JUBILEJ

Transkript emisije Skalanada 11.03.2013.

Uvodno: Živimo globalizaciju i slobodno tržište čiji zagovornici tvrde da je to najefikasniji način stvaranja novih bogatstava. Istovremeno vidimo da su nastale ogromne razlike između bogatih i siromašnih, a što je još gore, te razlike i dalje rastu zahvaljujući silnoj kreditnoj zaduženosti pojedinaca i država. Ima li izgleda da slobodno tržište i globalizacija počnu djelovati i u korist siromašnih?

Profesor emeritus George Kent sa Hawaia, koji se bavi problemom suzbijanja gladi u svijetu, kaže da nema! Osnova funkcioniranja slobodnog tržišta je razmjena po pogodbi. Pri tome je pregovaračka pozicija u pogađanju bolja kod onoga tko ima kvalitetnije alternative. Neki ljudi (korporacije ili nacije) imaju jaču pregovaračku poziciju jer imaju bolje opcije. To im omogućava da kod svake transakcije dobiju malo više nego druga strana. Puno takvih transakcija sustavno povećava prednost jače strane nad slabijom. Nastajanje i povećavanje razlika između jakih i slabih naprosto je ugrađena u aktualni sustav i zato do sada to nisu uspjeli promijeniti nikakvi programi pomoći siromašnima i MDG-i (Milenijski razvojni ciljevi UN-a).

2. Je li kroz povijest oduvijek bilo tako?

Bilo je zanimljivih razdoblja i primjera. Neki su opisani u Bibliji! Ja nisam stručnjak za Bibliju, ali ću prenijeti neke crtice iz časopisa VIZIJA i njihova članka „Težnja za slobodom“. Priča počinje s Abrahamovim unukom Jakobom i njegovih 12 sinova, koji su zbog gladi koja je zavladala na području gdje su živjeli (Izrael) morali emigrirati u Egipat da bi preživjeli. Njihovi nasljednici su kroz mnogo generacija bili robovi u Egiptu i živjeli su u vrlo teškim uvjetima. Stalno su se molili za spas. U poglavlju Exodus kaže se da je Bog odgovorio na njihove molitve i dodijelio im zemlju na kojoj će živjeti u slobodi, ali ne samo izraelski narod već i svi imigranti koji su pošli s njima. Ali Bog je postavio i uvjet – da se zakoni tog novog naroda jednako primjenjuju na svih, bez obzira na njihovo bogatstvo i društveni status. Da bi se osigurala nepristranost kod suđenja mito je bilo zabranjeno. 

Kako su se doselili na teritorij koji nije bio njihov, nitko nije imao pravo na zemlju. Zemlja je bila Božja. Zemlja je zato raspodijeljena između plemena, a onda je svako pleme to dalje razdijelilo obiteljima ili grupi obitelji (klanovima). Tako je nastala jedna ravnopravna, zemljoradničko-stočarska ekonomija, u socijalnom smislu besklasna.         

3. I, kako je funkcioniralo to „prvo besklasno društvo“?

Ključna komponenta bio je 50 godišnji ciklus koji bi kulminirao godinom JUBILEJA. To je zapravo bilo zatvaranje generacijskog ciklusa od 7 sedmogodišnjih perioda. Na početku svakog sedmogodišnjeg ciklusa i na godinu Jubileja prestajalo je komercijalno sijanje i ubiranje roda. Ljudi i zemlja uzimali su vrijeme da se obnove i pomlade. Nisu prestajali svi poslovi, ali promjena ritma i svrhe rada djelovali su revitalizirajuće na naciju. U ovoj besklasnoj ekonomiji zemlja se nije mogla kupovati i prodavati u komercijalne svrhe (bila je Božja). Ako se korisnik zemlje zadužio i nije mogao otplaćivati dug, onda bi kreditoru morao prepustiti pravo na zemlju. No tu se radilo o otplati duga očekivanim urodom, a ne samom zemljom – i to do sljedećeg Jubileja! Dužnik je mogao povratiti zemlju i prije ako je nekako došao do novca, ali je vrijednost koju je morao vratiti opadala sa svakom godinom približavanja Jubileju, kada bi je originalni korisnik svakako dobio natrag – svi dugovi su se brisali! Zakon je obvezivao i najbližu obitelj da otkupi dug ako može, kako bi zemlja ostala unutar obitelji, što je istovremeno nosilo obvezu rodbine da skrbe o svojim članovima koji se o sebi ne mogu brinuti.   

Ukidanje dugovanja i nemogućnost trajnog prisvajanja zemlje bili su ključni elementi održanja integriteta te zajednice. Moć kreditora nad dužnikom mogla se neutralizirati. Vješti pojedinci nisu mogli gomilanjem prava na zemlju i druga dobra svima drugima nametati volju, pa je taj koncept gospodarenja zemljom postao stvarni garant slobode i ravnopravnosti pojedinca i cijelih obitelji. Godina Jubileja bila je proslava slobode u svakom smislu. Zemlja i nacija odmarali su se dvije uzastopne godine! Vrijeme se ulagalo u jačanje obiteljskih odnosa i pripremu za budućnost. Svi koji su zbog dugova morali otići od kuće vraćali su se. Robovi su oslobađani. Obitelji su se vraćale svojoj zemlji i same sebi. Na neki način Jubilej je označavao prolazak jedne generacije i dolazak druge.

4. Tko je kontrolirao kako se provode sedmogodišnji ciklusi i Jubileji, kad je društvo bilo besklasno i bez neke jasne hijerarhijske strukture?

Princip Jubileja je u biti vrlo jednostavan i duboko pravedan, ali je provediv ako se svi pridržavaju okvira određenog od Boga (koji je pretočen u statutom garantirane slobode). Svi pojedinci se podređuju tim pravilima (jer su Božja), dakle ne mogu se delegirati, pa čak ni izborima preusmjeriti na nekoga. Svatko ih naprosto provodi – bez policije, sudova, komisija i povjerenstava… Ili, kako tvrdi Lord Edmund Burke: „Čovjek zavrjeđuje civilnu slobodu upravo proporcionalno svojoj spremnosti da upotrijebi moralne lance svom apetitu“.

5. Da li bi to moglo značiti da bismo i mi mogli postaviti jednostavna pravila održivog življenja (na nekom referendumu) i bez puno politike, policije i inspekcija prepustiti se skromnom ali održivom življenju u stvarnoj slobodi?

U biti DA! To bi morao biti bitno drukčiji način življenja nego sada (u dogledno vrijeme morat će biti drugačiji svakako). No, u zadnje vrijeme pokazalo se da su nam moralni lanci preslabi da bi nam obuzdali apetite!