Pravni okvir malih obrta

Nastavak objave: Poduzetništvo u permakulturi

Prilikom pokretanja posla, razmišljao sam o različitim “pravnim okvirima”. Što ja to zapravo pokrećem? To je veoma važno pitanje. U permakulturi, trebali bi na početku znati dizajniramo li farmu, turističku destinaciju, edukacijski centar i sl. Mene je u početku poduzetništva zapravo mučilo, što da pokrenem? Da li da išta registriram, ili radim “na crno”? Npr. zašto da trošim resurse na knjigovodstvo, poreze i doprinose, te niz drugih troškova. Jednostavno, ponudim svoju uslugu ili proizvod, naplatim i nikome ne kažem da sam primio novce. Malo sam istraživao i došao do zaključka da se ovo trenutno (u Hrvatskoj) ne isplati. Zatvaram si previše mogućnosti, a troškovi legalnog poslovanja su gotovo zanemarivi.

Razmišljao sam i o pokretanju OPG-a, SOPG-a (razni oblici registriranog obiteljskog gospodarstva). Na vlastitom imanju uzgajam voće, povrće, med, berem samoniklo bilje, povremeno imam svoje rakije… Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je svakako pravni okvir koji najviše odgovara tim resursima. Međutim, imam i razne druge vještine, želim nuditi i druge usluge, ne želim se ograničiti na poljoprivredu. Kao što kod dizajniranja imanja ne želimo već u startu kazati da će imanje biti vinograd ili voćnjak. Time bismo propustili priliku da dizajniramo nešto kompleksnije, održivije. Htio sam ostati otvoren za što više mogućnosti, i put me odveo u pokretanje običnog obrta. Ne znam gotovo ništa o drugim oblicima poslovanja, pa ću se zadržati samo na onom što znam.

Što je to obrt?

Obrt je najjednostavniji oblik samostalnog poslovanja u kojem jedna osoba (ili obitelj) pruža usluge ili proizvodi dobra. Posluje se pod vlastitim imenom, uz minimalne administrativne zahtjeve i vrlo fleksibilan način rada. Obrtnik:

• slobodno organizira svoje radno vrijeme,
• određuje cijene,
• bira klijente i
• kombinira različite djelatnosti, a pritom posluje potpuno legalno i transparentno.

Zbog jednostavnosti strukture, obrt je jedan od najprirodnijih i najučinkovitijih načina da pojedinac živi od vlastitog rada. Najjednostavnije rečeno, obrt je kao dozvola da legalno radimo širok spektar poslova, što nam se pokaže prikladnim u nekom trenutku.
Uz obrt, možete kupovati robu na veliko te prodavati je uz maržu. Možete imati web-dućan i slati proizvode paketima. Možete uzgajati vlastite proizvode i prodavati ih na štandovima ili dostavljati kupcima. Možete izrađivati predmete od drveta, vune, metala, koristiti 3D printer, slikati, popravljati, reciklirati — i prodavati vlastitih ruku djelo.
Možete nuditi razne usluge, npr:

• montirati namještaj,
• postavljati električne uređaje,
• iznajmljivati alate,
• održavati vrtove,
• čuvati kućne ljubimce,
• voditi radionice, davati savjetovanja ili
• naplaćivati online sadržaje i edukacije.

Što je najbolje, sve ovo možete “istodobno”, ne morate niti znati što ćete od ovoga raditi sutra. Meni se upravo ta mogućnost najviše svidjela, jer je posve u skladu s principima permakulturnog dizajniranja. U permakulturnom dizajnu, svaki prostor ima mnogo slojeva koji funkcioniraju istodobno. Možete imati uzgoj povrća usred voćnjaka, te uzgoj gljiva i pčela i ogrijevnog drveta… Sve na istom prostoru. Svaku važnu funkciju zadovoljavamo iz više neovisnih izvora, a svaki element ima više funkcija. Brojni elementi sustava su pažljivo povezani na funkcionalan način. Zašto bi naš posao bio drugačiji?

Ukratko, obrt otvara vrata ekonomiji u kojoj čovjek može povezati ono što zna, voli i od čega može živjeti. I to bez nepotrebnih slojeva birokracije.

Zašto mali obrti bolje služe ljudima nego korporacije

Nakon što sam pokrenuo vlastiti obrt, počeo sam sasvim drukčije gledati na ekonomski sustav u kojem živimo. Mislim da sam ranije imao dojam da je taj sustav “tako postavljen” i da se ne može mijenjati. Kao da je prirodni zakon, a ne ljudska konstrukcija. Iskustvo me naučilo nešto sasvim drugo. Postoji mnogo više slobode i fleksibilnosti nego što nam se čini dok radimo unutar velikih korporativnih struktura.

Korporativni sustav i čovjek kao kotačić

Globalni ekonomski sustav izrazito favorizira velike, hijerarhijski organizirane sustave. U njima je pojedinac samo mali, zamjenjivi dio. To nije nužno zlonamjerno — jednostavno je posljedica načina na koji je takav sustav dizajniran. Ali, taj dizajn ima posljedice o kojima bi trebali voditi računa i u permakulturi.

Većinu života provodimo (g)radeći ono što nije nužno naše — nego ono što traži struktura. Radimo na određenom mjestu, u određeno vrijeme, prema zadanim procedurama. Možda radimo i dobar posao, ali rezultat našeg rada uglavnom ide u svrhu održavanja sustava koji često nije održiv. Ni ekološki, ni društveno. Ono što zaista želimo raditi gurnuto je u rubne sate našeg dana: popodne, navečer ili vikendom. Najbolji dio dana (i života) poklanjamo sustavu koji ne volimo, da bi ono što volimo radili u pauzama od posla.

Što se promijeni kada pokreneš obrt

Zakonski gledano, obrt ima vrlo jednostavan temelj: čovjek registrira djelatnosti koje želi raditi i počinje raditi. To znači da isti čovjek može raditi sve ono što zna i želi, nije kao na “poslu u firmi”. U firmi, a znam to dobro, u pravilu smo uvjetovani radnim mjestom. Ja sam ranije radio kao serviser elektroničkih uređaja. Isti posao kao tisuće drugih servisera, u jednoj od stotinu istih firmi. Bilo kakvo odstupanje od te “šablone” nije baš bilo jednostavno. Ako bih prepoznao priliku da npr. izmislim neki svoj uređaj, nemam mogućnosti da to realiziram. Ako bih prepoznao nedostatak u vlastitom poslovnom okruženju, nemam mogućnost da ga ispravim. Ako radim više, brže, bolje, zaslugu preuzima netko drugi. Na kraju me samo poslovno okruženje natjera da posao radim šablonski, tek dovoljno da zaradim plaću. A moglo bi i bolje.

Od pokretanja vlastitog obrta, svaki napor se računa. Svaka minuta potrošena na učenje odražava se na uspješnost poslovanja. Svaki zadovoljni klijent je novi resurs. Svaki novi alat povećava kvalitetu rada i stabilnost posla. I onda postaje zadovoljstvo ulagati u razvoj, kada se vide rezultati.

Obrt donosi i iznimnu fleksibilnost. Ako danas ima posla — radiš. Ako želiš stati jer imaš imanje, obitelj ili osobnu obvezu — staneš. Ako se pojavi hitan posao, možeš ga odraditi i prilagoditi cijenu. Ako netko nema dovoljno sredstava, možeš mu pomoći s popustom. Sve je to sasvim legalno i logično u okvirima malog obrta.

Zašto su veliki sustavi toliko skupi

Kada se usporedi obrt s velikom firmom, razlike su vrlo jasne.

U velikoj firmi radnik dobiva plaću.
Na tu plaću idu porezi i doprinosi.
Plaća mora biti isplaćena svaki mjesec, bez obzira ima li posla ili nema.
Poslodavac mora osigurati prostor, režije, prijevoz, opremu, administraciju, računovodstvo, marketing, upravu… sve to iz prihoda koje stvara radnik.

Drugim riječima. Firma mora naplatiti uslugu ili proizvod puno više nego što radnik zaista dobije, kako bi “pokrila” cijenu cijelog sustava. Zato cijene u velikim sustavima rastu, a radnik često osjeća da nije dovoljno plaćen.

U obrtu toga nema. Obrtnik radi, naplati i velik dio tog iznosa pripada upravo njemu. Nema uredskog troška od 10.000 € mjesečno, nema pet razina menadžmenta, nema posebnog odjela za kadrovske poslove. Obrtnik, ako želi — sam vodi poslovne knjige. Ako nema potrebe, ne otvara ured. Ako želi raditi od kuće ili s imanja, radi odande. Može angažirati članove obitelji bez dodatnih komplikacija.

Sve to čini mali obrt izrazito učinkovitom i ljudskom organizacijom.

Obrt i održivost: prirodan savez

U ekologiji vrijedi jednostavno pravilo: manji sustavi troše manje resursa i stvaraju manje otpada. U ekonomiji vrijedi isto.

Obrt potiče:

• popravak umjesto bacanja,
• produženje vijeka proizvoda,
• lokalnu razmjenu i suradnju,
• održavanje, recikliranje i prilagodbu,
• skromnije, ali stabilnije tokove novca.

Korporacija potiče:

• stalnu kupnju novih proizvoda,
• masovnu proizvodnju,
• razvijanje “noviteta” kako bi se staro bacalo,
• ovisnost o potrošačkom ciklusu.

Nije teško vidjeti koji je model bliži permakulturnoj etici i dugoročno održiv.

Obrtnik tako postaje prirodni saveznik održivosti: on održava, popravlja, štedi resurse i uključuje ljude. A sve to se uklapa u sustav zakonitog poslovanja bez potrebe za “sivom zonom”.

Zašto ovaj okvir vrijedi promišljati

Naravno da nije sve crno-bijelo, a poduzetništvo nije bez mana i izazova. Ali ono što želim istaknuti jest ovo:

Poduzetništvo ne mora biti identično korporativnom sustavu.
Onaj tko pokreće obrt ne ulazi u “mini firmu”, nego u potpuno drugačiji ekonomski prostor.
Prostor u kojem čovjek može ostati čovjek, a ne “radnik”.

Ako je permakultura dizajn za održiv život, onda je mali obrt vrlo često dizajn za održivu ekonomiju.

Nastavak: