Sjeme, tlo i zajednica – što još treba?

Prošle nedjelje 13.10.2024. oko zadružno društvenog centra Zelenica, u Grančarima bilo je vrlo živo, informativno i veselo. 

Zamolio sam voditelje jesenskog tečaja permakulture u Zagrebu koji suorganiziraju udruga Hrvatska permakultura i Centar za kulturu i informacije Maksimir (CKIM) uz potporu Grada Zagreba, da prisustvujem terenskoj nastavi koja se održavala u Grančarima, u i oko Zadružno društvenog centra Zelenica

Prostorija zadruge Zelenica osvojila me na prvu, i odmah sam znao da ovdje priče o zajedništvu, dijeljenju, održivosti i otpornosti započinju svoj život.

Muzički instrumenti, knjige, prostor za učenje i uživanje, dijeljenje. I još svašta nešto, poput alata, radnog stola, sportskih rekvizita i prostora za kuhanje i razgovore. Malo ali slatko, kako se kaže.

Dok su se budući permakulturni dizajneri okupljali, domaćini i predavači Irena Borovina i Mario Miličević dogovaraju zadnje detalje prije početka rada u vrtu, kada će polaznici tečaja kroz praktični dio predavanja naučiti pripremu gredica bez kopanja (eng. no-dig).

Nakon kratkog čavrljanja i upoznavanja uz kavu i čaj, ubrzo su bile rukavice na rukama, čizme na nogama i ekipa je prionula vrtlarenju. 

Jednostavnim jezikom i s istančanim humorom, Mario Miličević je vrlo lako objašnjavao i davao upute kako izgraditi povišenu gredicu, potom gredicu u koju su odmah posadili sorte za jesensku sadnju, te gredicu koja se pripremila, kako bi dočekala proljeće i bila odmah spremna za proljetnu sadnju.

Nakon vrtlarenja, polaznici su sa Gordanom Dragičević prošetali poljima Grančara kako bi naučili identificirati korisno samoniklo bilje.

Koristi i cijeni raznolikost

Kako dobrih stvari nikad dosta, u međuvremenu se nekoliko stotina metara dalje u Vrtovima Breza odvijala sasvim druga priča, a koja ne ide bez ove prve, a i obratno.

U Vrtovima Breza održala se radionica o sakupljanju sjemena i razmjena sjemenja, te o adaptivnom vrtlarstvu (engl. Landrace). Radionicu je vodila Marcela Velfl, koja se već nekoliko godina intezivno bavi sakupljanjem i razmjenom sjemena, što lokalnog, a što prikuplja i razmjenjuje iz cijelog svijeta. 

Marcela vrlo svijesna klimatskih promjena vodi priču o tlu, o klimi, o sjemenu i potrebi prilagodbe, na nove načine. Otvara jedan drugačiji svijet sjemena i komunikacije s prirodom kroz sjeme i jačanja otpornosti biljaka koje sadimo. 

Kroz radionicu opisuje načine na koji prirodi dopušta da daje najbolje od sebe, da se sorte križaju, da se osjemenjuje samostalno, i da se plod ocjenjuje tek nakon druge odnosno treće godine. 

Što o radionici kaže Marcela Velfl:

“Većina današnjih vrtlarskih i poljoprivrednih praksi se temelji na principu kupi, dodaj, oduzmi, popravi, kompostiraj, zaštiti, poprskaj, poboljšaj i napravi idealne uvjete za biljku da bi ona urodila plodom. To se odnosi na više manje sve grane s kojima sam ja upoznata – i konvencionalne i ekološke i sve ostale. Usmjereni samo uglavnom na konačan ishod i količinu ubranih plodova, i to vrlo često pod svaku cijenu. Ono što smo zaboravili je razvijati i njegovati odnos sa sjemenom, s biljkama i zajednicom. Upravo nam promjena perspektive i fokusa omogućuje da u potpunosti promijenimo način na koji gledamo i na vrtlarstvo i na poljoprivredu jer zapravo ništa nije potrebno raditi na način na koji smo navikli da bismo bili uspješni vrtlari i ubirali ukusne i slasne plodove iz vlastitog vrta.
Je li ta hrana stvarno domaća ako sve što nam je potrebno da dobijemo završni proizvod u svom vrtu sve sastojke za to trebamo kupiti i donijeti u svoj vrt? Pa čak i kada slijedimo sve protokole, i dalje se događaju veliki neuspjesi za što onda ili krivimo sebe ili nam drugi govore zašto smo si sami krivi za neuspjeh i kako nam je potreban neki drugi čudesan pristup.  
Ključ svega je u samom sjemenu koje iz generacije u generaciju raste u našem podneblju, u našem vrtu i postepeno se adaptira i prilagođava na raznolike uvjete. Ono što je još važnije i što omogućuje uspješnu adaptaciju i preživljavanje je genetska raznolikost pojedine kulture. Većina sjemena koje danas imam dostupno (i industrijskog i domaćeg/starog) je izgubilo važna svojstva jer se već više od 70 godina održava “čistim”, tj. ili se samooprašuje ili se oprašuje samo s drugim biljkama unutar iste sorte.
Industrijski su hibridi pak uzgajani u idealnim uvjetima i sve ih je više sterilnih te nemaju mogućnost daljnjeg razmnožavanja. 
Kako promijeniti paradigmu? Uzgajati više različitih sorti iste vrste na istom mjestu, dozvoliti im slobodno križanje i pustiti da lokalni uvjeti, “bolesti” i “nametnici” odrade selekciju za nas. Što više raznolikih gena pojedina biljka ima u sebi, veće su joj šanse da sama u sebi aktivira mehanizme obrane, ima snažniji imunitet i otporna je na bolesti. Nisu joj potrebni idealni uvjeti da bi urodila plodom. A ono što je najbitnije, što biljka ima veću genetsku raznolikost, više će roditi, plodovi će biti slađi i hranjiviji. Ako biljku ne zalijevamo stalno niti ne prihranjujemo, ona će se kad tad sjetiti da ima korijenje i da kroz to korijenje može iz zemlje uzeti sve što joj je potrebno bez čovjeka. Cilj svakog živog organizma na ovoj planeti je osjemeniti se i nastaviti vrstu i svaka će biljka napraviti što god je potrebno da bi se obranila i da bi proslijedila život. 
Nekada to znači da će od 100 posijanih kukuruza preživjeti samo jedan. Onda sjeme tog kukuruza sakupljamo, dodajemo još sjemena različitih sorti kukuruza iz drugih vrtova i opet ih pustimo da se križaju, sve dok kroz 3-4 sezone ne dobijemo unikatnu sortu kukuruza koja je otporna na sve, daje urod baš onakav kakav je po našem guštu i ima kvalitete koje su nama važne – visina biljke, veličina klipova, boja zrna, okus mladog kukuruza, i otpornost na SVE. Isto je sa svim ostalim kulturama.”

Na kraju radionice, prisutni su međusobno razmjenjivali razno sjeme, te je Marcela predstavila projekt “Cosmic gardener” o kojem ću uskoro opširnije pisati.

Uz priču o sjemenu, ne smijem zaboraviti spomenuti i Vrtove Breza. Naime vlasnice Vrtova Breza, sestre Martina i Marina nasljedivši obiteljsko imanje, odlučile su ponuditi manje dijelove vrta zajednici pa pristupačnim cijenama najma. Tako da danas Vrtove Breza koristi oko 25 osoba (obitelji) pretežno iz Zagreba,koji obrađuju od 50 do 250 m2 za svoje potrebe.

Martina i Marina, za cijenu najma, osiguravaju korisnicima vodu, malč, sijeno, pa i povremeno stajsko gnojivo koje dobiju od susjeda.

Povezivanje, umjesto isključivanja

Bilo bi super kad bi to bilo sve, već par km dalje u Zadvorskom, novopridošla Bruna Devald i susjedi odlučili su organizirati ulični festival susjeda Listofest kako bi se još bolje upoznali i predstavili zajednici kao novi članovi njihovog susjedstva.

Taman smo na biciklima dopedalirali, Irena i ja, na cestu, ispred kuće već se iznose stolovi i stolice, izlaze i drugi susjedi i nose svoje stolove i stolice, šareni stolnjaci, djeca oko stolova, kolači, smijeh, gitara i pjesma, žamor, ruka ruku stišće, ja sam Boris ja sam Danijel, ja sam Đurđa, probaj ovo, žamor, priče se pričaju, zajednica diše. 

U kratkom vremenu sa svih strana dolazile su obitelji sa jelom i pićem, skupilo se susjedstvo, zajednica započinje novu priču. 

Druženju je dobru zabavu uz gitaru osigurao Feštaonica by Boris.