nemoguće zbog represivnog karaktera odgojno-obrazovnih institucija.