Suočavanje s dobom kaosa

Prijevod teksta autora Jamais Cascio sa stranice https://medium.com/@cascio

Nalazimo se u dobu kaosa, eri koja intenzivno, gotovo nasilno, odbacuje strukturu. To nije jednostavna nestabilnost, to je stvarnost koja se, čini se, aktivno opire naporima da se shvati što se dovraga događa. Ovaj trenutačni trenutak političkog kaosa, klimatskih katastrofa i globalne pandemije — i još mnogo toga — zorno pokazuje potrebu za načinom davanja smisla svijetu, potrebu za novim metodama ili alatima za sagledavanje oblika koje poprima ovo doba kaosa . Metode koje smo razvili tijekom godina da prepoznamo i odgovorimo na uobičajene poremećaje čine se sve više, bolno neadekvatnima kada se čini da se svijet raspada. Teško je vidjeti širu sliku kada sve inzistira na bojanju izvan linija.

U svijetu je oduvijek bilo neizvjesnosti i složenosti, a mi smo osmislili razumno učinkovite sustave za otkrivanje i prilagodbu ovom svakodnevnom poremećaju. Od teških institucija kao što su “zakon” i “religija” do ustaljenih normi i vrijednosti, čak i do prolaznih poslovnih modela i političkih strategija, mnogo toga što smatramo sastavnim dijelom “civilizacije” u konačnici je skup kulturnih sredstava koja nam omogućuju pripitomljavanje promjena . Nadamo se da ako disruptivne procese možemo učiniti razumljivima, možda možemo držati pod kontrolom njihove najgore implikacije.

VUCA (Volatile, Uncertain, Complex, and Ambiguous)

Jedan od boljih načina koje smo imali za uokvirivanje poznate (iako uznemirujuće) dinamike promjena je koncept “VUCA”. VUCA (Volatile, Uncertain, Complex, and Ambiguous) je akronim koji znači nestabilno, neizvjesno, složeno i dvosmisleno. Pojam se tijekom posljednjih desetljeća pokazao kao koristan okvir za stvaranje smisla za svijet. Naglašava poteškoće u donošenju dobrih odluka u paradigmi čestih, često uznemirujućih i zbunjujućih, promjena u tehnologiji i kulturi.

Koncept “VUCA” pojavio se u radu Ratnog koledža američke vojske (US Army War College) kasnih 1980-ih, brzo se proširio vojnim vodstvom 1990-ih, a do ranih 2000-ih počeo se pojavljivati u knjigama o poslovnoj strategiji. To je pametna fraza, koja ilustrira svijet koji je nastao iz sve više umreženog, jako digitalnog okruženja nakon Hladnog rata. Do novog stoljeća, nesigurnost, neizvjesnost, složenost i dvosmislenost postali su uobičajeni koncepti među ljudima koji se bave strategijom i planiranjem.

Vrste alata koje smo stvorili za upravljanje ovom razinom promjena – razmišljanje o budućnosti i scenariji, simulacije i modeli, senzori i transparentnost – mehanizmi su koji nam omogućuju razmišljanje i rad unutar VUCA okruženja. Ovi nam alati ne govore što će se dogoditi, ali nam omogućuju da razumijemo parametre onoga što bi se moglo dogoditi u nestabilnom (nesigurnom, itd.) svijetu. To su metodologije izgrađene na potrebi stvaranja strukture za neodređeno.

Koncept VUCA je jasan, evokativan i sve više zastario. Postali smo toliko temeljito okruženi svijetom VUCA da se to manje čini načinom razlikovanja važnih razlika nego jednostavnim prikazom našeg zadanog stanja. Korištenje “VUCA” za opisivanje stvarnosti daje sve manji uvid; proglašavanje situacije ili sustava nestalnim ili dvosmislenim ne govori nam ništa novo. Da posudimo koncept iz kemije, došlo je do fazne promjene u prirodi naše društvene (i političke, i kulturne, i tehnološke) stvarnosti – više ne klokoćemo veselo poput balončića, počelo je vrenje.

S novom paradigmom trebamo novi jezik. Ako ostavimo VUCA/u po strani kao nedovoljan, još uvijek trebamo okvir koji ima smisla ne samo za sadašnji svijet, već i za njegove tekuće posljedice. Takvo uokvirivanje omogućilo bi nam da ilustriramo razmjere poremećaja, kaosa koji je u tijeku, i omogućilo razmatranje kakve bi reakcije bile korisne. Idealno bi bilo da posluži kao platforma za istraživanje novih oblika adaptivnih strategija. Scenariji, modeli i transparentnost korisni su alati za VUCA svijet; koji bi to mogli biti alati koji bi nam omogućili razumijevanje kaosa?

Kao način da dođete do tog pitanja, razmotrite BANI.

BANI — Brittle, Anxious, Nonlinear, and Incomprehensible (krhko, tjeskobno, nelinearno i neshvatljivo)

Namjerna paralela s VUCA-om, BANI — Brittle, Anxious, Nonlinear, and Incomprehensible (krhko, tjeskobno, nelinearno i neshvatljivo)— okvir je za artikulaciju sve uobičajenijih situacija u kojima jednostavna nestabilnost ili složenost nisu dovoljne leće kroz koje bi se razumjelo što se događa. Situacije u kojima uvjeti nisu jednostavno nestabilni, oni su kaotični. U kojem ishode nije jednostavno teško predvidjeti, oni su potpuno nepredvidivi. Ili, da upotrijebimo određeni jezik ovih okvira, situacije u kojima ono što se događa nije samo dvosmisleno, već je nerazumljivo.

BANI je način da se bolje uobliči i odgovori na trenutno stanje u svijetu. Neke od promjena koje vidimo da se događaju u našoj politici, našem okolišu, našem društvu i našim tehnologijama poznate su – možda stresne na svoj način, ali one vrste koju smo već vidjeli i s kojima smo se suočavali. Ali toliko preokreta koji su u tijeku nisu poznati, iznenađujući su i potpuno dezorijentirajući. Manifestiraju se na načine koji ne samo da doprinose stresu koji doživljavamo, već taj stres umnožavaju.

Proučimo malo što svaka od riječi u okviru BANI znači.

Bani

“B” je za Brittle. – Krhko –

Kad je nešto krhko, podložno je iznenadnom i katastrofalnom kvaru. Stvari koje su lomljive izgledaju jake, čak mogu biti jake, dok ne dođu do točke pucanja, a onda se sve raspada. Krhki sustavi su čvrsti dok to nisu. Krtost je iluzorna snaga. Stvari koje su lomljive su neotporne, ponekad čak i u suprotonošću sa otpornošću – mogu otežati otpornost. Krhki sustav u BANI svijetu možda cijelo vrijeme signalizira da je dobar, da je jak, da može nastaviti, čak i dok je na rubu kolapsa.

Krhki sustavi ne krahiraju graciozno, oni se razbijaju. Krhkost često proizlazi iz nastojanja da se maksimizira učinkovitost, da se iz sustava iscijedi i posljednji djelić vrijednosti – novac, moć, hrana, posao. Lomljivost se može pronaći u monokulturama, gdje uzgoj jednog usjeva znači maksimalan učinak, sve dok buba koja utječe samo na tu određenu vrstu ili soj ne uništi cijelo polje. Vidimo krhkost u “prokletstvu resursa”, kada su zemlje ili regije bogate korisnim prirodnim resursima, pa se u potpunosti usredotoče na njihovu ekstrakciju… a onda taj resurs postaje funkcionalno bezvrijedan nakon promjene tehnologije. Krhkost proizlazi iz ovisnosti o jednoj, kritičnoj točki neuspjeha, i iz nespremnosti — ili nesposobnosti — da se ostavi bilo kakav višak kapaciteta ili zastoj u sustavu.

Jasno je da krhkost nije novi način razvoja – ali u prošlosti su posljedice katastrofalnih neuspjeha (npr. glad krumpira, zastarjelost guana) bile više ili manje regionalno ograničene. U današnjem, geopolitički, ekonomski i tehnološki međusobno povezanom svijetu katastrofalan slom u jednoj zemlji može uzrokovati efekt mreškanja diljem planeta (npr. Grčka dužnička kriza, Arapsko proljeće). Štoviše, vidimo da se krhkost manifestira na nove i iznenađujuće načine. Malo tko bi vidio demokraciju kao krhki sustav, sve dok nismo shvatili koliko funkcionalna demokracija ovisi o odgovornosti za namjerne neistine.

Koliko se temeljnih sustava o kojima ovisi ljudski opstanak sada razumno može smatrati “krhkima”. Energetske mreže? Globalna trgovina? Hrana? Ako krtost dolazi zbog nedostatka ublažavajučeg jastuka za neuspjeh, tada svi sustavi koji ovise o maksimalnom izlazu riskiraju kolaps ako taj učinak padne. Budući da su naši temeljni sustavi tako često međusobno povezani, sasvim je moguće da krah jedne važne komponente može dovesti do kaskade krahova. U tijesno isprepletenom skupu sustava, opasno je da bilo koji dio zakaže.

Nažalost, razmišljanje o takvim stvarima vjerojatno će izazvati poprilično tjeskobe.

bAni

Dakle, “A” je za izazivanje tjeskobe ili, jednostavnije, Anksiozno.

Anksioznost sa sobom nosi osjećaj bespomoćnosti, strah da će, što god učinili, uvijek biti pogrešno. U tjeskobnom svijetu, čini se da je svaki izbor potencijalno katastrofalan. Usko je povezan s depresijom i strahom. Tjeskobni je svijet onaj u kojem neprestano čekamo da padne sljedeća cipela — ili, u modernijem klišeju, gdje je svaki dan F5 petak, samo pritisnemo tipku za osvježavanje da ažuriramo vijesti, da vidimo kakav se užas pojavljuje sljedeći. Suprotno tome, možemo dati sve od sebe da izbjegnemo sve izvore vijesti o svijetu.

Anksioznost može potaknuti pasivnost, jer ne možemo napraviti pogrešan izbor ako ne izaberemo, zar ne? Ili se može manifestirati kao očaj, ta užasnuta spoznaja da smo propustili priliku donijeti kritičnu odluku i da nećemo dobiti drugu priliku. Ili onaj užasni osjećaj da postoji vrlo realna mogućnost da će ljudi o kojima ovisimo donijeti lošu odluku zbog koje ćemo svi biti mnogo gore nego prije.

Čini se da je naše medijsko okruženje savršeno dizajnirano da pojača tjeskobu. Stimulira nas na način koji izaziva uzbuđenje i strah. Medijska prezentacija informacija usredotočuje se na neposredne u odnosu na točne. Okruženi smo onim što bismo mogli smatrati zlonamjernim informacijama, širokom kategorijom lošeg znanja koja obuhvaća dezinformacije, misinformacije, prijevare, pretjerivanja, pseudoznanost, lažne vijesti, lažne-lažne vijesti i još mnogo toga. Malinformacija (op.a.zlonamjerna informacija) je kristalizacija onoga što izaziva tjeskobu.

Neki od nas mogu se prilagoditi stvaranjem obrambenih zloćudnih informacija – malinformacija, trujući tok podataka namjernim neistinama o sebi, čineći stvari još gorima, ali barem držeći dio toga pod vlastitom kontrolom. Ili se prilagođavamo prihvaćajući i uzdižući karizmatične figure, ili mrzeći i ismijavajući karizmatične figure, i gledajući svaki događaj kao znak zavjere ili protuzavjere. Saznanje da svijet ima tajne gospodare koji kontroliraju sve stvari na mnoge ima nevjerojatno umirujući učinak.

Prevelik broj nas prilagođava se brzim izlazom iz postojećih situacija. Globalno, stope samoubojstava su u porastu. Vidimo da se povećava učestalost među onima koji otkrivaju da su naizgled dobri izbori koje su napravili tijekom godina zapravo bili pogrešni, bili slijepe ulice ili čak bili zli. Vrijedni, pošteni ljudi koji su nekoć smatrali da kontroliraju stvari, otkrili su da, ne, nisu… i vjerojatno nikada nisu bili.

Ne nužno zato što je netko ili nešto drugo zapravo kontroliralo stvari, već zato što kontrola nikad nije bila moguća u početku.

baNi

U tom duhu, “N” je za Nelinearno.

U nelinearnom svijetu uzrok i posljedica su naizgled nepovezani ili neproporcionalni. Možda drugi sustavi ometaju ili zamagljuju, ili možda postoji skrivena histereza, ogromna kašnjenja između vidljivog uzroka i vidljive posljedice. U nelinearnom svijetu, rezultati poduzetih ili nepoduzetih radnji mogu završiti u velikoj neravnoteži. Male odluke završavaju s ogromnim posljedicama, dobrim ili lošim. Ili smo uložili ogromne količine truda, gurajući i gurajući, ali s malo toga da vidimo.

Pogledajmo krizu nelinearnosti s COVID-19. Razmjeri i opseg ove pandemije daleko nadilaze svakodnevno iskustvo; brzina kojom se infekcija širila tijekom prvih nekoliko mjeseci bila je zapanjujuća. Iako su neke lokacije bile uspješne u smanjenju stope zaraze, povećanje broja slučajeva širom svijeta još uvijek je težilo eksponencijalnom trendu.

Koncept “ravnanja krivulje” je inherentno rat protiv nelinearnosti.

Klimatski poremećaj još je jedan nelinearni problem. Vidimo oko sebe, sa sve većim intenzitetom i učestalošću, primjere utjecaja klimatskih promjena izazvanih globalnim zagrijavanjem iz stvarnog svijeta… i jedva smo jedan stupanj Celzijusa iznad predindustrijskih razina.

Evo nečega što ne zna puno ljudi: ono što sada vidimo prvenstveno je rezultat emisije ugljika tijekom 1970-ih i 1980-ih. U globalnom klimatskom sustavu postoji ogromna inercija, a posljedice se ne očituju odmah. To je “histeretični” element naše klime – dugi razmak između uzroka i pune posljedice.

To znači da čak i da smo prije dvadeset godina uložili sve u Kyoto protokole, vjerojatno bismo još uvijek vidjeli klimatski kaos kakav je sada u tijeku. A to znači da bismo mogli odmah prestati ispuštati bilo kakvu emisiju ugljika u atmosferu i svejedno bismo vidjeli dodatno zagrijavanje barem za još jednu generaciju i kontinuirane visoke temperature stoljećima. Ljudski mozak jednostavno nije evoluirao da razmišlja na ovoj razini.

COVID-19 i klima na planetu nisu jedini primjeri. Nelinearnost, posebice u obliku nesrazmjera uzroka i posljedica, jasno je vidljiva u svijetu politike, posebice međunarodne politike. Koliko je koštao ruski hak na američkim izborima 2016. u usporedbi s utjecajem koji je imao na svijet? Ili, šire gledano, možemo shvatiti terorizam kao nelinearno ratovanje, u smislu novca i truda koji su potrebni da se poduzmu naspram novca i truda utrošenog da se uoči, spriječi i/ili osveti.

Vidimo to u ekonomiji, od brzog širenja financijalizacije i stvaranja novih financijskih oruđa do hiperkinetičkih algoritamskih sustava trgovanja. Zahtjevi za neprestanim, sve većim rastom u konačnici su zahtjev za nelinearnošću.

Ono što je najvažnije, nelinearnost je sveprisutna u biološkim sustavima. Rast i pad populacije, učinkovitost cijepljenja, ponašanje roja i, kao što je navedeno, širenje pandemija – sve to ima izrazito nelinearan aspekt. Izvana ih je fascinantno gledati; iznutra, zapanjujuće je doživjeti ih, kao što to sada otkrivamo.

banI

A ponekad ih je nemoguće razumjeti. Dakle, “I” je za Incomprehensible – Neshvatljivo.

Svjedoci smo događaja i odluka koje se čine nelogičnima ili besmislenima, bilo zato što su počeci bili davno prije, bilo da su previše neizrecivi, ili jednostavno previše apsurdni. “Zašto su to učinili?” “Kako se to dogodilo?” Pokušavamo pronaći odgovore, ali odgovori nemaju smisla. Štoviše, dodatne informacije nisu jamstvo boljeg razumijevanja. Više podataka — čak i velikih podataka — može biti kontraproduktivno, nadjačati našu sposobnost razumijevanja svijeta, otežavajući razlikovanje buke od signala. Nerazumljivost je, zapravo, krajnje stanje “preopterećenosti informacijama”.

Jedan od načina na koji se manifestira jesu sustavi i procesi koji izgledaju loši, ali i dalje rade ili su nefunkcionalni bez ikakve očite logike ili razloga. Programerski je klišej naići na softver koji radi samo ako u kodu ostane određeni nefunkcionalni, naizgled nepovezani redak. Izvadite ga, program se ruši ili se ne kompajlira. Ostavite ga unutra – iako se čini da ne radi ništa – i program radi. Zašto? Neshvatljivo.

Čini se da je nerazumljivost svojstvena vrsti sustava strojnog učenja/umjetne inteligencije koje počinjemo graditi. Kako naše umjetne inteligencije postaju kompliciranije, uče više, rade više, to postaje teže razumjeti kako točno donose svoje odluke. Programeri znaju da je na djelu mreža logike, ali im je teško dokučiti kako je ta mreža točno oblikovana. Ne možemo to samo ignorirati; propisi, poput onih u Europskoj uniji, sve više zahtijevaju da korisnici algoritamskih sustava mogu objasniti kako i zašto su ti sustavi došli do svojih zaključaka.

Ovo nije samo tehnološka zagonetka. Kako AI softver postaje sve čvršće utkan u naše svakodnevne živote, moramo obratiti pozornost na načine na koje složeni algoritmi mogu dovesti do rasističkih, seksističkih i drugih pristranih ishoda. Kod koji uči od nas može naučiti više od predviđenih lekcija i pravila.

Nadalje, kako da razumijemo sustave u kojima se složena ponašanja izvode gotovo besprijekorno, dok jednostavne funkcije nasumično otkazuju? Zašto bi autonomni, samovozeći sustav koji može sam prijeći zemlju također mogao udariti u zid dok jednostavno izlazi iz garaže? Zašto bi sustav učenja čiji je zadatak generiranje realističnih ljudskih lica povremeno mogao proizvesti nešto krajnje monstruozno? Možete reći da se takve stvari događaju i ljudima – ali već smo znali da su ljudski mozgovi uvelike u području neshvatljivog.

Ali ta izjava sugerira važnu stvar: neshvatljivo sada ne znači neshvatljivo zauvijek. Zasigurno postoje dinamike koje ostaju obavijene velom misterija koje ćemo na kraju otkriti. Međutim, to može značiti da 1400 ili više grama nerazumljivog mesa u našim lubanjama možda treba surađivati sa sličnim nerazumljivim komadom silicija.

…

“Kraj je blizu.”

Lik iz crtića u halji i bradi koji drži znak “Kraj je blizu” danas se čini manje zabavnim. Lako je ismijavati apokaliptično razmišljanje kada se takva mogućnost čini dalekom. Kada se suočimo s golemošću klimatske katastrofe ili globalne pandemije — ili ovdje ubacite željeni scenarij kraja svijeta — prorok propasti na pločniku više djeluje kao potvrda nego kao provokacija.

Značajan udio nas koji radimo na polju zamišljanja budućnosti često se bori s onim što bismo mogli nazvati “eshatološkim porivom” – poteškoćom da svoj svijet vidimo u bilo čemu drugom osim u apokaliptičnom okviru. Nije zato što mi tako želimo, već zato što se drugi okviri čine neadekvatnim ili lažnim. Opasnost ovog poriva je u tome što lako može postati okidač za predaju, tok u očaj. Takva opasnost nije ograničena na futuriste; za mnoge diljem svijeta, stvari su previše čudne, previše izvan kontrole, previše goleme i previše krhke da bi uopće mogli zamišljati odgovarajuće odgovore.

To ne mora biti tako. Okvir BANI nudi leću kroz koju se vidi i strukturira ono što se događa u svijetu. Barem na površinskoj razini, komponente akronima mogle bi čak nagovijestiti prilike za odgovor: krhkost bi se mogla suočiti otpornošću i opuštenošću; anksioznost se može ublažiti empatijom i sabranošću; nelinearnost bi trebala kontekst i fleksibilnost; nerazumljivost traži transparentnost i intuiciju. To su možda više reakcije nego rješenja, ali sugeriraju mogućnost da se odgovori mogu pronaći.

Možda je dovoljno što je BANI dao ime nagrizajućem strahu koji mnogi od nas sada osjećaju, da prizna da nismo samo mi, ne samo ovo mjesto, ne samo ovaj isječak vremena. BANI daje izjavu da ono što vidimo nije privremena aberacija, to je nova faza. Prešli smo s vode na paru.

Nešto ogromno i potencijalno neodoljivo se događa. Svi naši sustavi, od globalnih mreža trgovine i informacija do osobnih veza koje imamo s našim prijateljima, obiteljima i kolegama, svi se ti sustavi mijenjaju, morat će se promijeniti. Temeljno. Temeljito. Bolno, ponekad. To je nešto što će možda trebati novi jezik za opis. To je nešto što će svakako zahtijevati novi način razmišljanja za istraživanje.

Jamais Cascio, Distinguished Fellow, Institute for the Future
@cascio
jcascio@affiliates.iftf.org