KUĆNE ZALIHE HRANE

Transkript emisije Skalanada 13.03.2013.

Uvodno. Generacije koje su prebrodile II svjetski rat dugo su zadržale naviku da u kući drže barem mjesečnu zalihu hrane. Kada bi stigla plaća išlo se u najbližu trgovinu i kupilo brašna, šećera, ulja i drugih namirnica koje se brzo ne kvare za cijeli mjesec, pa i više. Danas se u trgovine ide često, i uzima ono što vam trenutno treba. Da li su kućne zalihe hrane nešto iz „ropotarnice prošlosti“ ili i danas imaju smisla. O tome sa ZS.

Imati doma nešto zaliha hrane izgleda da je uvijek dobro, a u današnjim vremenima i sve potrebnije. Navest ću jedan primjer s početka dvijetisućitih godina. U Londonu je izbio štrajk vozača kamiona (razlog je bio rast cijena dizela). Štrajk je izveden na način da su kamionima blokirane benzinske crpke. Pregovori s Vladom su trajali jedan dan, pa drugi, pa treći… Na treći dan su u Vladu došli i direktori trgovačkih centara i upozorili ju da ih dijeli „tri obroka od kaosa“. Naime, trgovački centri funkcioniraju na principu minimalnih zaliha – radi što manjeg vezivanja novčanih sredstava za zalihe. Zbog toga prakticiraju „just in time“ dostavu robe (upravo na vrijeme). Nakon tri dana zastoja u dostavi roba, zalihe hrane u trgovačkim centrima jednostavno su nestale. Jedan štrajk relativno male grupacije radnika doveo je London na rub gladi.

2. Štrajkovi sigurno nisu jedino što može poremetiti našu opskrbu hranom, na što bi još trebalo misliti kada se razmatra sigurnost prehrane?

Praktično sve što jedemo do nas i naših trgovina dolazi motornim vozilima na benzin ili dizel. Kako se dostupnost nafte i njenih derivata smanjuje, vjerojatnost poremećaja u tom segmentu raste: to može biti iz nekih međunarodnih, ili iz nekih nacionalnih i lokalnih razloga (bankrot obližnjeg trgovačkog centra), ili naprosto zbog visoke cijene. Vjerojatnost socijalnih nemira u vremenima krize također raste, što onda može prouzročiti situaciju kao u Londonu. Ekstremne elementarne nepogode mogu učiniti isto. No ima nevolja i na osobnoj razini: svatko od nas može biti otpušten, može se razboliti, može imati prevelike račune za režije… No, kakva god bila priroda krize koja nas je pogodila (vanjska ili osobna), ako imate što jesti – vi i vaša djeca – kroz krizu se prolazi lakše! Što se događa kada krizna zbivanja pogode lokalni ili nacionalni  sustav prehrane. Za organizirati se u izvanrednim okolnostima vlastima je potrebno neko vrijeme. Ako bi si većina ljudi, barem u prvo vrijeme, sama  mogla pomoći, onda neće nastati kaos. Dakle, obiteljske rezerve hrane su dragocjena praksa, koju bi trebalo poticati na osobnoj, lokalnoj i nacionalnoj razini.       

3. Koliko i kakvih rezervi hrane bi svatko od nas trebao imati?

O tome možete naći pregršt informacija na Internetu. Time se već bave mnogi u svijetu, tako da ne morate sebe preispitivati da li je s vama sve u redu jer razmišljate o prikupljanju vlastitih rezervi hrane. Dakle, osnovni savjet je: imajte najmanje dvomjesečnu zalihu osnovnih prehrambenih namirnica. Što ćete spremiti na zalihu? To ovisi o tome što volite jesti. Osnova u žitaricama će vjerojatno kod svih biti ista – brašno, riža, razne vrste pašti, a svi će spremiti i  nešto šećera i nekih masnoća u zalihu: ulja, masti ili nešto treće, a vjerojatno i grah ili nešto od te vrste. Na tu osnovu netko će spremiti solidnu zalihu mesnih konzervi i suhomesnatih proizvoda, a vegetarijanci će se vjerojatno opredijeliti za konzervirano povrće i suho voće. Osnovni je princip da ono što se stavlja na zalihu bez problema može trajati nekoliko mjeseci ili godina (konzerve, pašte i sl.). Na to se dodaju još zalihe začina i namaza (pašteta, đemova i sl.) – i, kada je sve to na okupu, vi ne možete biti gladni barem dva mjeseca, u kakvu god krizu upali. 

4. Imati višemjesečnu zalihu hrane ipak dosta i košta, pitanje je tko si to može priuštiti?

Ni u svijetu ni kod nas mnogima nije jednostavno prikupiti sredstva za  višemjesečnu zalihu hrane. No, u poziciji smo da možemo krenuti malo po malo. U Americi su izračunali da si uz izdvajanje 24$ svakog mjeseca, unutar jedne godine četveročlana obitelj može osigurati jednomjesečnu zalihu hrane (s 48$ za 2 mj.). Druga bitna stvar je rotacija zaliha. Ono što redovito kupujete treba staviti u zalihu, a trošiti iz zalihe. Tako ćete biti sigurni da je ono što imate na zalihi unutar predviđenog roka za uporabu i kvalitetno za jesti. 

5.  Što ako se višemjesečne zalihe potroše a krizno stanje još nije prošlo?

Sigurnost prehrane, naravno, ne ovisi samo o spremljenim zalihama hrane. I o tome na Internetu možete naći puno prijedloga, spomenut ću neke:

U proljeće zasadite vrt. Nije nužno da to bude vrt u vašem vlasništvu. Ako budete razgovarali sa susjedima i u lokalnoj zajednici, obično ćete otkriti da zajednica ili crkva ili neki vremešni vlasnici parcela imaju slobodne površine i volju da ih ustupe za proizvodnju hrane.

Kupujte izravno od lokalnih poljoprivrednika. Na taj način ojačavate lokalnu proizvodnju hrane. Fama o okrupnjavanju zemljišta i veliki trgovački centri pridonijeli su propasti mnogih malih poljoprivrednika. Važno je da se taj trend preokrene.    

Naučite si sami procesirati hranu. Spremanje zimnice kod nas ima dugu tradiciju i nikome ne bi trebao biti problem naučiti kako se to radi.

Razmišljajte brižljivo o hrani, ozbiljno planirajte i provodite planirano. Kada je sezona određenog voća ili povrća, može se kupiti jeftino a u većoj količini, i onda procesirati – spremiti u staklenke ili dehidrirati. Slično je i sa mesom, koji se sa prijateljima i susjedima povoljnije može nabaviti u većoj količini i onda procesirati i spremiti. Uštede su moguće i kuhanjem za nekoliko obroka unaprijed (kasnije se samo podgrije) i sl.

Pridružite se kooperativama za hranu ili pomozite da se ona osnuje. Sa prijateljima i susjedima kupujte izravno od poljoprivrednika na vreće namirnica i podjelite ih među sobom.

Skladištite brižljivo svoje zalihe. Mora se spriječiti da insekti i glodavci dospiju do njih. I opet, rotacija je važna. Uradite što možete, s onim što imate, tamo gdje jeste. Kreće se uvijek po malo, ili se ne krene nikako. Za nekoliko mjeseci ipak ćete biti u bitno povoljnijem i sigurnijem položaju u odnosu na trenutak kada ste počeli. Ako još poradite na onoj socijalnoj dimenziji – da se povezujete i kombinirate znanje, alate i uređaje sa susjedima, prijateljima i lokalnim proizvođačima hrane, vaša i njihova sigurnost prehrane u kriznim vremenima bit će zavidna.